Foto: AI
Dok društvene mreže pretvaraju ratne zločince u viralne simbole nacionalnog ponosa, a algoritmi šire revizionističke narative među mladima, autentična svjedočenja preživjelih suočavaju se s rizikom da ostanu zaboravljena, nedovoljno sačuvana ili teško dostupna novim generacijama. Zato izazov nije samo u njihovom očuvanju i digitalizaciji već i u tome da svjedočenja postanu lako dostupna mladima, koji se o ratnoj prošlosti sve češće informišu putem društvenih mreža.
Piše: Azra Omerović
Početkom septembra u Beogradu je uz zvanične vojne počasti sahranjen Ratko Mladić, osuđen za genocid u Srebrenici, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Događaj je na društvenim mrežama poslužio kao snažan katalizator za širenje etnonacionalističkih narativa i dodatno produbljivanje međuetničke mržnje među mladima u Bosni i Hercegovini.
Snimci sahrane, fotografije, komentari i poruke podrške nastavili su kružiti internetom danima nakon događaja. Dok je za jedne Mladić predstavljen kao simbol nacionalnog ponosa i heroj, za druge je ostao ono što je utvrđeno pravosnažnom presudom – ratni zločinac osuđen na doživotni zatvor zbog genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.
Na društvenim mrežama među mladima u Srbiji i Republici Srpskoj dodatno se učvršćivao kult ličnosti u kojem se Mladić veliča kao nacionalni heroj. Nasuprot tome, takve objave izazvale su revolt među korisnicima u Federaciji BiH i Hrvatskoj, a dio reakcija poprimio je oblik zapaljive, nacionalističke retorike koja je dodatno produbljivala međuetničke podjele i mržnju u digitalnom prostoru.
Na platformama TikTok, Instagram i X širio se revizionistički sadržaj, uključujući memove koji ismijavaju žrtve, kao i videozapise u kojima se Mladić, uz patriotsku muziku i montirane kadrove, predstavlja kao nacionalni heroj. Takvi sadržaji ne prenose samo određeno tumačenje prošlosti već ga, emocionalno nabijenim porukama i formatima prilagođenim mlađoj publici, čine privlačnim i lako djeljivim.
U razgovoru za Impuls portal slobodni novinar i asistent na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu Dino Cviko navodi da je veliki problem što mladi danas ne moraju ni tražiti ekstremistički sadržaj da bi mu bili izloženi. Dovoljno je da skrolajući TikTokom, Instagramom ili nekom drugom društvenom mrežom, zastanu na jednom problematičnom snimku, pogledaju ga do kraja ili ostave komentar.
– Algoritmi takvo ponašanje mogu prepoznati kao interesovanje i početi im preporučivati slične sadržaje. Tako se vrlo lako stvara svojevrstan začarani krug u kojem je mlada osoba sve češće izložena istim ili sličnim narativima, uključujući govor mržnje, veličanje ratnih zločinaca i različite oblike ekstremizma. Posebno je problematično što se takvi sadržaji često predstavljaju kao zabava, humor ili patriotizam, pa mladi nisu uvijek ni svjesni kakvim su porukama izloženi. Istovremeno, reakcije društvenih mreža često dolaze prekasno. Dok se neki sporni snimak prijavi, provjeri i eventualno ukloni, on već može imati hiljade ili milione pregleda, biti podijeljen na drugim platformama i doći do ogromnog broja mladih ljudi. Čak i kada se originalni sadržaj ukloni, njegove kopije mogu nastaviti kružiti internetom. Naravno, to ne znači da će svaki mladi čovjek koji pogleda takav sadržaj postati radikaliziran, ali kontinuirana izloženost može doprinijeti normalizaciji ekstremističkih stavova i govora mržnje, upozorava Cviko.
U danima nakon vijesti o Mladićevoj smrti i nakon njegove sahrane portal Detektor je zabilježio porast objava kojima se relativiziraju zločini počinjeni pod njegovom komandom. Među njima su bili i narativi prema kojima je protjerivanje stanovništva iz Srebrenice navodno predstavljalo čin spašavanja civila. Platforma Register 145a, putem koje građani prijavljuju negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca, primila je oko 5000 novih prijava nakon objave vijesti o njegovoj smrti. Detektor je pronašao i plaćene objave koje su veličale Mladića, a koje je Meta uklonila tek nakon novinarskog upita.
Online sadržaji i medijska (ne)pismenost mladih
Cviko kaže da je u radu s mladima primijetio da postoji ozbiljan problem, kada govorimo o medijskoj pismenosti i kritičkom promišljanju sadržaja koje svakodnevno konzumiraju.
