Foto: CIN
Majstorović je u klasičnom SLAPP postupku Almedina Šišića tužila za serijal tekstova objavljen na Valteru tokom 2024. godine. I ovoga puta, kao i prilikom prethodnog spora 2021. godine, Majstorović, kojoj se trenutno sudi pred Sudom BiH, je pravosnažno izgubila protiv urednika Vlater portala.
Odlukom Okružnog suda u Banjaluci od 4. septembra ove godine (kojim je predsjedavala predsjedavajuća Vijeća Jelena Božić), glavni urednik Valter Portala Almedin Šišić dobio je u konačnici sudski spor za klevetu protiv tužiteljice Jelene Majstorović, suspendovane i bivše šefice Grupe za sprečavanje krijumčarenja u Upravi za indirektno oporezivanje (UIO) BiH.
Time je presuda postala pravosnažna, a urednik Valter portala po drugi puta u posljednjih pet godina dobio tužbu protiv Majstorović, što je u sve težoj situaciji za profesionalne medije u Bosni i Hercegovini velika pobjeda istraživačkog novinarstva.
SLAPP TUŽBA ZA SERIJAL PRIČA
Prema presudi, Okružni sud Banjaluka uvažio je tek žalbu tužiteljice na prvostepenu presudu u pogledu visine troškova, pa će Jelena Majstorović Valteru, umjesto prethodne odluke od 3.290,99 KM, biti dužna da nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.784,96 KM.
Majstorović je u klasičnom SLAPP postupku (tužbe koje se pokreću ne da bi se zaštitio nečiji ugled, već da bi se novinari i mediji iscrpili sudskim troškovima, vremenom i neizvjesnošću, te odvratili od daljeg izvještavanja, op.a.), Šišića tužila zbog dva teksta objavljena na Valteru tokom 2024. godine. Prvi, pod naslovom NAKON PRIČA VALTERA: Tužilaštvo BiH formiralo predmet o kriminalu bivših i sadašnjih struktura UIO, objavljen je 29. maja, a drugi, IZDAŠNA UIO I TENDERSKI MILJENIK: Firmi Lukajić Travel za prevoz i utovar robe skoro pola miliona KM, 1. augusta 2024. godine. Za oba teksta tražila je 4.800 KM odštete, sa zakonskom zateznom kamatom, zbog navodne povrede ugleda i časti.
Tužiteljica je u postupku pokušala osporiti i ranije objavljenu veliku istraživačku priču DOSSIER VALTERA: Milioneri u državnim carinama (kratki film) od 29. marta 2024., ali je na pripremnom ročištu zahtjev suzila samo na dva navedena teksta. Sud je pritom konstatovao da bi tužba u pogledu tog teksta ionako bila neblagovremena. Utvrđeno je i da se Majstorović prije podnošenja tužbe nikada nije obratila Valteru sa zahtjevom za ispravku ili demanti, što je sud cijenio kao njen propust da ublaži eventualnu štetu.
U obrazloženju presude sud navodi da se tekstovi Valtera nisu mogli čitati izdvojeno od konteksta u kojem su objavljeni. Taj kontekst je rad državne službenice u jednoj od ključnih institucija u zemlji.
„U konkretnom slučaju, sporno izražavanje nije moguće posmatrati izdvojeno od konteksta u kojem je objavljeno. Ono se odnosi na rad tužiteljice kao službenika Uprave za indirektno oporezivanje BiH, način njenog profesionalnog napredovanja, njeno imovinsko stanje, kao i okolnosti u vezi sa postupanjem u okviru poslova koje je obavljala u UIO. Dakle, riječ je o pitanjima koja se odnose na rad javnog organa i postupanje lica zaposlenog u javnom organu, pa nesumnjivo predstavljaju pitanja od javnog interesa.“
BILA DŽAKULINA PRISNA SARADNICA
Sud je utvrdio i da se Majstorović u UIO zaposlila u martu 2013. na radnom mjestu saradnika za suzbijanje krijumčarenja, sa završenom srednjom stručnom spremom, te da je studij prava na Fakultetu za poslovne studije završila 2017. Napredovala je do šefice Grupe za sprečavanje krijumčarenja i prekršaja u RC Banjaluka, a rješenja o njenim premještajima, raspoređivanjima i novčanim naknadama, osim jednog, potpisivao je tadašnji direktor UIO Miro Džakula. Utvrđeno je i da joj je u više navrata odobravana isplata za prekovremeni rad u visini od 20 do 25 posto, a u pojedinim slučajevima i 40 posto osnovne plate. Zbog toga je sud zaključio da Valterov opis Jelene Majstorović kao Džakuline „prisne saradnice i desne ruke“ ne predstavlja klevetu.
