UrbanObserver

Utorak, 21 Januara, 2025

Desnica u EU

Foto: The Times

EU radikalna desnica u konzervativnima političarima na Balkanu lako nalazi partnere, čemu svjedočimo u BiH ali i susjedstvu. Vlasti u svim zemljama u okruženju imaju podršku u EU i zemljama članicama, što im omogućava da nastave vladati na način koji ide na štetu građana.

Austrija i Njemačka, zemlje članice Europske unije (EU) koje na razne načine decenijama utječu na politike u Bosni i Hercegovini i regiji, uskoro bi mogle imati radikalno desne stranke na vlasti. Uspon radikalne desnice u EU, pa i u ovim dvjema zemljama, počeo je prije više od decenije, perioda tokom kojeg je došlo do normalizacije ksenofobije, islamofobije, ukidanja građanskih sloboda, naročito slobode govora i okupljanja na starom kontinentu. Mainstream mediji čine malo da ukažu na opasnost od radikalno desnih politika, dok daju prostora za širenje ideja koje slijede fašizam. Tako su mediji, pored ostalog, preuzeli terminologiju desnice i utjecali da javnost u Europi usvoji termine i ideje, kakav su one o prijetnji od „ilegalnih migranata“ ili sama ideja „migrantske krize“ koja implicira postojanje krize za koju su krivi ljudi koji migriraju. Ovakve ideje se šire kako u mainstream medijima tako i na društvenim mrežama u vlasništvu bogataša koji se ne ustručavaju javno podržati desničare, čijim idejama su i sami bliski.

EU radikalna desnica u konzervativnima političarima na Balkanu lako nalazi partnere, čemu svjedočimo u BiH ali i susjedstvu. Vlasti u svim zemljama u okruženju imaju podršku u EU i zemljama članicama, što im omogućava da nastave vladati na način koji ide na štetu građana.

„Spor ali neometan rast popularnosti radikalne desnice i ultrakonzervativnih stranaka odrazit će se na vladavinu prava, ljudska prava i osnovne slobode“, rekao je u izjavi za Deutsche Welle Balázs Dénes, izvršni direktor berlinske Unije za građanske slobode, upozoravajući na posljedice.

Radikalniji od radikalnih

Zemlja koja ima snažan utjecaj na Balkan, naročito kada je riječ o radu sigurnosnih agencija i migracionim politikama, jest Austrija. Tamošnji predsjednik Alexander Van der Bellen je 6. januara ovlastio čelnika desničarske Slobodarske stranke (FPO) Herberta Kickla da formira koalicijsku vladu u pregovorima s konzervativnom Narodnom strankom (OVP). Ako pregovori propadnu, Austrijanci će ići na vanredne izbore, na kojima bi FPO lako mogao pobijediti s obzirom na to da ankete pokazuju da ih podržava oko 35 posto stanovništva.

Stranku FPO je 1950. godine osnovao nekadašnji nacistički oficir i od tada su uvijek uspijevali osvojiti određeni dio glasova. Prije 25 godina ušli su u vlast, što je izazvalo pravi šok u Europi i svijetu, te su neke zemlje nametnule i sankcije Austriji. Sankcije i šok nisu nanijeli puno štete FPO-u te je njihov utjecaj nastavio rasti, da bi na izborima prošlog septembra osvojili oko 29 posto glasova. FPO se protivi pravima LGBTQ+ populacije, promoviraju tradicionalnu porodicu, zalažu za slabljenje uloge EU u Austriji, imaju otvoreno antiislamske stavove, te pozivaju na „reemigraciju“, odnosno masovne deportacije stranaca, naročito onih koji imaju azil, i generalno se zalažu za homogenizaciju Austrije, i kreiranje „tvrđave Austrije“ unutar Šengen zone.

