Foto: Sasun Bughdaryan/Unsplash
Online svijet zna biti brutalan, bezosjećajan, neempatičan, pa nisu rijetkost eksplicitni sadržaji, izloženost pornografiji, nasilju ili manipulativnim osobama. Internet opasnosti, općenito, kod djece i mladih ima snažne utjecaje, prije svega na psihički razvoj, koji je ugrožen strahom, tjeskobom, depresijom, gubitkom samopouzdanja
Piše: H. HALJEVAC
Djeca i mladi danas žive dvostruki život – online i offline.
A u tom virtualnom svijetu opasnosti vrebaju sa svih strana.
Znate li šta je catfishing, flaming i trolling? Nije riječ samo o nepoznatim izrazima koji djeca i mladi koriste u međusobnim komunikacijama. I nije samo riječ o digitalnim neugodama. Riječ je o opasnostima koje imaju nisu samo digitalne neugode; one imaju stvaran utjecaj na mentalno zdravlje i socijalni razvoj.
A šta je onda rješenje – stručnjaci iz oblasti medijske pismenosti preporučuju:
– Ključno je kombinirati edukaciju, otvorenu komunikaciju i tehničke mjere kako bi mladi mogli sigurno koristiti internet.
Brojne prednosti i rizici
Upotreba interneta i društvenih mreža nezaobilazan je dio života djece i mladih. Iako digitalni svijet pruža brojne prednosti (pristup informacijama, komunikacija, obrazovanje), on također nosi rizike koji mogu imati ozbiljne posljedice po psihičko, emocionalno i socijalno zdravlje.
I upravo su već nabrojani catfishing, flaming, trolling najčešće opasnosti za mlade na internetu. Njima se pridružuju i druge zamke.
O čemu zapravo govorimo?
Catfishing po definiciji znači da osoba stvara lažni online identitet s ciljem prevare ili manipulacije druge osobe.
A primjera imamo mnogo, poput lažnih profila na društvenim mrežama, na aplikacijama za upoznavanje, chatovima.
Šta je ovdje rizično? Prije svega emocionalna manipulacija, zlostavljanje ili iskorištavanje. Potom moguća finansijska prevara…
Flaming zapravo znači namjerno provociranje, vrijeđanje ili napadanje drugih korisnika online.
Riječ je o tipičnoj komunikaciji na forumima ili sličnim kanalima, u kojima komunicira veći broj osoba, a radi se o izazivanju negativnih reakcije uvredama, psovkama, prijetećim tonom, s ciljem da uzruja ciljanu osobu i uvuče je u raspravu u kojoj se nanosi šteta dostojanstvu i kredibilitetu osobe.
– Prepoznajemo flaming kao zlonamjeran sadržaj, označen eksplicitnim jezikom i mizoginijom. To je ciljano i proračunato ponašanje koje pomoću žestokih, emocionalno nabijenih ili suprotnih izjava nastoji izazvati odgovor drugog online korisnika – navode stručnjaci.
Toga među mladima, čini se, na osnovu njihovog priznanja, ima najviše i najčešće. Šalju se agresivne poruke, psovke, uvredljivi komentari na društvenim mrežama.
– Tu je zapravo riječ o kukavicama, onima koji ni u snu ne bi imali hrabrosti da neku uvredu kažu u oči ili direktno. To je svako od nas barem jednom doživio, kad ispod fotografije na Instagramu „nepoznata osoba“ ostavi ružan komentar – rekli su nam sudionici radionica Medijske pismenosti u Kaknju, Varešu i Brezi.
Ove radionice pod nazivom „FiF – fakt i fake“, koje je realizirala Fondacija Infohouse, uz podršku Adriatic Fondacije i Ministarstva obrazovanja ZDK imale su, između ostaloga za cilj, da učenicima osnovnih i srednjih škola ukažu na opasnosti na internetu i kako ih izbjeći.
Rizik flaminga je emocionalni stres, smanjenje samopouzdanja, konflikti u školi ili online zajednicama.
Česte zamke
Trolling je također česta zamka u online svijetu. To je provokativno, često ironično ili sarkastično ponašanje s ciljem izazivanja negativnih reakcija.
Objave imaju samo jedan cilj – izazvati raspravu, traume ili ljutnju. Posljedice su, osim, psihološkog stresa i odvraćanje pažnje, odnosno narušavanje osjećaja sigurnosti.
Mlade koji tek koračaju prema svijetu odraslih posebno je bitno upozoriti na Cyberbullying.
Ovdje je riječ o nasilje ili uznemiravanje putem digitalnih kanala, bilo da je riječ o porukama na mobitelima, društvenim mrežama, e mailu.
Upravo ova opasnost i zamka nosi dugoročne posljedice, a sve češće o tome svjedoče mladi ljudi koji su zbog cyberbullynga prošli kroz depresiju, anksioznost, izolaciju i, u ekstremnim slučajevima, suicidalne misli.
No, na žalost, tu opasnostima nije kraj. Moramo govoriti i o Phishingu i online prevarama.