– Mladi su danas izuzetno vješti u korištenju digitalnih tehnologija i društvenih mreža, ali to ne znači nužno da su medijski pismeni. Često nedostaje kritički odnos prema informacijama, odnosno spremnost da se preispita ko je autor nekog sadržaja, odakle informacija dolazi, koliko je vjerodostojna i kakva poruka se njome želi poslati. Zbog toga mogu biti vrlo podložni različitim manipulacijama, propagandi i narativima kojima su svakodnevno izloženi, navodi on.
Podsjetimo na istraživanje Mediacentra koje je pokazalo da većina mladih nema osnove medijske pismenosti, niti osnovna znanja i vještine koje su potrebne da bi učestvovali u javnoj komunikaciji i prepoznali, zaštitili se i reagirali na problematične sadržaje, te da na osnovu navike korištenja medija i online sadržaja uglavnom ostaju u okviru jednostranog razumijevanja svijeta u skladu s dominantnim etnonacionalnim politikama.
Istraživanje je pokazalo da su online medijske platforme i društvene mreže ključna mjesta širenja etnonacionalne mržnje i ekstremističke ideologije.
Dino Cviko
To je potvrdilo i istraživanje Memorijalnog centra u Srebrenici iz 2023. godine o praksama negiranja genocida na jednoj od najpopularnijih i najbrže rastućih društvenih mreža u svijetu TikTok-u. Na TikTok-u prednjače multimedijalne forme usmjerene prema mladima koje se uglavnom sastoje od videosnimaka, fotografija i pjesama kojima se veliča, odnosno daje podrška počiniteljima genocida u Srebrenici.
“Digitalno doba promijenilo je načine komuniciranja, poslovanja, distribucije sadržaja, a s pojavom i popularizacijom društvenih mreža i interneta promijenio se i način obrazovanja. Dakle, djeca sada mogu na TikTok-u ukucati pojam o kojem žele nešto da nauče i da naiđu na negatorski sadržaj koji može pogrešno oblikovati njihovo mišljenje, kreirajući njihov odnos spram genocida. Romantizacija i glorifikacija ratnih zločinaca ne doprinose pomirenju, spoznaji istine već propagande koja osim vrijeđanja žrtve grubo umanjuje i negira genocid, usporavajući demokratske procese”, naveo je tada jedan od autora izvještaja Slađan Tomić.
Osim toga, ova analiza je potvrdila da je negiranje genocida u Srebrenici podstaknuto od najviših nivoa vlasti postalo rašireno u svim porama društva i da su cijele generacije mladih, koje najčešće koriste TikTok, izložene ovom štetnom narativu.
„Analiza je, međutim, pokazala da i u ovoj oblasti nedostaje reakcija bh vlasti koje u prethodnoj godini jedine u regiji nisu podnijele niti jednu prijavu štetnih narativa ovoj društvenoj mreži. Stoga analiza može biti i svojevrstan poziv predstavnicima bh institucija da se više angažuju na ovom pitanju u cilju zaštite naših mladih generacija”, upozorio je tada koautor izvještaja Tarik Moćević.
Mladi koji nemaju dovoljno razvijenu medijsku pismenost i kritičko razumijevanje prošlosti, posebno su izloženi ovakvim narativima, naročito kada im se oni kontinuirano plasiraju putem algoritama društvenih mreža. Taj rizik dodatno pojačava obrazovni sistem u kojem mladi u Republici Srpskoj i Federaciji BiH često usvajaju različite, međusobno suprotstavljene interpretacije ratne prošlosti. U takvom okruženju društvene mreže postaju mnogo više od prostora za razmjenu mišljenja, one postaju mjesto na kojem se historijske činjenice osporavaju, zločini relativiziraju, a nacionalni identitet gradi veličanjem osuđenih ratnih zločinaca.
Cviko upozorava da u Bosni i Hercegovini još uvijek nemamo sveobuhvatan i ujednačen sistemski pristup medijskom opismenjavanju mladih. Postoje određene inicijative i pozitivni primjeri, ali medijska pismenost nije dovoljno zastupljena u obrazovanju.
– Istovremeno imamo obrazovni sistem u kojem djeca, zavisno od toga u kojem dijelu države žive i koji nastavni plan pohađaju, uče različite interpretacije istih historijskih događaja, često oblikovane etnonacionalnim narativima. Dakle, s jedne strane ne razvijamo dovoljno njihove sposobnosti da kritički analiziraju informacije, a s druge ih od najranije dobi izlažemo različitim, često međusobno suprotstavljenim interpretacijama prošlosti. Kada se na to nadovežu društvene mreže i algoritmi koji mogu dodatno učvršćivati postojeća uvjerenja, dobijamo izuzetno pogodno okruženje za širenje predrasuda, polarizacije i ekstremističkih ideologija, kaže Cviko.
Negiranje genocida i ratnih zločina na društvenim mrežama nije jedini primjer radikalizacije mladih u BiH. Podsjetimo i na dva koncerta kontroverznog hrvatskog muzičara Marka Perkovića Thompsona, održana sredinom februara ove godine u Širokom Brijegu. Koncerte su obilježila ustaška skandiranja, fašistički pozdravi, ali i širenje govora mržnje i međuetničkih podjela među mladima na društvenim mrežama.