Austrija već ima jednu od najstrožijih migracijskih politika u Europi, te su tokom godina – počevši od devedesetih, kada je u ovu zemlju došao veliki broj izbjeglica s Balkana – zagovarali stroge kontrole na granicama. Put za jačanje austrijskih granica pronalaze na Balkanskoj ruti, vršeći pritisak na zemlje regije da učine svoje granice nepropusnim, te da prilagode svoje migracione politike onima za koje se Austrija zalaže. Od  2014. godine Austrija aktivno učestvuje u pomaganju zemljama regije da pojačaju kontrole na svojim granicama, pomažu obuku i opremanje sigurnosnih agencija, te aktivno učestvuju u održavanju sistema centara za smještaj migranata u kojima su ograničena osnovna prava. Jedan od tih centara je Lipa kod Bihaća, u koji je Austrija investirala više od milion eura. Centar ostaje neuslovan za boravak ljudi, nepristupačan, a zimi čak opasan po život.

FPO je već objavio da nemaju namjeru podržavati daljnje proširenje EU. Nedavno je u intervjuu za medije s Kosova Dominik Nepp, lider FPO-a u Beču, rekao kako se njegova stranka protivi daljnjem EU proširenju, te da kao jedinu zemlju iz regije koja bi eventualno mogla biti razmatrana vidi Srbiju. „Zemlje kao BiH imaju status propalih država, državnost Kosova i dalje ne prepoznaju Španija, Grčka i Rumunija. Zato je članstvo ovih zemalja nezamislivo. No, kada je riječ o Srbiji, to je druga priča. Ali građani Srbije moraju odlučiti da li žele biti dio EU ili ne“, rekao je Nepp.

Dio analitičara u EU smatra FPO blagim u odnosu na stranku Alternativa za Njemačku (AfD), koja postoji od 2013. i ima prilično snažnu podršku u toj zemlji. Kolika je ta podrška zaista vidjet će se nakon vanrednih izbora najavljenih za 23. februar. Ankete pokazuju da CDU može očekivati pobjedu, ali je AfD na drugom mjestu po popularnosti. Na lokalnim izborima u septembru AfD je osvojio najviše glasova u njemačkoj državi Tiringija, što je prvi put od kraja Drugog svjetskog rata da radikalna desnica dođe na vlast u jednom dijelu Njemačke, dok su drugi po snazi u Saksoniji.

Lideri radikalne desnice su uglavnom osobe koje nisu dio postojećih institucija i establišmenta, neki ih smatraju pobunjenicima, govore otvoreno i javno ono što misle, ne ponašaju se kao tradicionalni političari. Podršku nerijetko zbog toga dobijaju i od ljudi koji nisu desničari ali žele promjene i ne vjeruju političarima koji su na vlasti. Najviše glasača ove stranke dolazi iz populacije od 18 do 24 godine, a AfD im se približio spretno se koristeći društvenim medijima, naročito TikTokom. Istovremeno, bogataš i vlasnik platforme X, nekadašnjeg Twittera, Elon Musk, blizak Donaldu Trumpu, javno pruža podršku AfD-u i ima otvorenu komunikaciju s liderima stranke. U jednom od svojih tvitova Musk je napisao: „Samo AfD može spasiti Njemačku.“

AfD se zalaže za izlazak Njemačke iz EU i eurozone, za „reemigraciju”, jačanje „tvrđave Europe“ i otvoreni su islamofobi. Alice Weidel, koja je na čelu AfD grupe u Bundestagu, njihova je kandidatkinja za kancelarku. Weidel se protivi tome da država pruža bilo kakvu podršku azilantima, uključujući zdravstvenu zaštitu, te smatra da je pitanje migracija najvažnije pitanje današnjice. Zalaže se za zabranu burke, nikaba i bilo kakvog pokrivanja žena muslimanki na javnim mjestima.

