Foto: Impuls
Federacija BiH već gotovo dvije decenije nema zakon o šumama iako se on najavljuje u svakom mandatu. Kantoni imaju svoje, a problema ne manjka.
Federacija Bosne i Hercegovine i dalje nema zakon o šumama. Nema ga skoro dvije decenije. Pitanje nije samo zašto u šumi zakona fali onaj o šumama, nego kome odgovara da ga nema?!
Kantoni po svome
Šume imamo, i to kakve. Nestaju u plamenu, sijeku se ilegalno, njima gazduje ko hoće, a zaštita često zakaže onda kada je najpotrebnija. Ali, još ih imamo. U međuvremenu, kantoni vode svoju šumsku politiku. Devet je kantonalnih zakona, a krovnog zakona na nivou Federacije BiH nema.
– To sigurno nije na čast državi Bosni i Hercegovini, ne samo ovoj vladi, nego svim prethodnim vladama, što smo dozvolili da dođemo u ovu poziciju da Federacija 15 i više godina nema zakon o šumama, kazao je Kemal Hrnjić, ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH.
Zakon bi trebao jasno urediti borbu protiv bespravne sječe, obavezu pošumljavanja, nadležnosti i kaznenu politiku. A kako zakona nema, ni federalni ministar danas o šumama ne odlučuje.
– To je potpuno neprihvatljivo. Čak jedan kanton nema ni svoj kantonalni zakon. U tom kantonu nemate ni slovo zakona, a taj kanton je možda najbogatiji šumom u FBiH i vrlo često se te šume sijeku, kazao je Hrnjić.
A kad nema pravila, svako radi po svome.
– U Hercegovačko-neretvanskom kantonu nema zakona zbog političke trgovine između SDA i HDZ. Ako smo dobro razumjeli, ne mogu da se dogovore kome će pripadati više šume u HNK-u, u kontekstu političkog zaposjedanja. Šta će biti pod okriljem HDZ-a, a šta pod okriljem SDA?! To je, ja mislim, jedini kanton koji ima tri preduzeća koja su u konfliktu, tuže jedni druge, osporavaju jedni druge. Evo, vidimo gdje smo – u regionu smo zemlja u kojoj je ove godine izgorjelo najviše hektara šume. Gori i u evropskim zemljama, ali mi kao da smo zapeli u srednjovjekovnom dobu, nemamo ni zakona. Imamo anarhiju u jednom sektoru, koji je ozbiljan sektor u svakoj zemlji, sektor šumarstva. Pitanje zakonodavnog uređenja u HNK-u i Federaciji BiH bi trebalo da postane elementarno, dominantno i presudno političko pitanje, rekla je za Oslobođenje Lejla Kusturica iz Fondacije Atelje za društvene promjene.
Ističe da za zakonsko uređenje sektora šumarstva ne postoji nikakva druga prepreka osim nedostatka političke volje i odgovornosti.
– Apsurdno je da pola države nema zakon više od 16 godina, kaže.
U Bihaću je početkom godine održana konferencija “Kantonalni zakoni o šumama: Između reforme i EUDR zahtjeva” u organizaciji TIBiH.
Poseban fokus bio je na ulozi kantonalnih zakona, te njihovom potencijalu da odgovore na izazove koje donosi regulativa Evropske unije.
– Podaci ukazuju na ozbiljne probleme u upravljanju šumama. Realizacija plana sječe na nivou BiH prelazi 77 posto, dok se planovi pošumljavanja ostvaruju tek oko 50 posto, što dugoročno dovodi u pitanje održivost upravljanja ovim resursom, rekao je predstavnik TIBiH Aleksa Vučen.
Zarobljene šume
Naveo je i da je 88 posto odgovornih osoba u šumskim preduzećima moguće dovesti u vezu s političkim strankama, što, kako je ocijenio, ukazuje na visok stepen politizacije i rizik od korupcije.
– Otkrili smo da su preduzeća i organizacije koje upravljaju šumama na određeni način povezani s politikom, odnosno zarobljeni su političkim interesima. Čak 88 posto odgovornih osoba koje upravljaju šumskim preduzećima može se direktno dovesti u vezu s političkim strankama, što pokazuje da upravljanje šumama u Bosni i Hercegovini ne samo da nije održivo, već je direktno podređeno političkim interesima, govori Vučen.
Zakonsko rješenje u Federaciji BiH nije nedostižno. Nedostaje političke volje i odgovornosti da se do njega dođe. A dok god se na šume gleda kao na politički plijen od kojeg bi svako po nešto uzeo, zakona vjerovatno neće ni biti.