Foto: arhiv
Posljednji slučaj u Tuzli, u kojem je maloljetniku zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo pokušaja ubistva drugog maloljetnika određen pritvor, skrenuo je pažnju na porast maloljetničke delikvencije. Stručnjaci upozoravaju – nedostatak kadra, izostanak preventivnih programa i potiskivanje emocija kod djece stvaraju plodno tlo za nasilje. Šta kažu nadležni i šta se mora mijenjati da bismo spriječili nove slučajeve?
Nož u ruci maloljetnika, i obračun u blizini osnovne škole u Tuzli. Povrijeđeni dječak završio je u bolnici, a počinilac, koji je također maloljetan, iza rešetaka.
“Pacijent K. A. je u Jedinici intenzivne njege Klinike za anesteziologiju i reanimatologiju, na aparatu za vještačko disanje. Tokom dana je podvrgnut još jednom operativnom zahvatu”, saopćeno je iz UKC-a Tuzla.
Ovaj slučaj ponovo je pokazao da maloljetnička delikvencija dolazi do izražaja. Još jedno nasilje je otkrilo da se ustanove koje bi se trebale baviti prevencijom problema maloljetničke delikvencije suočavaju s izazovom.
“Nemamo dovoljno specijaliziranih usluga i nemamo kadra. Naše ustanove vape za kadrom, za ljudima, za stručnjacima koji bi se uhvatili u koštac s problemima”, kaže Danijel Vasilj, asistent u naučnoj oblasti Poremećaji u ponašanju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Tuzli.
Škole nemaju socijalne pedagoge. Iako ih fakultet obrazuje, oni godinama ostaju po strani.
Vasilj napominje kako se u Tuzli edukuje takav kadar: “Znači, ovaj kanton ima na raspolaganju takve stručnjake. Je li moguće da još nisu uključeni u škole?”.
Statistika je neumoljiva. Trend krivičnih djela koje su počinili maloljetnici ne slabi. Problem prevencije i dalje se ne rješava.
“2024. godine mi smo imali 71 prijavljeno maloljetno lice kao počinioca različitih krivičnih djela, a s krajem augusta 42 prijave. Potencijalno je to isti ili sličan trend ako uzmemo u obzir da u ovoj godini imamo još četiri mjeseca”, ističe Admir Arnautović, glasnogovornik Tužilaštva TK-a.
U Tuzlanskom kantonu je jedan od dva odgojna centra u našoj zemlji. Boravak maloljetnika u ovoj ustanovi se ne određuje proizvoljno.
“Maloljetnik u JU Odgojni centar TK može biti upućen samo po zahtjevima centara za socijalni rad i to na izvršenje odgojne mjere na neprekidni boravak i na određeni broj sati. Dakle, sud donosi rješenje a Centar za socijalni rad upućuje zahtjev, da li na boravak djeteta ili na određeni broj sati”, objašnjava Faruk Durmić, direktor JU Odgojni centar TK.
I psiholozi upozoravaju. Kada se emocije potiskuju, one se pretvaraju u nasilje. Djeci nedostaje emocionalno obrazovanje.
“Treba uvesti predmet koji se bavi mentalnim zdravljem, odnosno treba uvesti predmet koji se bavi emocionalnom inteligencijom. Jer, kad mi potiskujemo emocije, onda one moraju naći neki izlaz”, objašnjava dr. sc. Vahida Djedović, psihoterapeutkinja.
Djeca moraju imati prostor da pokažu tugu, ljutnju i strah. Bez razgovora emocije postaju eksplozija, smatra naša sagovornica. Posljednji slučaj u Tuzli pokazuje da djeci i porodicama treba više podrške i stručne pomoći. Prevencija, edukacija i razgovor ostaju ključni put da se slične situacije u budućnosti spriječe.
federalna.ba