Foto: Pexels
Human Rights Watch danas je izjavio da novi turski zakon koji nameće teške zatvorske kazne djeci proglašenoj krivom za počinjenje zločina je štetan i udaljava tursku politiku od međunarodnih normi.
Zakon, koji je stupio na snagu 18. avgusta 2026. godine, omogućuje sudovima da izriču zatvorske kazne do 27 godina za djecu u dobi od 12 i više godina, te doživotni zatvor za one od 15 i više godina.
-Izricanje kaznenih sankcija djeci mlađoj od 14 godina i osuđivanje djece kao da su odrasli krši međunarodne standarde prava djeteta. Zakon također nalaže da djecu drže u zatvorima, a ne u obrazovnim ustanovama, što je prikladna praksa za djecu prestupnike. Turska bi umjesto toga trebala reformirati svoj sistem pravosuđa za djecu kako bi bio u skladu s najboljim međunarodnim standardima, navode iz ove organizacije.
Na novi zakon reagovao je i Visoki komesar UN-a za ljudska prava Folker Tirk, koji je osudio ove zakonske izmjene. On je pozvao vlasti da obezede puno poštovanje međunarodnih obaveza Turske u vezi sa pravima djece.
„Iako neki od prijedloga mogu biti pozitivni – poput onih koji imaju za cilj da osiguraju bolju koordinaciju između službi zaštite djece i obrazovanja i da spriječe djecu da pristupe vatrenom oružju – drugi izazivaju ozbiljna pitanja u vezi sa ljudskim pravima. Posebno sam uznemiren mogućnošću da djeca prestupnici budu osuđena na doživotni zatvor. Neophodno je da se zakon izmijeni kako bi se osiguralo da su sve njegove odredbe u potpunosti usklađene sa obavezama Turske u oblasti međunarodnog prava ljudskih prava, uključujući i prava djece”, rekao je Tirk.
Turska vlada donijela je nove kazne za djecu nakon smrtonosnog uboda nožem četrnaestogodišnjeg dječaka, Matije Ahmeta Minguica, u januaru 2025. godine. Dva dječaka, uzrasta 15 i 16 godina, osuđena su na po 24 godine za ubistvo, što je u to vrijeme bila maksimalna kazna. Ali političari su tvrdili da su potrebne veće zatvorske kazne kako bi se djeca odvratila od kriminala.
Novi zakon mijenja prethodne maksimalne kazne za djecu uzrasta od 15 do 17 godina, koje su prema krivičnom zakonu bile 24 godine za najteža krivična djela. Revidirani zakon dozvoljava sudovima da djecu u ovoj starosnoj grupi osude na doživotni zatvor, kao da su odrasli, u zavisnosti od njihove namjere, motiva, načina na koji je krivično djelo izvršeno i prethodnih osuda.
Za dijete između 12 i 14 godina, ako sud utvrdi da nije sposobno da „razumije pravno značenje i posljedice djela i da kontroliše svoje ponašanje u vezi sa tim djelom“, dijete nije krivično odgovorno i sud može da izrekne „mjere bezbjednosti posebno dizajnirane za djecu“. Međutim, ako se dijete smatra krivično odgovornim, revidirani zakon dozvoljava sudovima da djecu u ovoj starosnoj grupi osude na kazne do 27 godina za namjerno ubistvo i druga teška krivična djela, u zavisnosti od njihove njamere, motiva i načina na koji su počinili djelo.
Prema turskom krivičnom zakonu, doživotne kazne „traju cijeli život osuđenika“. Dijete osuđeno na doživotni zatvor može da podnese zahtjev za uslovni otpust najranije nakon 24 godine, dok djeca osuđena na „tešku kaznu doživotnog zatvora“ mogu da podnesu zahtjev tek nakon 30 godina.
Novi zakon takođe mijenja praksu izdržavanja kazni djece u centrima za obrazovanje maloljetnika. Sada će djeca koja izdržavaju duže kazne – preko 3 godine ako se proglase krivima za krivičnu namjeru i 5 godina ako se proglase krivima za krivični nemar – biti zatvorena u „zatvorenim popravnim ustanovama za maloljetnike“ i mogu biti prebačena u obrazovne centre samo ako to odobri komisija za procjenu.
Očekuje se osporavanje zakona pred Ustavnim sudom, koje bi potencijalno mogla da podnese opoziciona Jeni stranka.
-Bez obzira na bilo kakvu ustavnu presudu, sudije bi uvijek trebalo da koriste diskreciono pravo koje imaju prilikom izricanja kazni, na način koji poštuje i podržava važeće međunarodne pravne standarde o djeci optuženoj za krivična djela, saopštila je organizacija Human Rights Watch. Turska je potpisnica i obavezana Konvencijom o pravima djeteta, koja, zajedno sa sudskom praksom i komentarima Komiteta za prava djeteta, pruža mjerodavne smjernice o takvim standardima.
Prema međunarodnim pravnim standardima, države bi trebalo da postave minimalnu starosnu granicu krivične odgovornosti na 14 godina, dok je Turska postavlja na 12 godina. Međunarodno pravo takođe zahtijeva od zemalja da ne tretiraju djecu kao odrasle, već da osiguraju „nediskriminatornu punu primjenu svog sistema dječijeg pravosuđa na sve osobe mlađe od 18 godina u vrijeme izvršenja krivičnog djela. Svako lišavanje slobode treba da bude u najkraćem mogućem vremenskom periodu.
Međunarodni stručnjaci za dječije pravosuđe razvili su ove standarde na osnovu dosljednih dokaza da dječjem mozgu u razvoju nedostaje kontrola impulsa odraslih, svijest o riziku i sposobnost da planiraju ili razumiju posljedice svojih postupaka, o tome kako zatvor šteti razvoju djece, i kako dugotrajan pritvor narušava njihov potencijal da se reintegrišu i doprinesu društvu.
Tretiranje djece kao odraslih je takođe nespojivo sa rehabilitacionom i reintegracionom svrhom koju međunarodno pravo dodeljuje dječijem pravosuđu.
Impuls