Foto:
Teško je i pobrojati šta je sve, od 2020. do danas, Draško Stanivuković obećao, a nije ispunio: ili je obećanje “ostvario”, ali na način da su ta “dostignuća” završila kao ruglo i propast.
Eto, čak ni dinosaurusi, koji “mašu repom i trepću očima”, a koje je gradonačelnik obećao u februaru ove godine, još nisu stigli u Banjaluku.
Istina, 8 plastičnih dinosaurusa, koji koštaju 150.000 KM, nikom ne nedostaju.
Ali, i vrlo ozbiljni poduhvati, koje je Stanivuković pompezno obećao, završili su u najmanju ruku – neslavno.
Kako je ocijenio jedan analitičar, “kod Stanivukovića najava često glumi rezultat”.
Još 2020. godine gradska bolnica je obećana kao “veliki iskorak”. Krajem 2021. se iz Gradske uprave govorilo “o elaboratu opravdanosti i prikupljanju mišljenja stručnjaka”, onda se spominjala “studija opravdanosti”, a onda se više ništa nije spominjalo i bolnica je pala u zaborav.
Za 6 godina Banjalučani nisu vidjeli ni kamena temeljca za ovu kapitalnu investiciju.
A gradska bolnica je bila jedno od glavnih predizbornih obećanja Draška Stanivukovića, onomad, kad se borio za prvi gradonačelnički mandat.
Prečistač otpadnih voda i kolektor na Vrbasu takođe je jedno od Stanivukovićevih obećanja.
Ovo je jedna od najskupljih priča, koje traju godinama. I sve je ostalo na priči.
Javnosti je predstavljan projekat vrijedan više od 100 miliona KM, uz dodatnih 800.000 evra za predstudiju i 1,8 miliona evra za studiju. Ipak, ni danas se ne govori čak ni o završenom projektu, a kamoli o izgradnji kolektora i prečistača.
Vrtići su jedna od omiljenih Draškovih tema. Stanivuković je 2020. obećao “vrtić za svako dijete”, a već u septembru 2021. je tvrdio se da bi za manje od godinu dana mogle biti riješene liste čekanja. Ni danas od te priče nema ništa.
Draško je obećao i izjednačavanje cijena u privatnim i javnim vrtićima. Subvencijama se nije ni primakao tom cilju, a jedan od pokušaja izjedančavanja je bila najava da će – javni vrtići poskupiti. Srećom to se nije desilo.
Druga strana priče o vrtićima je “otvaranje novih objekata”. Tako je Draško 30. septembra 2024. godine, 7 dana prije lokalnih izbora, svečano otvorio vrtić koji ni dan danas ne radi. Ustvari, taj vrtić – ne postoji.
Radi se o vrtićkom objektu opremljenom u dijelu zgrade osnovne škole u Novoseliji, u koji je uloženo 360.000 KM gradskih para.
Petar Jokanović, direktor Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje, u sklopu kojeg djeluju svi javni vrtići u Banjaluci, ranije je za Srpskainfo rekao da “vrtiću u Novoseliji ne zna ništa”.
Taj prostor, formalno pravno, nikad nije postao vrtić, ni javno ni privatni. I danas zvrlji prazan i zaključan, sve sa namještajem i igračkama.
Velelepno zdanje, visoko 100 metara, sa 25 spratova i restoranom koji će “lebdjeti” nad starom gradskim hotelom – tako je, pompezno, najavljena izgradnja novog hotela Palas na Trgu Krajine.
Ali, hotela nema, postoji samo velika rupa na Trgu, koja je pristojno ograđena, tek nakon pristiska medija i javnosti.
Biće to najveći i najljepši hotel u Banjaluci – rekao je Stanivuković u oktobru 2024.
Istina, hotel je privatna investicija, ali Stanivuković često koristi priliku da se zakiti tim “dostignućem”, koje više liči na Skadar na Bojani, nego na “ponos grada”.
Kako bi se omogućila izgradnja ovog “hotela od 25 spratova”, gradska vlast, dakle Draškov PDP i SNSD-ova skupštinska, složno je prekrojila regulacioni plan prema potrebama investitora.
Od tada regulacioni planovi sa višespratnicama u centru grada niču kao pečurke poslije kiše. Most koji povezuje naselje Dolac sa centrom grada, još je jedna “kapitalna investicaja”, ili tačnije priča o investiciji, koja traje od 2020. U toj se priči se “kotrljaju” silni milioni: što od kredita, što iz budžeta. Ali mosta nema, a kad će ga biti, ne zna se.