Podrška u Uniji

Radikalna desnica u vlasti u ovim dvjema državama možda i ne bi bila takav problem da nemaju podršku i istomišljenike u dobrom dijelu zemalja članica EU. To se ogleda i u Europskom parlamentu, ali i u sastavu Europske komisije, koja ima pravu moć i utjecaj kako na zemlje članice tako i sve one koji žele članstvo ili bilo kakvu saradnju s EU. U objema institucijama desno orijentirani političari trenutno imaju natpolovičnu većinu, što je više nego ikada otkako EU postoji. Tako su u sadašnjem sastavu Komisije, koja ima 27 zvaničnika, ljudi s radikalno desnim stavovima, kakav je i Italijan Raffael Fitto, član radikalno desne stranke Braća Italije koji je na poziciji izvršnog potpredsjednika (jednog od šest) i zadužen je za koheziju i reforme, ili Dubravka Šuica iz hrvatskog HDZ-a, koja je povjerenica za Mediteran, ili Magnus Brunner iz austrijskog OVP-a, koji je povjerenik za migracije. Ova Komisija bit će zadužena i za provedbu novog Pakta o migracijama koji predviđa još strožije migracijske politike i masovne deportacije.

Stranke koje formalno nisu radikalna desnica ili desnica uopće svoje stavove nerijetko približavaju onima za koje se zalažu partije kakve su AfD ili FPO. Od stava prema migracijama, slobodi govora, okupljanjima, pravima manjina, militarizaciji društva… Sve to postalo je još vidljivije s porastom migracija ka EU, a zbog ratova, kriza i klimatskih promjena, ali još više nakon početka genocida nad Palestincima koji neometano vrši Izrael. Tek manji dio političara u EU pruža podršku Palestincima i zalaže se za prekid neprijateljstava, dok istovremeno uvode restriktivne mjere prema osobama koji govore i protestiraju protiv genocida u zemljama članicama.

Politički analitičari tvrde kako glasači u EU traže drastične promjene postojećeg stanja, a u ovom trenutku jedini koji ih nude su radikalni desničari. Partije centra uglavnom prate desnicu, dok ljevica ostaje postrani, gotovo bez glasa, ne nalazeći način kako da se približi glasačima, naročito mladima. Istovremeno na Zapadu generalno raste i utjecaj konzervativne kršćanske ideologije, koja je bliska radikalnoj desnici. Ova ideologija ogleda se u stavu prema migracijama, naročito onima iz zemalja s većinskim muslimanskim stanovništvom, LGBTQ+ populaciji, porodici, te govore o potrebi „očuvanja kršćanske Europe“. Ovaj utjecaj se iz SAD-a prenio u  Europu devedesetih godina, i to kroz obezbjeđivanje strateške podrške, finansijske, za institucije, organizacije i političke partije koje imaju njima bliske stavove. Jedan od primjera u Bosni i Hercegovini može se naći u djelovanju organizacija koje se bore protiv prava na abortus, a o čemu upozorava Sarajevski otvoreni centar u svom izvještaju o praksi abortusa u BiH.

Partnere AfD i FPO nalaze u Nizozemskoj, Mađarskoj, Francuskoj, Bugarskoj, Rumuniji, Slovačkoj, Poljskoj, Italiji, Litvaniji, Švicarskoj, Finskoj, Švedskoj, kao i u većini zemalja na Balkanu, gdje i dalje prevladava konzervativizam i nacionalizam. To region čini bliskim trenutnoj EU, ali daleko od mogućnosti članstva ili bilo kakvog pozitivnog utjecaja ako radikalna desnica prevlada.

Tačno.net

Povezane vijesti

Predsjednik Obećane zemlje

  Deset tisuća dvjesto dvadeset sedam glasova, nevjerojatnih tri puta više nego Milanović, dobio je Dragan Primorac u Bosni i Hercegovini, kao veličanstveno finale veličanstvenog...

Crna Gora “tjera” BiH na brži evropski put

Foto: Arhiv Ako Crna Gora u narednih pet godina postane članica EU, to bi moglo ubrzati evropski put ostalih zemalja regiona jer nijedna od njih...

Popular Articles