Foto: Screenshot (Youtube/Enterprises Explained)
Književnica, aktivistkinja i pronalazačica Elizabet Medži osmislila je prije 124 godine društvenu igru koju mi danas znamo kao Monopol ali originalna ideja ove igre imala je drugačija pravila.
Ako ste se nekada posvađali sa svojim najdražima tokom ove igre, to nije slučajnost. Monopol nije trebalo da veliča sistem u kome neko može da se obogati do besvjesti čak i po cijenu tuđe štete, prenosi Euronews Srbija.
Početkom 1900. godine, mlada aktivistkinja Elizabet Medži igru je zamislila kao kritiku bogatih i moćnih monopolista svog vremena, poput Džona D. Rokfelera i Endrjua Karnegija.
Problemi novog vijeka za feministkinju i političku aktivistkinju Medži bili su toliko veliki, nejednakosti u prihodima ogromne, a monopolisti toliko moćni, da se činilo nemogućim da jedna nepoznata žena, zaposlena kao stenografkinja, ima ikakve šanse da ublaži društvene nevolje nečim tako trivijalnim kao što je društvena igra.
Ali, morala je da pokuša.
Noćima je, nakon posla u kancelariji, Lizi sjedela kod kuće, crtala i precrtavala, razmišljala i preispitivala. Željela je da njena društvena igra odražava njene progresivne političke stavove.
Elizabet je na početnku novog vijeka živela u kući sa cimerima, jednim muškarcem koji je bio glumac kao i s jednom ženom koja je radila kao kućna pomoćnica. Svo troje su dijelili kiriju u okrugu Prins Džordž, u blizini Vašingtona, u kraju gdje su njene komšije bile mljekar, trgovac koji se predstavljao kao “pijačar”, mornar, stolar i muzičar.
Pravilo prosperiteta: Svako dobija
Lizi je bila veoma politički angažovana, održavala je časove o svojim političkim uvjerenjima u večernjim satima nakon posla. Ali nije dopirala do dovoljnog broja ljudi. Trebalo joj je novo sredstvo, nešto interaktivnije i kreativnije.
Postojalo je jedno očigledno rješenje. Na prelazu iz 19. u 20. vijek, društvene igre postajale su sve češće u domovima srednje klase. Pored toga, sve više pronalazača otkrivalo je da igre nisu samo razonoda već i sredstvo komunikacije. I tako se Lizi bacila na posao.
Počela je javno da govori o novom konceptu koji je nazvala “Igra zakupca” (Landlord's Game). Zaboravljena pravila po kojima svi igrači dobijaju.
U svojoj patentnoj prijavi za “Igru zakupca” iz 1903. godine, Medži pažljivo opisuje tablu za igru s “ćoškovima, od kojih jedan predstavlja početnu tačku, i nizom međuprostora koji označavaju različite stanice, razlikovane bojama ili drugim oznakama”.
Njena patentna prijava takođe jasno navodi svrhu igre: “Cilj igre je da se stekne što više bogatstva ili novca“.
Važno je napomenuti da, za razliku od Monopola kakav danas poznajemo, verzija Medži mogla je da se igra na dva načina i uz to je napisala dva pravilnika: pravila monopolista fokusirana su na sticanje velikog bogatstva kroz nekretnine i zakup, dok su prema pravilima prosperiteta svi igrači imali koristi kada neko stekne bogatstvo.
Medži je svoje namjere dodatno objasnila u članku iz 1903. godine:
“Igra predstavlja praktičnu demonstraciju sadašnjeg sistema otimanja zemlje sa svim uobičajenim ishodima i posljedicama. Mogla bi se nazvati i ‘Igrom života’, jer sadrži sve elemente uspjeha i neuspeha u stvarnom svijetu“.
Ukradena slava
Igra je polako dobijala na popularnosti, ali ne onako kako je to izumiteljka Lizi željela.
Jedne večeri, krajem 1932. godine, biznismen iz Filadelfije Čarls Tod i njegova supruga Oliv, predstavili svojim prijateljima, Čarlsu i Ester Darou, igru sa tablom o nekretninama koju su nedavno naučili.
Dok su dva para sjedela oko table, s entuzijazmom bacali kockice, kupovali nekretnine i pomjerali figure, Todovi su s zadovoljstvom primjetili da se gostima igra dopala. Toliko ih je oduševila da je domaćin napravio duplikat i poklonio im. Tada još ova igra nije imala zvanično ime, niti se prodavala, već prenosila s prijatelja na prijatelja, a zvali su je “monopolska igra”.
Darou, koji je tada bio nezaposlen i očajnički tražio način da izdržava porodicu, zatražio je od Toda pisana pravila igre. Tod je bio pomalo zbunjen, jer nikada nije zapisao pravila.
Uprkos tome što je ovu igru osmislila i patentirala mlada žena 30 godina ranije, mit o Čarlsu Darou opstaje kao inspirativna priča o američkoj inovativnosti, dobrim dijelom zahvaljujući izdavaču Monopola.
Nakon što je prodao verziju igre kompaniji Parker Brothers i ona postala ogroman uspjeh, donoseći mu milione, novinari su ga pitali kako je uspio da ni iz čega izmisli Monopol – naizgled čarobnim trikom koji je donio radost u mnoge domove.
“To je slučajnost“, rekao je Daro sa dozom lažne skromnosti.