Za most u Docu još nije završen ni projekat, ali je uzet kredit, a novac od tog kredita je utrošen za kružni tok kod Kastela, koji je izgrađen bez regulacionog plana i bez građevinske dozvole.
U sredini tog kružnog toka je spomenik Tvrtku Kotromaniću, a pred tim spomenikom se Draško Stanivuković rado slika.
E taj kružni tok se “računa” kao “parterno uređenje mosta u Docu”.
Dakle, imamo nelegalni kružni tok, koji je dio nepostojećeg mosta. I sve to na arheološkom nalazištu, koje je pod zaštitom Komisije za spomenike BiH.
Kabriolet dvorana
“Samo Republika Srpska i Katar su toliko bogati da mogu graditi čitave sportske komplekse za jednokratnu upotrebu”, napisao je 2023. godine, nakon teniskog turnira “Srpska open”, jedan šaljivdžija – vizionar.
Povod za ovu gorku šalu je, naravno, Teniski kompleks, odnosno zdanje koje su Banjalučani nazvali “kabriolet dvorana”.
Ni danas se ne zna pouzdano koliko je to zdanje koštalo, ali se računa da je u pitanju oko 55 miliona KM, od čega je Banjaluka platila 15 miliona, plus izgradila pristupne puteve, dala zemljište i uredila dio Parka Mladen Stojanović.
Nakon turnira dvorana je prepuštena propadanju.
Od obećanja da će biti dostupna svim sportistima, rekaestivcima, djeci i mladima u Banjaluci, ostalo je samo – obećanje.
Ostala je i priča da je Teniski kompleks simbol “simbioze”, kako su u SNSD nazvali pripitomljavanje Draška Stanivukovića.
Obaloutvrda, riva i sječa vrba na Vrbasu
Obaloutvrda, banjalučka riva, šetnica… kako sve nisu Draško i drugari krstili nesuđeni kej na Vrbasu. A od svega je ostala “obaloutvrda”, koju je potopila prva jača kiša, šetalište koje je ispucalo i pretvoreno u blato i skandalozna sječa vrba na obali rijeke Vrbas.
U ljeto izborne 2024. godine Stanivuković je, uz veliku pompu, otvorio šetalište uz rijeku. Ispostaviće se da je to obaloutvrda, koja grad štiti od poplava. A to znači da je u šetalište utucano skoro 3 miliona KM novca poreskih obveznika, namijenjenih za poslove civilne zaštite i vatrogasno-spasilačke jedinice.
Čim je pala prva jača kiša, šetalište – obaloutvrda je potopljeno.
A dešavalo se i da betonske staze popucaju i postanu neprohodne, zbog osnovane sumnje da je sve to građeno napamet.
I to nije sve. Nedavno je Banjaluka šokirana novim potezom na “uređenju obala” – sječom 20 stabala, među kojima je i jedna po kojima je Vrbas dobio ime. Stručnjaci i ekolozi upozoravaju: drveće uz rijeku ima ključnu ulogu jer sprječava eroziju, stabilizuje obalu, hladi vodu i štiti od poplava. Eto.
Stanivuković je prvo rekao da je u pitanju greška, a onda da se “diže frka zbog nekoliko listova”.
A potom je najavio gradnju “banjalučke rive”, baš na stratištu na kome su vrbe posječene.
Transparentno, nego šta!
Jedno od najglasnijih obećanja Draška Stanivukovića bijaše glasnost, otvorenost, ili kako se obično kaže transparentnost.
Transparentan rad Gradske uprave za njega je bio takorećio aksiom: građani će znati sve i u svemu učestvovati, javne nabavke i gradski računi biće javno dostupni.
Na kraju, šta je od te priče ostalo? Čak ni novinari ne mogu doći do informacija. Odgovor na upite se čeka danima, a najčešće se ne dočeka, na pres konferencijama gradonačelnik drži monologe od 40 i više minuta i napravi skandal kad ga novinar prekine, da bi mu postavio pitanje: Na koje, naravno, ne odgovori.
Uostalom i za sječu vrba, građani su saznali preko društvenih mreža, zamešateljstvo sa obaloutvrdom je otkrila odbornica SNSD Žana Grmuša, a o milionima za kabriolet dvoranu i nepostojeći most u javnosti nikad nisu položeni računi.