Foto: Ilustracija, Neuroscience News
Odakle dolazi naš osobni politički stav?
Da li seže do našeg djetinjstva, stavova koji nas okružuju, okolnosti u kojima smo odrasli?
Da li je sve to rezultat odgoja – ili priroda ima svoj udio kroz suptilne mehanizme DNK? I gdje, u svemu ovome, dolazi mozak, piše The Guardian.
Znanstvenici su ozbiljno istraživali korijene političkog uvjerenja posljednjih 50 godina, potaknuti usponom sociobiologije, studije biološke osnove ponašanja, a omogućeni modernim alatima poput skenera mozga i sekvencera genoma, prenosi Akta.ba.
Ovo područje napreduje, ali razotkrivanje biologije ponašanja nikad nije jednostavno.
Uzmimo, na primjer, studiju objavljenu prošle sedmice. Istraživači iz Grčke i Nizozemske proučili su MRI snimke gotovo 1.000 Nizozemaca koji su odgovarali na upitnike o svojim političkim stavovima.
Ovaj rad bio je replika studije iz 2011. godine, koja je bizarno naručena od glumca Colina Firtha, kako bi se provjerili rezultati.
Firthova studija, provedena na UCL-u, izvijestila je o strukturnim razlikama između konzervativnih i liberalnih mozgova. Konzervativci su, u prosjeku, imali veći amigdalu, područje povezano s percepcijom prijetnje.
Liberali su, u prosjeku, imali veći anteriorni cingulatni korteks, regiju uključenu u donošenje odluka.
IZBJEGAVANJE ZABLUDA I STEREOTIPA
U najnovijoj studiji nizozemaca, istraživači nisu pronašli znakove većeg anteriornog cingulatnog korteksa kod liberala. Međutim, pronašli su dokaze o vrlo malo većem amigdalu kod konzervativaca. MailOnline je objavio da to ukazuje na to da su konzervativci “sažaljiviji”, ali su kasnije promijenili stav, ističući da studija nije govorila ništa o sažaljenju.
Važno je pogledati veličinu razlike koju su znanstvenici pronašli. Kada je dr. Steven Scholte, koautor studije sa Univerziteta u Amsterdamu, napravio proračune, otkrio je da je amigdala konzervativca, u prosjeku, veća od liberalne za volumen jednog sezama. To je tri puta manje od onoga što je pronađena u studiji iz 2011. godine.
U svom izvještaju u iScienceu, istraživači su istakli da je “kritično pristupiti ovim nalazima s oprezom, kako bi se izbjeglo poticanje zabluda i stereotipa”.
Što to onda znači? Da li ljudi s većim amigdalama osjećaju veću prijetnju i tako teže konzervativizmu? Ili konzervativci osjećaju veću prijetnju i kao rezultat toga razvijaju nešto veću amigdalu?
“Nemoguće je znati, koristeći takve korelacijske podatke, šta jasno uzrokuje nešto”, rekao je dr. Diamantis Petropoulos Petalas, prvi autor studije.
SOCIJALNO OKRUŽENJE NAJUTICAJNIJE
Socijalno okruženje je, očito, jedan od najmoćnijih oblikovatelja političkih stavova.
Političke vrijednosti i uvjerenja mogu se oblikovati u ranom životu, posebno kada djeca imaju politički angažirane roditelje ili staratelje.
No, politička ideologija nastavlja se razvijati kroz obrazovanje i u odrasloj dobi, dok utjecaj porodice opada. Više obrazovanje je dosljedno povezano s liberalnijim stavovima, posebno o pitanjima poput imigracije, građanskih prava i rodne ravnopravnosti.
Možda je najzanimljivija uloga genetike. Studije blizanaca pokazuju da je politička ideologija nasljedna otprilike 40%.
No, što to zapravo znači? To su mjere na razini populacije. Nije da 40% uvjerenja pojedinca oblikuje genetika, a 60% okolina.
GENI ČINE RAZLIKU
“To govori o tome u kojoj mjeri su razlike među ljudima posljedica genetskih faktora”, rekao je prof. Aaron Weinschenk, politički znanstvenik na Univerzitetu Wisconsin, Green Bay. “To nije procjena o pojedincu.”
Kako genetika utiče na politička uvjerenja ljudi također je složeno. Istraživači nisu, niti očekuju, da pronađu “Tory gen” ili “Demokratski gen”.
Umjesto toga, kaže Tobias Edwards sa Univerziteta Minnesota Twin Cities, geni djeluju indirektno kroz ličnost i druge faktore, poput vremena provedenog u obrazovanju, prihoda i inteligencije.
“Ne trebamo očekivati da postoje specifični geni za liberalizam ili konzervativizam, već mnoge genetske varijante s infinitesimalno malim efektima, koje djeluju indirektno kroz druge osobine”, rekao je.
Ranije ove godine, Edwards i njegovi saradnici izvijestili su da se genetika može koristiti za predviđanje političkih sklonosti, pri čemu inteligentniji braća i sestre u porodicama teže liberalnijim politikama.
No, odnos s partijskom pripadnošću je mnogo složeniji, smatra Edwards. Kao što ističe, izuzetno inteligentni ljudi se nalaze i na desnoj i na lijevoj strani.
Još jedna greška bila bi izjednačiti inteligenciju sa razumnim vrijednostima i mišljenjima.
“Gledajući unatrag kroz istoriju, možemo vidjeti da su inteligentni pojedinci privlačeni različitim i često kontradiktornim idejama”,rekao je Edwards.
“Intelektualci su “flertovali” s opasnim ideologijama i tiranskim režimima. Mnogi pametni ljudi su vjerovali u ideje koje su jednostavno glupe.”, zaključio je.