 ili probuđenost. Iako sam po sebi termin nije nov, jer se koristi o){kind=link}
Foto: Andrea Pippins for The Washington Post
Malo termina danas izaziva takvu pažnju i prijepore kao što je to termin vokeizam (wokeness) ili probuđenost. Iako sam po sebi termin nije nov, jer se koristi od četrdesetih godina unutar afroameričke zajednice gdje je označavao svojevrsnu budnost, pažnju usmjerenu na rasističko zlostavljanje crnaca i gdje je bio slabo poznat izvan afroameričkih društvenih grupa.
Piše: Sandro Hergić
Danas je „woke“-ideologija u centru američkih kulturnih ratova (toliko da je centralna tema republikanskih predsjedničkih kandidata) i vrlo često se koristi kao svojevrsna uvreda, kojom američki konzervativci opisuju liberale i ljevičare, dok su same progresivne snage u USA usvojile ovu vrstu identifikacije.
Prva pop kulturna referenca koju možemo naći, a da se odnosi na „woke“ u pop kulturi, nalazi se u pjesmi autora Lead Belly pod nazivom „Scottsboro Boys“ iz 1961. godine koja tematizuje slučaj kontraverznog suđenja iz 1931. godine, kad su dvije bjelkinje optužile 9 crnih dječaka za silovanje u vozu od Chattanooge do Memphisa, iako nije bilo svjedoka, a ni dokaza utvrđenih ginekološkim pregledom, koji bi dokazali da se silovanje zaista desilo (optužnice i osude bez dokaza bile su relativno česte u procesima protiv Afroamerikanaca). U samoj pjesmi autor poziva slušaoce da ostanu budni (stay woke) na potencijalne opasnosti. Termin svojevremeno pada u zaborav i pojavljuje se mjestimično u novinama i književnim raspravama. Prva moderna referenca javlja se u pjesmi američke pjevačice Erykah Badu u pjesmi „Master Teacher“ iz 2008. godine (everybody, I stay woke), no izraz u suštini još uvijek nema bremenito značenje u političkom smislu.
Svoju renesansu termin „woke“ doživljava u 2014. godini, poslije ubistva Michela Browna od strane policije, što izaziva proteste širom USA u najvećim građanskim protestima od šezdesetih kojima je skrenuta pozornost na tretman Afroamerikanaca od strane policije, a termin Back Lives Matter i Stay Woke se proširioTwitterom i postao dio javne sfere. No, njegova subverzivna i socijalna strana se brzo istupila, kada je probuđenost postala popularna među liberalnom bogatom elitom. Tako se 2020. pojavio video naziva „I take responsability“ (preuzimam odgovornost), gdje poznati holivudski glumci u prilično izvještačenim video-klipovima govore kako preuzimaju odgovornost za svaku uvredu i nepravdu koju su ikad učinili. Ovaj performans nailazi na širok podsmijeh u javnosti i trpi napade s lijeva i desna u Americi, ali i širom svijeta. Kritika se ne odnosi na sam sadržaj i poruku koja je upućena već na način na koji je prezentovana, gdje se jako bogati bijelci izvinjavaju za neke apstraktne grijehe. Tu dolazi do paradoksa da bogata bijela elita bukvalno otima autentično crnački društveni pokret i modifikuje ga prema svojoj mjeri i koristi ga kao svojevrsni trendi-dodatak u okviru vlastite samopromocije, a ne iz neke pretjerane osviještenosti. Bitna komponenta woke-ideologije je i njena ekonomska baza. Tako su neki od najvećih zagovornika pokreta za socijalnu pravdu i inkluzivnost veliki kapitalistički konglomerati poput Amazona koji zagovaraju inkluzivnost i antirasizam, dok istovremeno postoje brojne kritike na nehumane radne uslove i eksploataciju radnika.
S druge strane, desničarska kritika woke-kulture je neutemeljena i ima ozbiljne manjkavosti. Prvenstveno stvara moralnu paniku i apstraktnog neprijatelja, jer wokeness nema jasnu definiciju i za američku desnicu to je rat protiv filma Barbie i Disneya kao i učenja o reproduktivnom zdravlju. Desnica woke-ideologiju smatra novom prijetnjom američkoj demokratiji. Da bi se ovo stavilo u odgovarajući kontekst, potrebno je imati i odgovarajuću istorijsku perspektivu, tako je na primjer istraživanje Galupa iz 1964. godine, koje se ticalo javnog mnijenja pokazalo da je pokret za prava crnaca previše ekstreman, iako je tražio osnovna ljudska prava za crnačku populaciju (integrisane škole, korištenje javnog prevoza, sve ono što se danas podrazumijeva), no istraživanje provedeno godinu dana kasnije pokazalo je da čak 85 % stanovnika Njujorka (New York) vjeruje da iza pokreta za građanska prava stoje komunisti. Pokret za građanska prava je pobijedio i nikakve epske nesreće nisu zadesile USA, ali ni svijet. Danas, kada se vode slične bitke u novom ekonomskom, kulturnom kontekstu, bitno je prisjetiti se da smo već prošli slične procese. Slovenački filozof Slavoj Žižek nudi još zanimljiviju perspektivu kulture probuđenosti, govoreći da nije riječ o prolaznom trendu već da smo se navikli na nove etičke norme koje se pojavljuju i da se etika woka u stvari normalizuje. Moć woka sastoji se i u radikalnoj demokratičnosti virtuelnog trga, budući da svaki sadržaj plasiran online može da postane predmet kritike i otkazivanja. Slagali se ili ne s ovom novom realnosti, ona neće nestati preko noći, a njena kritika se polako pretvara u njeno prihvatanje.