Foto: Rafael Chacón
Prve fotografije lisice sa Kozumela dokazuju da je misteriozni ostrvski predator još uvijek živ u Meksiku, ali da mu je očajnički potrebno očuvanje, prema riječima istraživača.
Neuhvatljiva patuljasta lisica za koju se strahovalo da je izumrla prvi put je fotografisana, nakon što je primjećena blizu autoputa u Kozumelu, u Meksiku.
Sićušna životinja bila je dio misteriozne populacije lisica sa Kozumela, potencijalno neopisane vrste koja nije zvanično viđena više od 20 godina.
Lisice sa Kozumela žive samo na Kozumelu, ostrvu blizu Kankuna. Istraživači vrlo malo znaju o ovim misterioznim predatorima, koji su otprilike 20% do 40% manji od svojih rođaka sivih lisica (Urocyon cinereoargenteus) koji žive na kopnu.
Zvaničnici parka i muzeja su uočili i uhvatili lisicu 2023. godine i, nakon procjene zdravstvenog stanja, vratili je u divljinu. Istraživači su sada podijelili fotografije i dokumentovali susret u novoj studiji objavljenoj 4. maja u časopisu „Neotropical Biology and Conservation“, piše Live Science.
Iako ponovno otkriće potvrđuje da su lisice sa Kozumela još uvijek žive, vjerovatno su na ivici izumiranja, primjetili su autori studije; fotografije ističu potrebu za fokusiranim istraživanjem i naporima za zaštitu prirode.
„Najveći izazov sa kojim se suočava lisica sa Kozumela jeste to što još uvijek gotovo ništa ne znamo o njoj, uključujući njenu preostalu veličinu populacije, rasprostranjenost ili ekologiju“, rekao je u saopštenju prvi autor studije Trevis Bajer, izvršni direktor organizacije za zaštitu prirode Patos Vajldlajf.
„Sama ta nesigurnost je opasna, jer izuzetno otežava efikasnu zaštitu“, dodao je on.
Lisice sa Kozumela su primjer ostrvskog patuljastog razvoja, evolutivnog procesa u kojem veće životinje, uključujući sisare veličine lisice, evoluiraju u manje nakon kolonizacije ostrva, gdje postoje ograničeni resursi i manje prostora nego na kopnu. Lisice nisu jedini sisari koji su se vremenom smanjili na Kozumelu; drugi primjeri uključuju kritično ugrožene patuljaste rakune (Procyon pygmaeus) i patuljaste koatije na ostrvu.
Arheološki dokazi ukazuju na to da su kozumelske lisice živjele na ostrvu najmanje 5.000 godina, vjerovatno još od prije dolaska Maja u posljednjih nekoliko milenijuma, a potencijalno i desetinama hiljada godina prije toga. Prije ovog ponovnog otkrića, posljednje potvrđeno viđenje kozumelske lisice bilo je 2001. godine, navodi se u studiji.
Ponovno otkriće je počelo izvještajima o dezorijentisanoj životinji koja je lutala u blizini autoputa na jugoistočnoj strani ostrva. Zvaničnici Fondacije za parkove i muzeje Kozumela locirali su i uhvatili lisicu, odraslog mužjaka, 14. septembra 2023. godine. Provjerili su njeno zdravlje, a kasnije su je pustili u državni rezervat Laguna Kolumbija, zaštićeno područje južno od mjesta gdje je uhvaćena.
Nedavna i istorijska viđenja ukazuju na to da bi lisice Kozumela mogle imati izuzetno ograničen areal na jugu ostrva, gdje je priroda sve više ugrožena razvojem, promjenama korišćenja zemljišta, invazivnim vrstama i prirodnim katastrofama, istakli su autori studije.
Istraživači su preporučili istraživanja kako bi se utvrdila trenutna distribucija i veličina populacije lisica na Kozumelu, zajedno sa morfološkim i genetskim procjenama kako bi se utvrdio njen evolutivni status i napori za očuvanje kako bi se zaštitilo njeno pretpostavljeno stanište u južnom Kozumelu i minimizirao sukob između ljudi i divljih životinja.
„Na kraju krajeva, nadamo se da će ovaj rad pomoći da se lisica na Kozumelu premjesti iz malo poznatog, neizvesnog prisustva na ostrvu u bolje shvaćen ključni dio ekosistema Kozumela“, rekao je Bajer.
„Takođe se nadamo da će pokazati da je očuvanje često najhitnije kada je sigurnost najniža i da sama neizvjesnost može biti poziv na akciju“, istakao je on.
Impuls