Engleski izraz „may you live in interesting times“ zapravo je proklestvo u kojem pridjev „zanimljivo“ postaje izraz nestabilnosti i opasnosti, što onda sugeriše da kolektivna težnja treba biti ka dosadnom, jer dosadno, u ovom slučaju, uključuje u sebe mir i stabilnosti.
Piše: Isidora Banjac Živković, kustoskinja izložbe
Isidora Banjac Živković, ustupljena fotografija
Vrtlog informacija čiji opseg seže od ekonomske krize, klimatskuh promjena, političkih previranja, do tragičnih i katastrofalnih ratnih sukoba, koji se trenutno dešavaju na različitim geografskim dužinama i širinama, udaljen je od nas na samo jedan klik na pametnom telefonu, koji nam otvara put u nepregledno medijsko bespuće. Zanimljiva vremena, reklo bi se? Ukoliko ste u svojoj zoni sigurnosti, život vam je komforan i ostvarili ste svoj krug u kojem vas ne dotiču vijesti koje bude strah i strepnju, onda je valjda dovoljno ugasiti obaviještenja i vijesti i na taj način prekinuti dotok informacija? Ali nije isključeno da sutra vama, ili bilo kome, te „dosadne“ okolnosti i taj prostor sigurnosti u kojem se krećete ne budu ugroženi. Engleski izraz „may you live in interesting times“ zapravo je proklestvo u kojem pridjev „zanimljivo“ postaje izraz nestabilnosti i opasnosti, što onda sugeriše da kolektivna težnja treba biti ka dosadnom, jer dosadno, u ovom slučaju, uključuje u sebe mir i stabilnosti.
Izložbu „Living In Interesting Times“ čine radovi umjetnika Milene Jandrić i Milana Kujundžića, koji istražuju fenomene straha, neizvjesnosti, anksioznosti i pokušavaju da detektuju šta to odlikuje naša „zanimljiva vremena“. Takođe, izbor Milene i Milana pokazuje nam novu generaciju umjetnika, koja je odrasla u postratnoj Bosni i Hercegovini i koja kroz svoj umjetnički rad artikuliše različite uticaje i okolnosti koji su formirali njihov razvoj i umjetnički izraz. Predstavljeni radovi ovom su izložbom stavljeni u relaciju i dijalog, u kojem se prožimaju teme koje se tiču pozicije pojedinca u okviru savremenog društva, uticaja ratnog konflikta na odrastanje i formiranje, migracija, do imperativa ambicije i napretka, te anksioznosti koja iz toga proizilazi.
Milena Jandrić
Riječ je o video radovima i prostornim instalacijama – oboje umjetnika izražava se kroz slične ili iste medije. Milenin pristup nešto je suptilniji i hermetičniji, dok su Milanovi radovi jasniji i konkretniji u odnosu na pitanja kojim se bave. Milenin video „Paths of Movement“ melanholičan je prikaz prizora koji su snimljeni tokom putovanja različitim prevoznim sredstvima, kojim se evocira utisak konstantnih dolazaka i polazaka koji obilježavaju našu generaciju. Interaktivna instalacija „Ego“ poziva publiku da izađe iz zone komfora, uđe u neistraženi prostor – metaforičku predstavu novog nivoa preisptivanja vlastite ličnosti, želja, nesigurnosti, strahova. Šta nas motiviše i koliko nam je potrebno da širimo vlastite granice i osvojimo neke nove, lične visine?
