Foto: Freepik
U ponedeljak je Odbor za građanske slobode usvojio stav o predloženim izmjenama politike EU o deportaciji državljana zemalja van EU koji ilegalno borave u EU.
Sa 41 glasom za, 32 protiv i 1 uzdržanim, poslanici Evropskog parlamenta u Odboru za građanske slobode usvojili su amandmane na prijedlog Komisije o reformi procedura protjerivanja (vraćanja) iz EU, predstavljen u martu 2025. godine.
Prema nacrtu zakona, nadležni nacionalni organi moraju izdati odluku o povratku svakom državljaninu zemlje van EU koji ilegalno boravi u državi članici i ona će nametnuti obavezu napuštanja dotične države članice EU.
Odluke o povratku bile bi uključene u takozvani „evropski nalog za vraćanje“ i bile bi dostupne, putem Šengenskog informacionog sistema, u cijelom Šengenskom prostoru. Svaka zemlja EU moraće da prizna i sprovede odluke o povratku i naloge za deportaciju koje je izdala druga zemlja EU do 1. jula 2027. godine, na osnovu prijedloga Komisije. Zemlja EU na čijoj teritoriji državljanin treće zemlje ilegalno boravi bila bi odgovorna za obezbjeđivanje njihovog povratka.
Poslanici Evropskog parlamenta insistiraju na tome da sadašnja uredba poštuje osnovne funkcije nacionalne odgovornosti, kao što su obezbjeđivanje teritorijalnog integriteta, održavanje zakona i reda i zaštita nacionalne bezbjednosti.
Poslanici Evropskog parlamenta su izbrisali odredbu iz prvobitnog prijedloga koja bi zahtjevala od vlada zemalja članica da uvedu mjere za otkrivanje građana van EU koji ilegalno borave u njihovoj zemlji.
Obaveza saradnje
Državljani van EU koji podliježu odluci o vraćanju bili bi obavezni da sarađuju sa vlastima i može im se ponuditi mogućnost dobrovoljnog povratka. Radi pripreme njihovog efikasnog i blagovremenog povratka, državljani trećih zemalja mogu biti pritvoreni, na primjer ako ne sarađuju, predstavljaju rizik od bjekstva, predstavljaju bezbjednosni rizik ili zbog bilo kog drugog relevantnog faktora koji ometa blagovremeno udaljenje. Razlozi za pritvor bili bi utvrđeni nacionalnim zakonom, a pritvor će naložiti upravni ili sudski organi. Pritvor se takođe može naložiti maloljetnicima bez pratnje i porodicama sa djecom, kao posljednja mjera i u najkraćem odgovarajućem periodu, uzimajući u obzir najbolji interes djeteta. Period pritvora može biti do 24 mjeseca.
Države članice takođe mogu da obezbjede alternative pritvoru, uključujući redovno izvještavanje, obavezu boravka na određenom mjestu, finansijsku garanciju ili elektronsko praćenje.
Sporazum sa zemljama van EU o prihvatanju povratnika
Izbor zemlje povratka bi varirao u zavisnosti od situacije povratnika, uzimajući u obzir zemlju porijekla, zemlju kroz koju je osoba tranzitirala na putu ka EU i da li postoji bezbjedna treća zemlja. Ova Uredba bi takođe omogućila mogućnost povratka u zemlju koja pristaje da prihvati osobu na osnovu sporazuma zaključenog sa državama članicama EU ili sa EU. Maloljetnici bez pratnje ne mogu biti prebačeni na osnovu takvih sporazuma.
Zabrana ulaska
Ako državljanin treće zemlje nije postupio u skladu sa odlukom o povratku u predviđenom roku za dobrovoljni povratak, ili je predmet udaljenja, ili predstavlja bezbjednosni rizik, mora mu se izdati zabrana ulaska u EU. Trajanje zabrane zavisi od individualnih okolnosti konkretnog slučaja i može biti trajno u slučajevima kada se smatra da osoba predstavlja bezbjednosni rizik.
Nezavisni mehanizam praćenja
Poslanici Evropskog parlamenta podržavaju nezavisno praćenje poštovanja osnovnih prava tokom operacija udaljenja, takođe putem relevantnih postojećih mehanizama.
Izvjestilac Malik Azmani je nakon glasanja rekao: „Danas je Odbor za građanske slobode usvojio svoj stav. Kao izvjestilac, moj cilj je uvijek bio da blagovremeno dođem do efikasne i upotrebljive uredbe. Ovaj ishod pruža osnovu za sljedeće korake i sada ćemo krenuti ka trijalogu.“
Sljedeći koraci
Odluku o početku međuinstitucionalnih pregovora mora da podrži cijeli Parlament prije nego što počnu pregovori sa Savjetom o konačnom obliku zakona.
