Foto: N1
Međunarodni je dan borbe protiv siromaštva. Broj socijalno ugrožen u Bosni i Hercegovini raste, ali bez socijalne karte, nemoguće ga je tačno utvrditi. No, procjenjuje se da je gotovo polovina djece u BiH, uz oko 80% penzionera, u stanju siromaštva. Dok više od 17 hiljada građana BiH čeka u redovima za obrok u javnim kuhinjama, predstavnici vlasti, valjda imaju, preča posla.
Poražavajući podaci udaraju na dostojanstvo jednog čovjeka, no i dalje ne alarmiraju političke donosioce odluka. Dok novac troše na skupe limuzine, sve je veći broj građana koji hranu traži po kontejnerima.
Na sve veći jaz između bogatih i siromašnih upozoravaju i iz Helsinškog odbora za ljudska prava. Siromaštvo, ipak, nije posljedica siromašne države kao takve. Naprotiv.
“Nismo siromašno društvo. U pitanju je samo pravilnija preraspodjela našeg postojećeg bogatstva, odnosno, BDP. Međutim, to je rezultat nepoštovanja određenih propisa, ali ako imate na umu kako je ustrojena BiH i FBiH i kako nam je formiran društveno-politički sistem, toliki apart održati iz ovih sredstava koje imamo, to je više nego da smo bogata zemlja”, tvrdi Redžo Mehić, predsjednik Saveza udruženja penzionera FBiH.
Dok naznaka za veće penzije nema, oko 17 hiljada ljudi u BiH preživljava zahvaljujući javnim kuhinjama kojih u BiH djeluje oko 60.
Dok jedni pod luksuzom podrazumijevaju skupa putovanja, skupe automobile i stanovi, onim drugima je luksuz, nažalost, odavno postao jedan obrok.
Samo u Narodnu kuhinju u Starom Gradu po svoj obrok dnevno dolazi oko 630 korisnika.
“Ovdje imate od 30 do 80 godina ljudi koji su trenutno na kuhinji. Ovi mlađi ljudi su, vjerovatno, u stanju neke bolesti i oni koriste tu kuhinju, ali i ostale u KS. Jedini izvor da bi preživjeli su im kuhinje. Redovno, za cijelu godinu, imaju topli obrok. Imaju voće, za subotu i nedjelju suvu hranu. Sutra je petak, imaju mlijeko i paštetu“, priča Amir Radeljaš, Narodna kuhinja “Stari Grad”.
Glad ne bira godine. Koliko je najranjivijim kategorijama teško preživjeti pokazuje i podatak da jedva sastavljaju kraj s krajem i oni koji su zaposleni. Inflacija jede najviše. U FBiH sindikalna potrošačka korpa za septembar je iznosila više od 3.131 KM. Podsjećanja radi, prosječna isplaćena plata iznosi nešto više od 1.380 KM, dok je minimalna plata 619 KM. Najviše se troši na prehranu, obrazovanje i stanovanje. U Republici Srpskoj vrijednost potrošačke korpe za prošli mjesec iznosila je 1772.29 KM, gotovo 13 KM u odnosu na avgust. Za hranu i piće u septembru minimalno je bilo potrebno izdvojiti oko 869 КМ.
“SSS je pokrenuo inicijativu za donošenje zakona o minimalnoj plati. Još uvijek nemamo tačnih podataka i informacija kada će se to desiti. Imamo samo obećanja od predstavnika izvršne vlasti, ali konkretnih rezultata u tom segmentu nažalost nemamo”, kaže Adis Kečo, Savez samostalnih sindikata BiH.
Koliko su bh. vlasti slijepe, gluve i nijeme na ovaj problem, pokazuje i činjenica da nema pomaka ni u izradi socijalnih karti u oba entiteta, na osnovu kojih bi najugroženije kategorije dobile pomoć.
“Socijalne karte su bitne, prije svega, kako bi se identifikovali oni koji su najviše ugroženi u našoj zemlji, kako bi im se pripremila adekvatna pomoć i kako bi imali prvenstvo apliciranja na određenim programima, koji se tiču podjele javnog novca poreznih obveznika”, pojašnjava Admir Čavalić, poslanik Stranke za BiH u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH,
Ovaj proces je u ranoj fazi i u RS. Iako ideja postoji već nekoliko godina, u realizaciju je ušla krajem prošle godine.
“Bio je rok nekih šest mjeseci da se ona realizuje. Međutim, vidimo da to nije tako jednostavno jer je bilo potrebno izraditi i softverska rješenja, odnosno, baze podataka po osnovu niza parametara. Prvo, trebalo je to prikupiti, sistematizovati, to još traje”, navodi ekonomista Aleksandar Ljuboja.
Do tada, alternativa statistici su procjene prema kojima u BiH, uz 80% penzionera, u siromaštvu živi i gotovo polovina djece.