 za manje od 20 odsto njihove stvarne vrijednosti, iznova se nameće jedno te isto pitanje: koliko je zapravo efikasna i sposobna vlast u Republici Srpskoj?){kind=link}
Foto: Nezavisne
Svaki put kada se u javnosti spomene slučaj u kojem je bijeljinski advokat Miloš Stevanović otkupio potraživanja Investiciono-razvojne banke Republike Srpske (IRB) za manje od 20 odsto njihove stvarne vrijednosti, iznova se nameće jedno te isto pitanje: koliko je zapravo efikasna i sposobna vlast u Republici Srpskoj?
Dok se entitetske institucije pravdaju administrativnim preprekama i „nenaplativim kreditima“, privatni sektor je sa samo par poteza ogolio svu ranjivost i tromost domaćeg sistema. Ono što je za državu bio otpisani i „izgubljen novac“, za privatnog investitora postao je posao vijeka naplaćen u rekordnom roku od svega 48 časova.
Slučaj preuzimanja portfelja potraživanja IRB-a ponovo je zatalasao javnost tokom suđenja bivšem premijeru Srpske Aleksandru Džombiću, i u fokus vratio pitanje: Zašto su Vlada Srpske i njene institucije odustale od stotina miliona maraka narodnog novca, omogućavajući privatnim licima brzu zaradu?
Da podsjetimo, Vlada RS je u novembru 2023. godine prihvatila ponudu bijeljinske firme „Standard prva“, u vlasništvu advokata Miloša Stevanovića, koja je za skromnih 32 miliona KM otkupila paket potraživanja IRB nominalne vrijednosti od čak 180 miliona KM.
– IRB je oglasio da želi prodati svoja potraživanja koja su otpisana. Mi smo uplatili 200.000 maraka da “pogledamo” papire. Radilo se o 40 kredita i vidjeli smo da ima dosta dobrih kredita, pa smo se odlučili da ih otkupimo. Bili smo u pozitivnoj euforiji, jer je rijetkost da se prodaju takva potraživanja – ispričao je Stevanović.
U konkretnom slučaju, zbog kojeg se i sudi optuženom Džombiću, radilo se o kreditu “Energoliniji” iz 2012. godine u iznosu od 19,4 miliona maraka.
Ono što institucije Republike Srpske nisu mogle uraditi, bijeljinski advokat je završio za samo dva dana.
– Laik je mogao zaključiti da je ovaj kredit bio dobro obezbijeđen. Bilo je 40 mjenica “Alumine”, hipoteke, hipoteke drugih povezanih preduzeća. Strateški imali ste sve uslove da pritisnete „Aluminu“ kako bi naplatili ovaj kredit. Krenuli smo agresivno prema „Alumini“ koja je bila jemac i za dva dana smo naplatili 35 miliona maraka – objasnio je Stevanović.
Bivši direktor IRB-a i poslanik SNSD-a Dražen Vrhovac ranije je u Narodnoj skupštini Republike Srpske branio potez Vlade tvrdnjom da institucije nisu imale manevarskog prostora i da potraživanja „nisu mogla ići ni fening manje“, jer državni organ nema pravo da umanjuje dug radi nagodbe.
– Stevanović je, kada je otkupio potraživanja, imao pravo kao privatno pravno lice da sjedne sa komitentima i da se dogovori. Zato je uspio brzo da naplati – rekao je ranije Vrhovac.
Miloš Stevanović ranije je za Srpskainfo izjavio da prosto nije realno očekivati da banke budu uspješne u naplati ovakvih potraživanja.
– Banke se po pravilu bave davanjem kredita, one se ne bave naplatom potraživanja. Banke nisu specijalizovane, generalno govorim za naplate potraživanja. IRB je preduzimao ono što su oni mogli. Mi smo samo kao kancelarija dosta možda brži i agilniji da lakše pronađemo dužnike, da lakše dođemo do njihove imovine. Ja to uopšte ne zamjerim nijednoj banci, niti IRB, niti bilo kojoj drugoj banci. Jer prosto, banke nisu kuće koje se bave naplatom, one su kuće koje mjere rizike i daju kredite – rekao je on.
Da je vlast imala na raspolaganju potpuno legalne i u praksi višestruko provjerene mehanizme za naplatu bez prodaje u bescenje, u više navrata je potvrdio i ekonomista Zoran Pavlović.
Prema njegovim riječima, komercijalni bankarski sektor u BiH godinama primjenjuje model osnivanja posebnih „kćerki“ firmi za čišćenje bilansa i naplatu spornih potraživanja. Mimo prodaje trećim licima, sav novac ostvaren kroz restrukturisanje i agresivniju naplatu na taj način se vraća matičnoj banci, odnosno državi.
– Nije bilo nikakve potrebe prodavati potraživanja, već je trebalo iskoristiti iskustvo koje je imala, na primjer, Hipo banka. Sve što bi takva firma ostvarila vraćalo bi se banci. Zašto je IRB išao na opciju prodaje privatniku bez detaljne analize tržišta, to je pitanje za njihov menadžment. Odgovoran je onaj ko je dao kredite bez osiguranja, onaj ko ih nije naplatio, ali i onaj ko ih je prodao umjesto da angažuje profesionalce – smatra Pavlović.