Foto: Vladimir Topić/CZZS
Da li su naučnici zaista otkrili novu, dosad neviđenu vrstu čovječje ribice, koja nastanjuje podzemne vode Une i Sane i područje Grmeča? Odgovor ćemo saznati za nekoliko mjeseci. Za sada znamo da su naučnici iz Evrope očarani Unom.
Piše: Milkica Milojević
Una, jedna, jedina, jedinstvena, naljepša rijeka na Balkanu. I šire. A tek njene pritoke: Sanica, Sana, Zdena, Bliha… Pa zelene obale. Pa vodopadi, bukovi, kaskade, sedra i život koji se plete oko nje… A uz rijeku duboke šume i tajanstvene pećine.
To je ono što se vidi i čemu se oko divi i od čega se i najpovršniji konzument novih tehnologija umiri i udubi, pa satima ćuti i gleda kako voda teče… baš kao Ahmet Šabo iz čuvene “Tvrđave” Meše Selimovića.
A šta je ono što se ne vidi, što Una i pritoke joj čuvaju duboko u njedrima, a što još ljudi otkrili nisu? I zašto je važno da znamo koje sve ribe, račići, insekti, travke… žive u Uni i na njenim obalama?
Odgovore na ta pitanja proteklih 7 dana su potražili naučnici i studenti i to direktno na terenu.
Tokom Sedmice nauke na Uni, 60 naučnika iz BiH i još 12 zemalja Evrope, te 15 studenata sa Univerziteta u Insbuku, plovilo je i ronilo u Uni, krstarilo okolnim pećinama, njivama i šumama i prikupilo vrijednu građu, koju će u narednim mjesecima analizirati, provjeriti svoje hipoteze i objaviti radove.
Foto: Milkica Milojević
A što će im sve to? Pa, zbog Une. Da je sačuvamo.
– Treba da znamo šta imamo da bismo to mogli zaštiti i sačuvati. Krajnji cilj je da dobijemo argumente za naš zahtjev da rijeka Una, zajedno sa najvažnijim pritokama, postane Nacionalni park divlje rijeke i to cijelom dužinom od izvora do ušća – kaže Vladimir Topić, ekolog istraživač iz Centra za životnu sredinu Banjaluka.
Podsjeća da takvu zaštitu već ima, od 2023. godine, rijeka Vjosa u Albaniji.
Sedmicu nauke na Uni organizovala je međunarodna organizacija Riverwatch u okviru kampanje “Sačuvajmo plavo srce Evrope”, a u saradnji sa lokalnim partnerima: Centrom za životnu sredinu Banjaluka i Fondacijom ACT Atelje za društvene promjene.
Gabriel Singer; Foto: Milkica Milojević
Gabriel Singer, profesor Univerziteta u Insbruku u Austriji, na Unu je doveo 15 svojih studenata. Oni su na terenu prikupili građu za ispitne radove.
Profesor Singer je veliki dio svog naučnog rada posvetio rijekama u Bosni i Hercegovini i često dovodi studente u BiH, da vide kako rijeka zaista izgleda, u svom prirodnom stanju.
Rijeke koje imaju biodiverzitet, koje imaju prirodnu obalu i drveće, u većem dijelu Evrope su čudo neviđeno. O tome je profesor Singer pričao i prije dolaska na Unu, zbog toga je učestvovao i Sedmici nauke na Neretvi, u živopisnom Ulogu.
To je i motiv zbog kojeg je profesor Singer, kao glavni naučnik Sedmice nauke na Uni, u kampu kod Bosanske Krupe, na obali jedinstvene rijeke, proveo 7, mjestimično kišnih dana, uživajući u terenskom radu i druženju sa studentima i drugim naučnicima.
– Una je ne samo jedna od naljepših, nego i jedna od najznačajnijih rijeka u Evropi, kada je u pitanju očuvanje biodiverziteta i očuvanje izvora vode. Zato je važno da se mi naučnici umrežimo i da zajedno radimo na promociji i očuvanju ovakvih ekosistema – kaže Singer.
Naučnici su istraživali ne samo živi svijet u Uni i uz Unu, nego i kvalitet vode, a to je bogatstvo kojim se unski sliv može ponositi. Samo Una ima tok od 212 kilometara, a zajedno sa pritokama, to je ukupno oko 600 kilometara rijeka i rječica kojima teče bistra i čista voda.
Među naučnicima koji su u proteklih 7 dana špartali Pounjem je i Vojo Milanović, biolog iz Centra za krš i speleologiju u Istočnom Sarajevu. Vojo je stručnjak za šišmiše.
Neobična ljubav se rodila kada je kao dječak, u haustoru svoje zgrade prvi put ugledao šišmiša. Danas istražuje ove malene sisare noćobdije, kojih se ljudi, kako tvrdi bez razloga, plaše i klone.
Nakon što je u potrazi za svojim omiljenim životinjicama prokrstario pećinama od Španije do Austrilje, stigao je i na Unu. U Mićinoj pećini kod Bihaća zatekao je veliku koloniju slijepih miševa.
Vojo smatra, mada to još valja provjeriti i potvrditi, da se radi o rijetkoj vrsti.
– Oni su veoma konzervacijski i zaštićeni različitim direktivama, naročito kada je riječ o porodiljskim kolonijama, gdje borave ženke – kaže simpatični Vojo.
A zašto šišmiši rado lete oko rijeke? Zato što im se to sviđa, i što uz vodu love hranu, a glavna hrana su im insekti. Oni, onako maleni, pojedu na hiljade komaraca za noć. Mogli bi im ljudi biti zahvalni…
Možda unski šišmiši i nisu endemska vrsta, ali su ipak vrijedni zaštite i brige.
A možda je biolog Dušan Jelić nadomak velikog otkrića? Jer, kada je ovaj naučnik – ronilac – speleolog zaronio duboko u podzemne vode Une, tamo je našao čovječju ribicu. Osnovano se sumnja da je to nova, do sada nepoznata vrsta ove pećinske životinjice.
Ako se pretpostavke potvrde, ova čovječja ribica će biti nazvana po Krajini.
Kada ćemo znati da li je ljuta Krajina dobila svoju čovječju ribicu? Ne baš tako brzo.
Kako objašnjavaju u Centru za životnu sredinu, poučeni ranijim iskustvima, jer ovo im nije prva sedmica nauke, preliminarni rezultati se očekuju krajem godine, a konačni sredinom 2027.
Pa, sačekaćemo, neće Una nikud pobjeći do tada. Samo je moramo pripaziti… od zagađenja, divlje gradnje, ili nekih još gorih prijetnji.
Srpska info