Foto: MKSJ
Preživjeli logoraši i porodice ubijenih danas su obilježili 34. godišnjicu početka raspuštanja logora Manjača kod Banjaluke. Kroz taj logor prošlo je preko 5.000 logoraša, pretežno bošnjačke i hrvatske, a jednim dijelom i srpske nacionalnosti.
Nakon obilježavanja mjesta na kojem se nalazio logor, okupljeni su krenuli prema Ključu, do mjesta masovne grobnice, jame Bunarevi, u kojoj su avgusta 2000. godine, po prijavi stanovnice tog kraja, Borke Ožegović (koja će nešto kasnije takođe biti ubijena), pronađeni i kompletirani ostaci 23 ubijena logoraša sa područja sela Humići kod Ključa.
Formiran na vojnom poligonu iznad Banjaluke radi pritvaranja zarobljenih osoba sa ratišta u susjednoj Republici Hrvatskoj već 1991. godine, logor Manjača naknadno je korišten za zatvaranje logoraša Ključa, Sanskog Mosta, Prijedora, Kotor Varoši, Doboja, Mrkonjić Grada, Šipova, Banjaluke.
Tadašnji ministar vanjskih poslova Republike Francuske, Bernard Kouchner u augustu 1992. godine posjećuje ovaj logor i upoznaje svijet o torturama u logoru Manjača, a jedan je od najzaslužnijih za to prvo raspuštanje i zatvaranje ovog logora.
Kratko nakon tog prvog raspuštanja, logor je ponovo otvoren, ali tada za logoraše sa područja širom Bosne i Hercegovine.
Zločini u logoru Manjača dokazani su kroz presude haškog tribunala i domaćeg pravosuđa. Haški sud je pravosnažno osudio Radoslava Brđanina i druge na dugoročne zatvorke kazne, ukupno u trajanju od 128 godina.