Milan Kujundžić
Radovi Milana Kujundžića bave se pitanjima odnosa pojedinca i kolektiva, njegove pozicije u savremenom društvu, kao i uticaja koje postratni kontekst ima na pojedinca i njegovo formiranje. Posebno se ističe rad „Promjenljiv“, koji u realnom vremenu pokazuje broj ljudi na planeti, koristeći se konstantno ažuriranim podacima o globalnom natalitetu i mortalitetu. U ovom slučaju, ljudi se svode na promjenljive cifre na ekranu, čime je ljudski život banalizovan do nivoa brojčane statistike. Gdje smo mi u svemu tome? Na koji način je naša prisutnost obilježena u tim brojkama koje se smjenjuju na ekranu? Da li imamo kapaciteta da ostavimo trag o našem postojanju? Prilično zastrašujuća pitanja, zar ne? Takođe i video rad „Produkcija“, koji vizuelni materijal preuzima iz emisije „How It's Made“, uz zvučni instalaciju, stvara vrlo neprijatnu atmosferu u kojoj se pojedinac gubi u turobnom prikazu industrijske proizvodnje. Nešto drugačiji i ličniji pristup, vidljiv je na multimedijalnoj instalaciji „Igrali smo se rata“, koja evocira odrastanje u postratnoj Bosni i Hercegovini, oblikovanoj ratnim dešavanjima koja su se desila devedesetih godina. Rat je ovdje stavljen u kontekst dječije igre, čim se nastoji ukazati na njegovu besmisao i banalnost.
Uzimajući u obzir situaciju u kojoj se danas nalazimo, posmatrajući globalne i lokalne procese, zatim promjene na polju tehnologije, ekonomije, politike, ekologije, možda nije pretjerana pomisao da je i naše vrijeme dočekalo to prokletstvo „zanimljivih vremena“. Bez obzira da li se nalazimo pod direktnom prijetnom ili uticajem, zahvaljujući novim pristupima informacija, uspijevamo biti izloženi i upućeni u dešavanja koja nisu nužno dio našeg konteksta. Brojnost izvora informisanja, kao i mnoštvo interpretacija koje se nadovezuju na njih, pravi nepregledan prostor u kojem se društvene grupe polarizuju u odnosu na poziciju koju zauzimaju prema informacijama, odnosno dešavanjima, što dalje upućuje na različite političke, ideološke, ekonomske, obrazovne razlike među pojedincima i grupama, što je naročito izraženo u kriznim periodima.
Trenutna situacija i „zanimljiva vremena“ u kojima živimo ne ulivaju osjećaj sigurnosti i nade u budućnost. Ona se čini vrlo neizvjesnom. Ali ukoliko ste zaštićeni od direktnog sukoba ili turbulencija, ukoliko imate sigurnu ekonomsku situaciju, vjerujem da imate osjećaj da stvari teku svojim tokom, a bolja budućnost čeka negdje iza ugla. Ipak ulazak u vrtlog informacija i analiza dešavanja sa kojima se susrećemo u našem posrednom i neposrednom okruženju djeluje prilično zastrašujuće, zar ne? Osjećaj straha, uznemirenosti, anksioznosti, a budućnost više ne djeluje tako prijatno i izvjesno. Bez pretenzija da uđem u dublje analize naše savremenosti i složenih procesa koji se odvijaju u političkom, ekonomskom, naučnom, tehnološkom i ekološkom kontekstu, samo promišljanje opštih karakteristika nekih vidljivih dešavanja dovodi me do zaključka da su strah, anksioznost, osjećaj nestabilnosti dominatne emocije i stanja koji tvore našu savremenosti. Ako ova promišljanja spustimo na lokalni nivo, brojni su primjeri koji oslikavaju ovu tvrdnju – nepostojanje jasno artikulisanog odnosa prema prošlosti, pri čemu se otvara prostor za manipulaciju i društvenu polarizaciju, korumpiranost političkih elita, manjak političke i društvene svijesti, itd. Proklestvo „zanimljivih vremena“ manifestuje se različitim intenzitetom i opsegom.
Uloga i društveni značaj umjetnosti često se gubi u vrtlogu igre tržišta, politike i institucija, te je korpus savremene umjetnosti postalo jedno nepregledno polje, čiji je domet često upitan i marginalan. Ipak, sa idejom da ne smijemo dopustiti da se izgubimo u kletvi od koje je sve i počelo, možda baš u umjetnosti možemo pronaći vodilju i putokaz, koji će nam pomoći da se ohrabrimo da izađemo iz svoje zone komfora i kritički analiziramo, promišljamo i nađemo svoj glas u mnoštvu „zanimljivosti naših vremena“.
