Foto: Karla Zarza/Unsplash
Naša osjetila neprestano rade i spajaju se stvarajući bogat multisenzorni svijet koji oblikuje našu percepciju. Definicija pet osjetila u tom smislu postaje nedostatna, a britanski stručnjak objašnjava i zašto.
Rijetko razmišljamo koliko nam tijelo prenosi informacija osim putem naših uobičajenih pet osjetila. Hrapavost kuhinjske radne površine, toplina jutarnjeg sunca ili mekoća kruha sve se bilježe bez svjesnog napora. Barry Smith, direktor Instituta za filozofiju sa Sveučilišta u Londonu, objašnjava u komentaru za The Conversation koliko su ti suptilni osjeti često zanemareni.
Gotovo svaki doživljaj spaja više osjeta istovremeno.
Različiti mirisi u šamponu mogu uticati na to kako percipirate teksturu kose. Miris ruža čini da kosa izgleda svilenkastije, na primjer, ističe Smith.
Čak je i naš doživljaj okusa u velikoj mjeri određen mirisom. Jogurti mogu djelovati bogatije zbog mirisa, a okusi poput maline ne proizlaze iz receptora za okus već iz saradnje nosa i jezika.
Aristotelovih pet osjeta više ne odražava stvarnost na pravi način, smatra Smith. Napominje da moderna istraživanja ukazuju da ljudi mogu imati između 22 i 33 osjetila.
Moj dugogodišnji saradnik, profesor Charles Spence iz Laboratorija Crossmodal na Sveučilištu Oxford, rekao mi je da njegovi kolege iz neuronauke vjeruju da postoji između 22 i 33 osjetila, pojašnjava Smith.
Među njima su propriocepcija, koja prati položaj udova, interocepcija, koja osjeća promjene u tijelu, te osjećaj vlastite kontrole nad pokretima, koji je često narušen kod pacijenata nakon moždanog udara.
Naš osjećaj ravnoteže kombinira informacije iz unutarnjeg uha, očiju i propriocepcije. Putnici u avionu, primjerice, doživljavaju nagib kabine tokom polijetanja jer vid i vestibularni signali međusobno djeluju. Smith naglašava da vid, dodir i sluh stalno sarađuju u oblikovanju našeg doživljaja svijeta.
Na Sveučilištu u Londonu, Centar za proučavanje osjetila istražuje te interakcije. Projekti poput “Rethinking the Senses” (Promišljanje osjetila), otkrili su kako zvuk vlastitih koraka mijenja osjećaj tijela i kako audio-vodiči poboljšavaju pamćenje detalja umjetničkih djela. Smith kao primjer navodi interaktivne izložbe, poput Senses Unwrapped, gdje posjetitelji sami istražuju iluzije, primjerice iluziju veličine i težine.
Zastajanjem i obraćanjem pozornosti na te osjete otkriva se izvanredna stvarnost, da su naši osjeti isprepleteni i stalno oblikuju percepciju, pamćenje i užitak. Njihovo razumijevanje otkriva iznimnu stvarnu dubinu naših svakodnevnih iskustava.