Foto: Azil Dubrovnik
Vjerenice kod pasa jedan su od problema o kojem se rijetko govori dok se ne dogodi neprijatna situacija. Na prvi pogled izgledaju kao obična suha trava, ali za pse mogu biti veoma opasne, posebno tokom šetnji po livadama, zapuštenim zelenim površinama, uz puteve ili u dvorištima gdje se trava ne kosi redovno.
Riječ je o klasu divljeg ječma, poznatom pod nazivom vjerenice. Dok su zelene, mnogima ne privlače pažnju. Međutim, kada se osuše, pretvaraju se u sitne, oštre dijelove biljke koji se lako zakače za krzno psa. Njihov oblik je posebno problematičan jer se kreću samo u jednom smjeru, prema unutra.
Vjerenice, divlji ječam ili stoklas, izvor fotografije Azil Dubrovnik
Zbog toga vjerenice mogu završiti u uhu, oku, nosu, između prstiju, ispod kože ili u drugim dijelovima tijela. Kod dugodlakih pasa još ih je teže uočiti, jer se mogu sakriti u dlaci i neprimjetno probiti do kože.
Iako se najčešće spominju psi, vjerenice mogu predstavljati ozbiljan problem i za mačke koje borave na otvorenom, posebno ako prolaze kroz visoku ili suhu travu.
Vjerenice kod pasa nisu obična neugodnost
Najveći problem je u tome što vjerenica ne ispada sama i ne raspada se u tijelu. Kada uđe u kožu ili sluznicu, može nastaviti da se pomjera kroz tkivo, izazivajući bol, upalu i infekciju. U nekim slučajevima može doći do apscesa, povreda oka, oštećenja uha ili ozbiljnijih komplikacija koje zahtijevaju veterinarski zahvat.
Vjerenica u oku psa / izvor fotografije Azil Dubrovnik
Vlasnici često prvo primijete promjenu u ponašanju psa. Pas može iznenada početi tresti glavom, intenzivno kihati, zatvarati jedno oko, cviliti, šepati ili uporno lizati šapu. Takvi simptomi nakon šetnje ne bi se trebali ignorisati, naročito ako je pas boravio u visokoj ili suhoj travi.
Posebno hitne situacije su one u kojima pas trese glavom, pokazuje bol u uhu, naglo kiše ili žmiri na jedno oko. Tada je najbolje odmah kontaktirati veterinara, jer pokušaji vađenja kod kuće mogu pogoršati stanje ako je vjerenica već ušla dublje.
Kako prepoznati problem nakon šetnje?
Nakon svake šetnje psa treba pažljivo pregledati. Najvažnije je provjeriti prostor između prstiju, uši, područje oko očiju, njušku, pazuhe i stomak. Kod dugodlakih pasa pregled treba biti još detaljniji, jer se vjerenice lako sakriju u krznu.
Ako pas uporno liže šapu, ako se pojavi crvenilo, otok ili mala rupica između prstiju, moguće je da se vjerenica zavukla u kožu. Iako takva situacija ne mora uvijek izgledati dramatično, ne treba čekati da se razvije upala.
Kod pasa koji imaju dugu dlaku, poput maltezera, pudli ili shih-tzua, redovno šišanje može pomoći da se vjerenice lakše uoče. Ipak, ni kratkodlaki psi nisu potpuno zaštićeni, jer se oštri dijelovi biljke mogu zakačiti za šapu, ući u nos ili završiti u uhu.
Prevencija je najvažnija zaštita
Vjerenice kod pasa najčešće se mogu izbjeći pažljivim izborom mjesta za šetnju. Visoku, suhu i zapuštenu travu najbolje je izbjegavati kada god je moguće. Ako pas boravi u dvorištu, travu treba redovno kositi, posebno prije nego što se biljka osuši i formira sjeme.
Nakon šetnje pregled psa treba postati rutina. Dovoljno je nekoliko minuta da se uoči klas koji se zakačio za dlaku, ali tih nekoliko minuta može spriječiti ozbiljan veterinarski problem.
Vlasnici često za vjerenice saznaju tek kada pas već završi kod veterinara. Zato je važno o ovoj temi govoriti na vrijeme, jer se radi o maloj biljci koja može napraviti veliki problem. Tokom šetnji, posebno nakon boravka u prirodi, pažljiv pregled psa nije pretjerivanje, nego jednostavna mjera zaštite.