Foto: Fons Heijnsbroek/Unsplash
Različite vrste biljaka i gljiva imaju sposobnost pročišćavanja različitih tvari, ukupno gotovo svega što postoji u prirodi. Proces u kojem se onečišćenja saniraju sadnjom biljaka i gljiva zove se fitoremedijacija. Enzimi i mikroorganizmi u korijenju biljaka i miceliju gljiva mogu se koristiti za izolaciju onečišćenja, transport, detoksikaciju i mineralizaciju ksenobiotika, čime se smanjuje njihova koncentracija, pokretljivost ili toksični učinci.
Fitoremedijacija
Fitoremedijacija je ekološki prihvatljiv tehnološki postupak koji koristi biljke za razgradnju, asimilaciju, metabolizam ili detoksifikaciju različitih onečišćivača okoliša. Koristi se za uklanjanje onečišćivača iz tla, vode i zraka. Nakon tretiranja, tlo se može ponovno koristiti za proizvodnju hrane. Osim biljaka, organizmi koji sudjeluju u fitoremedijaciji su biljkama pridruženi mikrobi, te ponekad gljive.
Termin je nastao u 80-ih godina kada je trebalo maksimalno sanirati posljedice Černobila. Skovao ga je dr. Ilya Raskin sa Rutgers Sveučilišno-biotehnološkog centra za poljoprivredu i okoliš. On je bio član stručnog tima koji je poslan u Černobil nakon katastrofe radi analize zdravstvene ispravnosti hrane proizvedene na tom području.
Izvlači čak i mikroplastiku iz okoliša
Termin se od tada koristi za proces koji se temelji na sposobnosti zelenih biljaka da izluče i koncentriraju određene elemente u ekosistemu. Radi se o relativno novom procesu čišćenja tla, no već je testiran na više od brojnim lokacijama diljem svijeta. Najnovija studija objavljena ovog ljeta pokazuje da osim nafte, radioaktivnosti, teških metala, pesticida i drugo, fitoremedijacom može se izvući čak i mikroplastika iz okoliša. Prirodna rješenja ponovno briljiraju nad inženjerskima.
Vezivanje onečišćivača na korijen
Biljka korijenskim sustavom stabilizira onečišćivače i sprječava njihovo otjecanje. Korijen imobilizira teške metale čime se smanjuje njihova dostupnost, a time i štetnost za okoliš. Biljke koje se koriste u ovoj tehnologiji mogu upiti velike količine teških metala, imaju visoku sposobnost produkcije korijenske biomase i mogućnost vezanja onečišćivače na korijen.
Plastika koju biljke upiju iz tla može se reciklirati različitim procesima za proizvodnju energije spaljivanjem, ponovnu upotrebu ili razgradnju drugim kemijskim i biološkim mjerama. Napredna fitoremedijacija mogla bi revolucionirati naše strategije upravljanja okolišem. Istraživanje fitoremedijacije plastike identificira moguće mehanizme i tehnološke putove za uklanjanje onečišćenja plastikom, potencijalno pružajući održivo rješenje za zagađene okoliše u kopnenim, vodenim i atmosferskim područjima.
Pretvaranje plastike u bezopasan ili koristan oblik
Ova nova perspektiva procjenjuje potencijal različitih vrsta biljaka za hvatanje, stabilizaciju i filtriranje mikro i nanoplastike. Očekuje se da ciljani hiperakumulatori značajno smanje koncentraciju plastike i tako spriječe njeno daljnje širenje. Perspektiva se bavi primjenom fitoakumulacije, fitostabilizacije i fitofiltracije u različitim okruženjima okoliša. Strateškim odabirom i pozicioniranjem ovih postrojenja ne samo da izdvajaju štetnu plastiku, već je i pretvaraju u bezopasne ili korisne oblike, označavajući značajan napredak u održivoj sanaciji plastike.
Dr. Yuyi Yang, glavni istraživač studije, kaže za Phys.org: “Fitoremedijacija nije samo tehnika; to je održiva revolucija u našoj borbi protiv plastičnog onečišćenja. Iskorištavanjem rješenja temeljenih na biljkama, možemo smanjiti ekološki teret plastike, pretvaranje otpada u vrijedne resurse i poticanje zdravijeg planeta.”
Nalazi studije su značajni, jer zagovaraju integraciju fitoremedijacije unutar postojećih okvira gospodarenja otpadom kako bi se povećala učinkovitost i održivost. Ova strategija ne samo da smanjuje onečišćenje, već također pomaže u oporavku ekosustava, jačanju bioraznolikosti i ekološkog zdravlja.
Hina