Ilustracija
Ljubav je za mnoge izvor radosti, bliskosti i osjećaja ispunjenosti. Ipak, postoje ljudi kojima sama pomisao na zaljubljivanje izaziva nelagodu, tjeskobu, pa čak i paniku. Taj duboki i često iracionalni strah od ljubavi naziva se filofobija.
Kada ljubav postane prijetnja
Strah od ljubavi ne znači samo bojazan da ćemo biti povrijeđeni u vezi. Kod osoba koje pate od filofobije, već i sama pomisao na emotivnu bliskost može izazvati tjeskobu, ubrzano disanje ili potrebu da pobjegnu iz potencijalnog odnosa.
U osnovi ovog straha najčešće leže ranija traumatska iskustva, poput odbačenosti, emocionalnog zlostavljanja ili poremećene porodične dinamike u djetinjstvu. Neki ljudi, nakon bolnih raskida, razviju uvjerenje da je svaka nova veza opasnost po njihovu sigurnost i stabilnost.
Zašto nas strah od ljubavi toliko boli
Istraživanja su pokazala da naš mozak emocionalno odbacivanje doživljava slično kao fizičku bol. Zbog toga osobe koje su više puta bile povrijeđene često postaju oprezne i zatvorene. U njihovoj podsvijesti javlja se poruka: “Bolje da ne volim, nego da opet patim.”
No, takav odbrambeni mehanizam dugoročno vodi ka osjećaju usamljenosti, izolacije i emotivne praznine.
Kako prevazići filofobiju
Kao i svaki intenzivan strah, i filofobija se može ublažiti uz stručnu pomoć psihoterapeuta. U terapiji se postepeno otkrivaju korijeni straha – najčešće kroz razgovor o djetinjstvu, porodičnim odnosima i ranijim ljubavnim iskustvima.
Kroz taj proces osoba uči da prepozna razliku između realne opasnosti i straha koji proizlazi iz prošlosti. Terapeut pomaže da se razvije zdrav osjećaj povjerenja, ali i granice koje omogućavaju da odnos bude siguran, a ne prijeteći.
Važno je naglasiti da strah, sam po sebi, nije neprijatelj. On nas često štiti od ponavljanja grešaka ili ulaska u nezdrave odnose. No, kada strah postane prepreka da doživimo ljubav i bliskost, vrijeme je da mu se posvetimo i naučimo ga razumjeti.
Ljubav kao rizik koji vrijedi preuzeti
Istina je da niko ne može garantirati koliko će neka veza trajati. Ipak, život bez ljubavi rijetko donosi ispunjenje.
Kako je napisao engleski pjesnik Alfred Tennyson:
“Bolje je voljeti i izgubiti, nego nikada ne voljeti.”
Prihvatanje tog rizika, uz svijest o vlastitim granicama i potrebama, prvi je korak ka slobodi da ponovo volimo – bez straha, i sa srcem koje vjeruje.