Ilustracija Jelena Žilić
Prošlosedmične poplave ne samo da su još jednom pokazale, već su utvrdile, da vlasti Bosne i Hercegovine ne rade ništa na prevenciji od prirodnih nepogoda, već ih, zapravo, potpomažu.
Piše: Jelena Jevđenić
Iako su još uvijek mnoga domaćinstva poplavljena, voda se polako počela povlačiti, a odmah su počela i da pljušte obećanja političara za pomoć ugroženom stanovništvu.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, kojem se ne može ući u trag, izjavio je da će svi resursi biti usmjereni u obnovu poplavljenih područja, da u ovom teškom trenutku, institucije Republike Srpske pokazuju odgovornost i solidarnost. Da će RS otkloniti sve posljedice ove prirodne katastrofe.
-U saradnji sa lokalnim vlastima, pratimo stanje i koordinišemo sve potrebne akcije. Kao prioritet, ističem grad Prijedor koji je pogođen poplavama kakve nismo vidjeli više od 100 godina, dodao je predsjednik.
Prvo, nisu ovo do sada neviđene poplave. Imali smo 2014. poplave koje su odnijele najmanje 21 ljudski život. Prošlogodišnje poplave u kojima je stradalo 27 ljudi. I još manjih ili ne tako velikih poplava, 2019., 2023…
Drugo, predsjednik je 2014., još kao član Predsjedništva BiH, obećao 15 miliona maraka za grad Prijedor da se sanira šteta i za odbranu poplava.
Da se nije ništa uradilo, pokazuju ove poplave koje su, po riječima Prijedorčana, više štete napravile nego 2014. godine. Ali nije to slučajno. U rasponu od 11 godina, mnogo toga se desilo, ili nije se desilo, zavisi iz kog ugla gledamo na stvar.
Nije se desilo da su sanirani riječni putevi, odvodi, obaloutvrde. Desilo se da se u 11 godina posjeklo šume, nelegalno, „legalno“ i legalno, da se i ne zna pravi broj, pootvarali raznorazni rudnici bez obzira na cijenu po prirodu i životnu sredinu.
Pa, malo li je?
I sada smo došli u situaciju da se opet priča o sredstvima za saniranje šteta koje će opet progutati neki nevidljivi gutač javnog novca i tako do sljedeće prirodne nepogode.
Moglo se to sve uraditi, ili bar ublažiti da su se do sada;
-čistili i obnavljali odvodi,
– provjeravale firme koje su unajmljene za čišćenje korita rijeka, da se ispita koliko su zaista uradili za angažovani posao, a koliko su izvlačili šljunak pa na tome dodatno profitirali,
– strogo provjeravao rad šumskih gazdinstava,
– kažnjavali svi koju su nelegalno na riječnim obalama napravili svoj kutak raja dok su izbetonirali obale i promijenili ekosisteme i krajolike,
-da se nisu sumanuto gradile male hidroelektrane, profitabilni projekti isplativi za privilegovane, a štetni za sve ostale,
-da su se kažnjavale sve firme i svi pojedinci koji su u rijeke, šume, obale istresli tone otpada i industrijskih hemikalija,
-da se nisu davale koncesije i dozvole za eksploataciju svakom ko zakuca na vrata ministarstva, institucija, palate,
-da su vlasti poštovali zakone,
-da samo malo više vrjednujemo prirodu koju imamo, sve od građana pa do vrha vlasti.
Većina navedenog ne košta ništa dodatno, zapravo je u opisu poslova.
Kao što je očuvanje šuma. Bez drveća, tlo postaje manje sposobno za upijanje vode, jer drveće upija puno vode. Krčenjem šuma dolazi do promjene u hidrološkim ciklusima. Kada se šume neplanski sijeku mijenja se ciklus vode u nekom području, što dovodi do većeg oticanja u rijeke i potoke. Istraživanja iz 2007. godine, koje je provedeno u 56 zemalja pokazuje da mjesta s manje šuma imaju više poplava. Konkretnije, gubitak prirodnih šuma povećava učestalost poplava.
Umjesto očuvanja, kod nas su šume posječene i degradirane, nerijetko od onih koji su plaćeni da ih čuvaju i upravljaju njima.
Nekolicina je dobro profitirala na tome, a mi, ostali, osjećamo posljedice tog uništavanja.
I ponovo se sanira šteta.
Sizifov posao.
Predsjednik daje riječ da će Republika Srpska, odnosno svi mi, otkloniti sve posljedice ove prirodne katastrofe, ali mi bismo da se jednom već rješavaju uzroci, a ne samo posljedice.
Kolumne „Zeleni talas”, su dio serije „Impuls semafor“
Autor: Impuls