Majstorović je u žalbi posebno osporavala tvrdnje da se „iznimno obogatila radeći u UIO“ i da je „stekla veći broj nekretnina“. Sud je, međutim, utvrdio da je ona nesporno vlasnica stana u Banjalucisa garažnim mjestom, koji je „dobila na poklon“, a čija je vrijednost prema ugovoru o poklonu iznosila 238.000 KM. Utvrdio je i da je njena kćerka vlasnica apartmana na Jahorini, te da je tužiteljica, između ostalog, putovala u Egipat i Dubai, a o čemu je izvještavao Valter.
Foto: Majstorovic I Knežević na ljetovanju u Egiptu (Foto: IG profil Bogdan Knežević)
Zanimljiv je i podatak da je, prema procjeni Ministarstva finansija i Poreske uprave RS, tržišna vrijednost njenog stana iznosila 180.346,15 KM, dakle znatno manje od 238.000 KM koliko je navedeno u ugovoru o poklonu. Apartman njene kćerke na Jahorini, u hotelu Vučko, procijenjen je na 104.357,22 KM.
Posebno je zanimljiv dio presude koji se odnosi na Bogdana Kneževića, koga je, kako je Valter pisao, Majstorović takođe zaposlila u UIO i koji je prodao nekoliko krava da bi joj finansirao boravak na egzotičnim destinacijama. Knežević je pred sudom osporio da je prodao dvije krave kako bi platio njeno putovanje u Egipat, ali je potvrdio da je prodao jednu kravu, i to da bi finansirao ljetovanje za sebe i svoje dijete.
Potvrdio je i da je podigao kredit, ali ne za njenu odbranu, već za renoviranje porodične kuće, kao i da je sa tužiteljicom ljetovao i fotografije sa tih putovanja objavljivao na društvenim mrežama. Isti svjedok izjavio je da je Majstorović imućna i da potiče iz imućne porodice, ali da je ne bi okarakterisao kao iznimno bogatu.
JELENI MAJSTOROVIĆ SE SUDI PRED SUDOM BIH
Sud je posebno cijenio činjenicu da je protiv Majstorović vođena istraga Tužilaštva BiH za udruživanje radi činjenja krivičnih djela i zloupotrebu položaja ili ovlaštenja. Utvrđeno je da joj je bio određen pritvor, a potom mjere zabrane, da je protiv nje pokrenut disciplinski postupak, te da je u međuvremenu podignuta optužnica koju je Sud BiH potvrdio. Trenutno joj se sudi pred Sudom BiH.
Jedan od najvažnijih dijelova presude odnosi se na način na koji je Valter profesionalno radio svoj posao. Sud je utvrdio da tekstovi nisu nastali napamet, već na osnovu provjera kod nadležnih institucija i razgovora sa ljudima koji su imali direktna saznanja.
„U konkretnom slučaju, prvostepeni sud je utvrdio da je tuženi, kao novinar i urednik internet portala, informacije pribavljao od nadležnih institucija, da se obraćao Tužilaštvu BiH, SIPA i UIO, te da su pojedine informacije bile zasnovane i na izjavama lica koja su imala neposredna saznanja o radu UIO. Ovakvo postupanje tuženog ukazuje da sporno izražavanje nije objavljeno proizvoljno, bez prethodnog prikupljanja i provjere informacija.“
Advokat Njegoš Petrović iz Banjaluke, koji je u ovom postupku, kao i u mnogim drugim prethodnih godina, zastupao urednika Valtera, ističe da je značaj presude širi od samog predmeta.
„Ova presuda potvrđuje standard koji Evropski sud za ljudska prava primjenjuje decenijama: javni službenici moraju trpiti viši stepen kritike od privatnih lica, a novinar koji informacije provjerava kod nadležnih institucija i ima činjeničnu osnovu za svoje zaključke ne može odgovarati za klevetu, čak ni kada je njegovo izvještavanje oštro. Tužbe poput ove često nisu usmjerene na zaštitu ugleda, nego na iscrpljivanje medija i slanje poruke drugim novinarima da se određene teme ne diraju. Zato je ova pravosnažna presuda važna i šire od ovog slučaja, jer pokazuje da se profesionalno i dokumentovano novinarstvo može odbraniti pred sudom“, rekao je advokat Petrović.
Vrijedi podsjetiti da je ovim Almedin Šišić po drugi puta u pet godina pravosnažno dobio spor po tužbi Jelene Majstorović, i to oba puta u postupcima pokrenutim pred sudom u njenom rodnom Prnjavoru. Prvi put 2021., u vrijeme kada je naš vodio i uređivao portal Inforadar.