Foto: Impuls
Kada se suoče sa buntom naroda koji neće imati novca za osnovne potrebe, neka ne izmišljaju obojene revolucije. Kako siju, tako će požnjeti.
vo je izjavio predsjednik SDS, Branko Blanuša, komentarišući uporno odbijanje vlasti u Srpskoj da „zamrznu“ akcize na gorivo i na taj način, kako tvrdi, makar malo pomognu osiromašenom stanovništvu.
Bunt naroda, koji je najavio Blanuša osvrćući se na na neosjetljivost vlasti prema socijalnim potrebama naroda, inače, u Republici Srpskoj najavljuje se već duže vrijeme.
Pojedine boračke organizacije i udruženja, nezadovoljni statusom svojih pripadnika, već godinama unazad najavljuju velike proteste zbog, kako tvrde, ponižavajućeg položaja onih koji su s puškom u ruci stvarali i odbranili Republiku Srpsku. Ništa od najavljenog nije se dogodilo.
S vremene na vrijeme radnici nekog propalog državnog preduzeća takođe prijete štrajkovima i masovnim protestima, ali sve njihove dramatične najave ostajale su samo na tome.
Zbog tvrdnji da su brutalno pokradeni na izborima, opozicione stranke prethodnih godina u više navrata počinjale su proteste u Srpskoj, najavljivali „borbu do kraja“, da bi, zatim, u kratkom vremenu odustajali od protesta i bez preteških riječi prihvatali dodijeljene mandate i ulazili u parlamente Republike Srpske i BiH.
Posljednji veliki narodni protest, koji je ličio na ozbiljnu društveno-političku revoluciju u Srpskoj, dogodio se prije osam godina, kada su pripadnici neformalne grupe građana „Pravda za Davida“ u Banjaluci mjesecima tražili odgovor na pitanje ko je kriv za ubistvo studenta Davida Dragičevića. Međutim, nakon što je policija nasilno rasturila proteste, i ta „pobuna naroda“ je potpuno ugušena.
Komentarišući za Srpskainfo prognozu lidera SDS da bi odbijanje vlasti da zamrzne akcize na gorivo moglo dovesti do „pobune naroda“, sociolog Ivan Šijaković ocjenjuje da je to „malo vjerovatno ili skoro nemoguće“.
– To je, otprilike, isto kao da u Bjelorusiji ili Sjevernoj Koreji očekujete socijalne nemire. Ovdje su sve socijalne kategorije zarobljene i „poklopljene“ – kaže Šijaković za naš portal.
Penzioneri u Srpskoj su, prema njegovim riječima, zarobljeni time što im se prijeti da ako se budu bunili neće imati penzije, dok iste prijetnje stižu i onima koji se nalaze u socijalnoj potrebi, a to je, kako ističe više od trećine punoljetnih građana u Republici Srpskoj.
– Zatim imamo ljude koji rade u državnim institucijama, a tu možemo dodati i prosvjetu i zdravstvo. Objektivno, to prelazi 50 odsto odraslih i punoljetnih građana u Srpskoj koji su potpuno zarobljeni, poklopljeni i koje kontrolišu SNSD i njihovi partneri u vlasti – tvrdi Šijaković.
Realna situacija je takva da, kako kaže, u Republici Srpskoj ima veoma mali broj slobodnih građana.
– Među slobodne građene trebalo bi da uvrstimo studente, ali još u vrijeme kada sam bio profesor na banjalučkom Univerzitetu imali ste studente kontrolisane iz SNSD, koji prate šta se dešava i odmah javljaju u stranačku centralu ako je neko „iskočio“ iz kolosijeka – kaže Šijaković.
Što se tiče „kontolisane polovine stanovništva“, on tvrdi da se oni uglavnom vode onom: „Ćuti, može biti i gore“.
– Takvima svako stanje propadanja može da traje koliko god hoćete. Imate primjere zemalja poput Etiopije, Somalije ili Eritreje koji propadaju po 200 godina. Tamošnji narod niti se buni, niti ima bilo kakvog osjećaja za to šta im se dešava. Zbog toga mislim da je bilo kakva najava masovnog socijalnog bunta prazna priča i da od toga nema ništa u dogledno vrijeme. Mladi ljudi iz Republike Srpske odlaze, a ovdje ostaju penzioneri, socijalno zavisni, ratni veterani i državni službenici. Na njima Republika Srpska počiva, a oni će teško izaći na ulice – zaključuje Šijaković.