Foto: Pixabay
Njemački parlament raspravljao je u četvrtak, 07. maja o misiji EUFOR-a “Althea” u BiH i njemačkom angažovanju u njoj.
U obrazloženju njemačke vlade, koja je podnijela prijedlog na glasanje, zanimljiva je evolucija stavova o Republici Srpskoj u proteklih nekoliko godina. Naime, s obzirom na to da se njemački mandat u EUFOR-u produžuje na godišnjem nivou, svake godine se ocjenjuje situacija u BiH. Dok se u dokumentu od prije dvije godine direktno govori o prijetnjama secesijom Milorada Dodika, tadašnjeg predsjednika RS, u prošlogodišnjem dokumentu govori se samo o napetostima.
U ovogodišnjem dokumentu, i u prošlogodišnjem, Dodik se ni ne spominje. U ta dva dokumenta se govori da RS teži autonomiji, dok se u dokumentu od 2024. govori o secesionističkoj retorici Milorada Dodika. Prošle godine, prema dokumentu Vlade Njemačke, BiH je prijetila najveća ustavna kriza u posljednjih 30 godina, dok se ove godine govori o autonomaškim tendencijama u RS, ali i, što je posebno zanimljivo, “drugim nacionalističkim akterima” koji kroz blokade prijete funkcionalnom integritetu zajedničke države.
Sistem u BiH podijeljen
Ako se dokument pažljivo čita, može se pretpostaviti da se ovaj dio odnosi na hrvatske političke aktere u BiH, s obzirom na to da je RS eksplicitno pomenuta u prethodnom kontekstu.
Iz ovog se može izvući zaključak da Vlada Njemačke prihvata sporazum postignut s administracijom SAD o obustavljanju aktivnosti na otcjepljenju RS, iako se to eksplicitno ne spominje.
Imajući u vidu da njemačka diplomatija uvijek pažljivo bira riječi u zvaničnim dokumentima, čini se da se fokus kritika s Banjaluke pomjera i prema Mostaru, što predstavlja posebno zanimljivu evoluciju.
Ovogodišnji dokument opisuje politički sistem BiH kao duboko podijeljen i opterećen velikim brojem mogućnosti veta na državnom i entitetskom nivou, što, kako se ističe, ozbiljno ograničava sposobnost donošenja odluka i sprovođenja reformi.
Blokade i destabilizacija
Njemačka vlada podsjeća da je Evropski savjet 21. marta 2024. odobrio otvaranje pristupnih pregovora BiH sa EU, ali navodi da su dalji reformski koraci neophodni, posebno u oblastima demokratije, vladavine prava i jačanja institucija.
Dokument upozorava da je BiH ranjiva na spoljne pokušaje destabilizacije zbog slabih institucija, etnički podijeljene političke scene i blokada u političkom sistemu. Posebno se navodi da je nakon ruskog napada na Ukrajinu povećan rizik destabilizacije BiH i da Njemačka i EU žele da jačaju otpornost zemlje na spoljne uticaje.
Njemačka ocjenjuje da EUFOR “Althea” ima važnu ulogu odvraćanja i pružanja sigurnog okruženja. Podsjeća se da je mandat misije obnovljen jednoglasno u Savjetu bezbjednosti UN 31. oktobra 2025. godine, čime se indirektno prihvata da je Moskva, neulaganjem veta na obnovu mandata EUFOR-a, indirektno dala saglasnost i na angažman njemačkih vojnika u BiH.
Vjerovatno je to razlog zašto Rusija nije eksplicitno pomenuta kao faktor izazivanja destabilizacije, iako je ta zemlja direktno prozvana za napad na Ukrajinu.
Spomenut i Šmit
Vlada Fridriha Merca veoma je kritički raspoložena prema Rusiji i uvela je oštrije mjere prema toj zemlji u odnosu na vladu njegovog prethodnika, socijaldemokrate Olafa Šolca.
Njemačka vlada naglašava da pored vojnog angažmana ulaže i u razvojnu, ekonomsku i političku podršku BiH. Pominju se projekti u oblasti demokratije, nezavisnih medija, borbe protiv trgovine ljudima, ekonomskog razvoja, energetike i klimatskih projekata.
Kao i ranijih godina, nije posebna pažnja posvećena ulozi visokog predstavnika Kristijana Šmita, kojeg u RS ne priznaju, vjerovatno zato što je fokus dokumenta na evropski i njemački angažman u pokušaju stabilizacije prilika na zapadnom Balkanu.
Kako saznajemo, Vlada u Berlinu čvrsto stoji iza Šmita i protivi se njegovom preuranjenom odlasku s ove pozicije.
Prema Dejtonskom sporazumu, visoki predstavnik je odgovoran za civilni aspekt implementacije sporazuma, dok je za vojni dio odgovoran NATO, odnosno EUFOR, koji je naslijedio NATO misije IFOR-a i SFOR-a.