Mladi ljudi uglavnom su samouvjereni, misle da sve znaju, misle da ih niko i nikada ne može prevariti. No, istovremeno nasjedaju na lažne poruke, linkovi i stranice koje traže lične podatke. Rezultat je obično ozbiljan – krađa identiteta ili finansijska šteta.
Odrastanje zna biti bolno
Internet bespuće trpi sve i teško da se odjednom može sve staviti pod kontrolu.
Odrastanje, s druge strane, zna biti veoma bolno. Čak i kada ni ne pomišljamo na sve što se mladima može desiti.
Taj online svijet također je brutalan, bezosjećajan, neempatičan, pa nisu rijetkost eksplicitni sadržaji, izloženost pornografiji, nasilju ili manipulativnim osobama.
Internet opasnosti, općenito, kod djece i mladih ima snažne utjecaje, prije svega na psihički razvoj, koji je ugrožen strahom, tjeskobom, depresijom, gubitkom samopouzdanja.
Tu je i socijalni utjecaj – povlačenje iz društvenih aktivnosti, konflikti s vršnjacima, narušeni odnosi s porodicom, pa onda u školi pad koncentracije, izostanci zbog stresa ili online uznemiravanja. Potom se javljaju i fizičke posljedice – poremećaji sna, glavobolje, umor od prekomjernog korištenja ekrana.
Opasnosti nije lako prepoznati.
Edukatorica Medijske pismenosti Senka Kurt ipak podučava da pažljivim posmatranjem djece, njihovih navika, karaktera, ponašanja možemo shvatiti da nešto, ipak, nije u redu.
– Djeca postaju tajanstvena ili povučena nakon korištenja interneta. Zbog neprimjerene online komunikacije javljaju se emocionalne reakcije poput tjeskobe, ljutnje, frustracije. Tu su i promjene u rutini – nesanica, izostanci iz škole, izbjegavanje društvenih aktivnosti. Djeca i mladi postaju nesigurni zbog nepoznavanja identiteta online „prijatelja“ ili sumnjive online poruke. Za pomoć se obraćaju najčešće tek kad im neko zatraži novac ili neku neobičnu uslugu – kaže ona.
Jednostavan odgovor
Kako se zaštititi, kako prevenirati online opasnosti? Odgovor je jednostavan – edukacijom i razgovorom.
– S djecom treba razgovarati s djecom o opasnostima u online prostoru, učiti ih prepoznati lažne profile i sumnjive aktivnosti, brinuti o privatnosti profila na društvenim mrežama, naučiti ih na ograničavanje dijeljenja ličnih informacija, podsticati da prijave sumnjive ili neugodne situacije – kaže Kurt.
No, svi se stručnjaci slažu da je neupitno najvažnije aktivno slušati djecu ako imaju problem i pružiti im podršku bez osude.
Uloga roditelja u ovakvim situacijama je nezamjenjiva. Osim nadzora i aplikacija za kontrolu vremena i sadržaja koji djeca i mladi konzumiraju i roditelji trebaju naučiti pa onda prenijeti djeci znanje o blokiranju i prijavi korisnika koji vrijeđaju, uznemiravaju ili se lažno predstavljaju.
Važno je također razvijati emocionalnu otpornost djece, ali ih educirati iz oblasti medijske pismenosti, kritičkog razmišljanja, emocionalne regulacije i sigurnog ponašanja online.
Na žalost, kod nas još uvijek nema rješenja kada je u pitanju zaštita djece koja su zlostavljana na internetu.
Saša Petrović iz Odjela za borbu protiv kompjuterizovanog kriminala FUP-a, ističe da kaže da najčešće primaju prijave o iznudama i zloupotrebama fotografija, te za cyberbulling, koji nije krivično djelo. Dodaje da je veća zloupotreba i umjetne inteligencije koja se nalazi na društvenim mrežama.
Petrović ističe i kako policija ima suradnju sa svim online platformama kojima mogu uputiti dopis da se određeni sadržaj ukloni.
– Kad se obratite online platformi, oni od nas zahtijevaju da opišemo koje je to krivično djelo. Međutim, mi to ne možemo opisati u skladu s našim zakonodavstvom…. I postoji još jedan problem – u pojedinim državama je nešto dozvoljeno, a kod nas nije, a oni rade po svojim zakonima – govori Petrović.
Sad i odmah
Eneid Hasanović, vođa tima za borbu protiv zloupotrebe djece putem interneta u FUP-u, svojevremeno je najavio novu strategiju za zaštitu djece.
No, dodaje, ne postoji strategija koja može nadomjestiti edukaciju djece i mladih o svim izazovima s kojima se mogu susresti na internetu, ali i o načinima zaštite.
– Teško da možemo spriječiti sve, moramo biti svjesni toga. Ali ukoliko budemo radili na adekvatan način, sistemski, kroz edukaciju… Moje mišljenje je da se kroz svaki predmet u školi može izučavati digitalna pismenost i zaštita na internetu – kazao je Hasanović.
Kad je najbolje početi sa edukacijom, pitat će roditelji?
Stručnjaci bez imalo dvojbe ističu – sad i odmah!