Foto: Jelena Jevđenić/Impuls
Patrijarhat bez sumnje šteti više ženama, oduzimajući im finansijsku nezavisnost, jednakost i slobodu izbora, ali ni muškarci nisu pošteđeni njegove teške cijene. Prevazilaženje ovih starih obrazaca nije borba jednog pola protiv drugog, već zajednički korak ka pravednijem i zdravijem društvu.
Piše: Džejlana Bulut
Kada pogledamo društveni poredak u Bosni i Hercegovini, jasno je da je patrijarhalni sistem i dalje najzastupljeniji model po kojem živimo. Zamišljen kao tradicionalni okvir, on nam često djeluje nepromjenjivo, ali postavlja se pitanje: šta ako nam je taj stari sistem postavio pravila u kojima na kraju svi gubimo — i žene i muškarci?
Patrijarhat se u našem društvu rijetko analizira van političkih i historijskih okvira. Njegove posljedice osjetimo svakodnevno: u načinu na koji vaspitavamo djecu, podjeli poslova u domaćinstvu, poslovnim prilikama, pa sve do načina na koji se nosimo sa sopstvenim emocijama i stresom.
Kako, zapravo, patrijarhat utiče na žene, a kako na muškarce? Da li muškarci od ovog sistema zaista imaju trajnu korist, ili je ta moć samo iluzija stvorena da zavara i njih same?
Poslovi koji se podrazumijevaju: uloga majke, domaćice i nevidljiva radna smjena
Žene u patrijarhalnom društvu nose ogroman teret na svojim leđima. Često su primorane da biraju između poslovne karijere i porodične dinamike, podnoseći žrtve o kojima muškarci uglavnom ne moraju ni da razmišljaju. Biti majka, voditi brigu o kućanstvu i ujedno graditi karijeru — to nije izuzetak, već svakodnevnica za većinu žena, kako u svijetu, tako i u Bosni i Hercegovini. Ovakav ritam obaveza stvara takozvanu „nevidljivu drugu smjenu”. Rad u kući se i dalje posmatra kao podrazumijevana dužnost, a ne kao stvarni trud koji iziskuje vrijeme i energiju, što žene direktno košta bržeg napredovanja i pune finansijske nezavisnosti.
Slika te svakodnevnice u našoj državi dobro nam je poznata: žena ujutro ide na posao gdje ispunjava sve profesionalne obaveze, a po povratku kući — umjesto odmora — za nju počinje novi radni dan. Slijedi pripremanje ručka za muža i djecu, rad na domaćoj zadaći, čišćenje i briga o domaćinstvu, pa na kraju dana za lični odmor ne ostaje nimalo vremena. Za to vrijeme, tradicionalni muškarac nakon posla ima prostor za predah, jer se svi kućanski poslovi posmatraju kao „ženska dužnost”. Pored svih ovih porodičnih obaveza, žene su na svojim radnim mjestima često manje plaćene od svojih muških kolega za isti ili sličan rad. Ovakva podjela, u kojoj se ženski rad i u kući i na poslu podrazumijeva, a vrednuje manje od „muških poslova”, predstavlja duboko ukorijenjenu diskriminaciju. Postoji još mnogo razloga zašto je patrijarhat loš za žene, ali neravnomjerna raspodjela poslova ostaje glavna i najteža svakodnevnica većine žena u našem društvu.
Patrijarhat kao savršena iluzija muškaraca
Gledajući patrijarhalno društvo na prvi pogled, možemo reći da ono ide u potpunu korist muškarcima. Oni se smatraju „glavom porodice”, imaju veću društvenu moć od žena i često su plaćeni više za isti rad. Sve ovo na papiru djeluje savršeno za jednog muškarca, ali da li je to zaista istina? Da li su muškarci u takvom sistemu zaista sretni?
Od malena, dječaci se u patrijarhalnom društvu uče da moraju biti jaki po svaku cijenu, te da nikada ne smiju pokazivati emocije. Svi smo bar jednom čuli tu čuvenu rečenicu: „Muškarci ne plaču”. Očekuje se da budu nepokolebljivi, a ako pokažu tugu ili ranjivost, društvo ih brzo etiketira kao slabiće. Jedina emocija koja je muškarcima prećutno „dozvoljena” jeste ljutnja ili bijes. Zbog toga muškarci kroz bijes često iskazuju sve druge potisnute emocije — tugu, strah, nemoć i hronični stres — što nerijetko dovodi do nasilja u porodici i okruženju. Upravo ovakav toksičan mentalitet duboko šteti svima. Pokazivanje emocija ne znači da je osoba slaba, već da je ljudsko biće, jer je izražavanje osjećaja potpuno prirodno i normalno. Normalno je biti tužan i plakati, i normalno je zagrliti svog prijatelja i biti tu za njega. Ono što nije normalno jeste da učimo dječake da se stide sopstvenih suza.
Gurajući ih u ulogu jedinog hranitelja i zaštitnika koji ne smije pokleknuti, patrijarhat muškarcima oduzima pravo na iscjeljenje i iskrenu bliskost. Ta „moć” koju im sistem daje postaje kavez u kojem se emocije potiskuju sve dok ne prerastu u hronični stres, usamljenost i narušeno mentalno zdravlje.
Iz svega navedenog možemo zaključiti da patrijarhalno društvo šteti svima — i ženama i muškarcima. Patrijarhat bez sumnje šteti više ženama, oduzimajući im finansijsku nezavisnost, jednakost i slobodu izbora, ali ni muškarci nisu pošteđeni njegove teške cijene. Prevazilaženje ovih starih obrazaca nije borba jednog pola protiv drugog, već zajednički korak ka pravednijem i zdravijem društvu. Tek kada prestanemo nametati stroge rodne uloge, i žene i muškarci dobit će priliku da žive slobodnije, bez pritiska, osude i lažnih iluzija.