Umjesto jasne distance, cijeloj priči dodatni legitimitet u javnom prostoru dao je Dragan Čović, lider HDZ-a BiH, koji je kontroverznog pjevača nazvao prijateljem. Događaje u Širokom Brijegu osudili su i Delegacija Evropske unije u BiH, UN i OSCE, a Tužilaštvu BiH su upućene i prijave protiv odgovornih.
Reakcije na društvenim mrežama bile su izrazito podijeljene i kretale su se od oduševljenja atmosferom do oštrih osuda i zgražavanja nad ponašanjem dijela publike.
Veliki dio rasprava na društvenim mrežama potaknut je snimcima i fotografijama iz publike. Korisnici koji su kritikovali događaj fokusirali su se na ponašanje velikog broja mladih ljudi, od ustaške ikonografije i transparenata do videozapisa publike, koja uzvikuje fašističke slogane i koristi nacistički pozdrav uzdignutom desnom rukom. Mnogi su izrazili duboku zabrinutost zbog činjenice da su u takvom ponašanju prednjačile mlađe generacije, ocjenjujući to kao povratak radikalizmu i širenje etničke netrpeljivosti.
S druge strane, Thompsonovi obožavatelji i posjetitelji su na svojim profilima dijelili potpuno drugačiji narativ. Naglašavali su spektakularnu atmosferu, ogroman odaziv i činjenicu da su koncerti protekli bez fizičkih incidenata i narušavanja javnog reda. Službena Facebook stranica Marka Perkovića Thompsona i njegov tim objavili su saopštenje u kojem su istakli da su koncerti završili s dvije prosidbe i suzama radosnicama. Poručili su da su se na koncertu slavili “život, zajedništvo i emocije”, odbacujući sve optužbe o veličanju nacizma ili fašizma kao zlonamjerne konstrukcije.
Može li digitalizacija unaprijediti kulturu sjećanja u BiH
Dok se na društvenim mrežama ratna prošlost svako malo prepravlja u kratke video uratke, montaže i viralne poruke, autentična svjedočenja preživjelih suočavaju se s drugačijom vrstom prijetnje – mogućnošću da ostanu zaboravljena, nedostupna ili fizički izgubljena.
Prema izvještaju australijske Akademije humanističkih nauka iz jula ove godine, u Sarajevu se nalazi približno 20 000 rukom pisanih svjedočenja preživjelih iz logora tokom rata u Bosni i Hercegovini. Nastala neposredno nakon oslobađanja iz zatočeništva, ta svjedočenja predstavljaju neposredne zapise iskustava ljudi koji su preživjeli zločine. Ipak, prema istom izvještaju, dokumenti još nisu sistematski katalogizirani ni digitalizirani.
Problem, međutim, nije samo u tome hoće li dokumenti preživjeti vrijeme. Važno je i hoće li njihova svjedočenja ostati dostupna generacijama koje rat poznaju posredno, često preko sadržaja na društvenim mrežama. Memorijalni centar Srebrenica, s više od 700 snimljenih svjedočenja preživjelih i svjedoka genocida, pokazuje kako se lična sjećanja mogu sistematski sačuvati, obraditi i arhivirati.
Osim toga u BiH postoji nekoliko značajnih digitalnih arhiva, platformi i baza podataka koje se bave dokumentovanjem, prikupljanjem svjedočenja i očuvanjem kulture sjećanja na rat u Bosni i Hercegovini.
Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) je svojim specijalizovanim medijem Detektor razvila nekoliko ključnih digitalnih baza podataka koje služe kao edukativni, novinarski i pravni resursi za suočavanje s prošlošću. Njihove baze fokusirane su na sudski verifikovane činjenice i kreirane su kako bi se suzbijale dezinformacije i negiranje zločina.
Baza sudski utvrđenih činjenica o ratu u BiH je centralna i najvažnija platforma pokrenuta s ciljem očuvanja istine. Na jednom mjestu okuplja pravosnažne presude i činjenice utvrđene pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju (MKTJ/ICTY) u Hagu, a kontinuirano se ažurira presudama Suda BiH te lokalnih i regionalnih sudova.
Denis Džidić, izvršni direktor BIRN-a u Bosni i Hercegovini nedavno je za BH novinare ukazao na važnost ove baze u obrazovanju, jer omogućava učenicima i nastavnicima da o ratovima i zločinima uče na osnovu provjerenih informacija, a ne političkih interpretacija i mitova.
„Time se razvija kritičko mišljenje, bolje razumiju posljedice zločina i smanjuje prostor za manipulaciju prošlošću“, naveo je Džidić.
Tekst je urađen u saradnji sa Pro Peace BiH
Impuls