Foto: Pixabay
Već je bilo poznato da su inteligentni, ali ne u tolikoj mjeri – gavrani, koji su oportunistički strvinari, ne zadovoljavaju se samo praćenjem predatora, već i mapiraju i pamte mjesta gdje je plijen napadnut, otkrio je u četvrtak međunarodni tim istraživača.
U studiji objavljenoj u časopisu Science, istraživači pokazuju da ove ptice iz porodice vrana mobiliziraju vrlo sofisticirane sposobnosti navigacije i prostornog pamćenja kako bi postigle svoje ciljeve.
“Iako su gavrani već poznati po svojoj inteligenciji, bilo je zapanjujuće vidjeti kako se ove kognitivne vještine razvijaju u mnogo većoj mjeri u prirodi”, rekao je Matthias-Claudio Loretto, glavni autor studije.
Studija je provedena u srcu poznatog parka Yellowstone, prostranog zaštićenog područja na zapadu Sjedinjenih Američkih Država, gdje su vukovi ponovo uvedeni u divljinu sredinom 1990-ih nakon 70-godišnjeg odsustva.
“Ovaj rad ne bi bio moguć nigdje drugdje osim u Yellowstoneu”, rekao je John Marzluff, profesor nauka o divljim životinjama na Univerzitetu u Washingtonu i koautor studije, u kontekstu koje su otvoreni i rijetko pošumljeni prostori parka omogućili posmatranje ptica, kao i vukova, iz daljine.
Da bi ih pratili, istraživači su pričvrstili male GPS sisteme za praćenje na 69 gavrana, što je impresivan broj s obzirom na teškoće s kojima se ove vrlo inteligentne i nepovjerljive ptice mogu uhvatiti.
“Najmanja promjena u njihovom okruženju može ih učiniti sumnjičavim”, rekao je profesor Loretto, specijalista za bihevioralnu biologiju na Univerzitetu veterinarske medicine u Beču.
Tim je također imao podatke o kretanju 20 vukova u parku, koji su također bili opremljeni ogrlicama za praćenje.
Mapa resursa
Tokom dvije i po godine istraživanja, istraživači su primijetili samo jedan slučaj gavrana koji prati vuka duže od sat vremena, s obzirom na to da se vrlo brzo pojavljuju na mjestima gdje je životinju upravo ubio predator.
Detaljna analiza pokazala je da se, u stvarnosti, gavrani vraćaju na mjesta gdje vukovi obično napadaju svoj plijen, što ukazuje na to da su ove ptice razvile i zapamtile neku vrstu mape tih resursa.
Neke vrane prelete i do 155 kilometara u jednom danu kako bi stigle do područja gdje kao da očekuju prisustvo leševa.
Gavrani također lociraju svježe ubijeni plijen zahvaljujući određenim signalima, poput vučjeg zavijanja. Prema istraživačima, oni se prvenstveno oslanjaju na svoje pamćenje kako bi izvršili ovu potragu za hranom.
“Imaju mnogo šire znanje nego što smo mislili da je moguće”, dodao je John Marzluff, izjavivši da je iznenađen ovim otkrićem.
Gubitak vukova
Lovišta vukova nisu nasumično raspoređena, napominje Matthias-Claudio Loretto, već su koncentrirana u određenim sektorima, poput ravnica i otvorenih dolina.
Dakle, gavrani se mogu sjetiti prošlih obroka ili uočiti indirektne znakove, poput kostiju, kako bi izgradili svoje mentalne mape.
Iako je odnos između vuka i gavrana u popularnoj kulturi prikazan kao skladan, ovi nalazi ukazuju na to da je on “u stvarnosti prilično neuravnotežen”, ističe John Marzluff.
“Gavrani imaju mnogo više koristi od ovog sporazuma nego vukovi”, rekao je.
Istraživači su zaista primijetili kako vukovi tjeraju gavrane šapama, a neki čopori čak idu toliko daleko da ovaj zadatak dodjeljuju jednom od svojih članova.
Gavrani, koji mogu ponijeti 200 grama mesa, efikasni su strvinari, ali su i bučni te stoga riskiraju privlačenje drugih strvinara u ta područja, na štetu vukova.
Profesor Marzluff vjeruje da bi nedavna studija mogla utrti put novim istraživanjima o tome kako mlade vrane razvijaju ovo sofisticirano znanje.
“Gavrani su oduvijek fascinirali ljude, ali nikada nismo očekivali da mogu pohranjivati informacije koje pokrivaju hiljade kvadratnih kilometara u svojim mozgovima, koji su jedva veći od vrhova naših palčeva. Potcijenili smo ih”, prisjetio se.