Novi film Toma Hanksa “Ovdje” i uznemirujuća tehnologija ‘podmlađivanja’

Foto: Sony Pictures

Tom Hanksov novi film “Ovdje” prikazuje ga zajedno s Robin Wright ponovo kao tinejdžere. To je najnovija primjena tehnologije koja bi mogla imati dalekosežne, pa čak i štetne posljedice, piše za BBC Culture Nicholas Barber.

Film “Here” (Ovdje) Toma Hanksa smješten je u daleku budućnost, daleku prošlost i svaki vremenski period između toga. Režirao ga je Robert Zemeckis, a temelji se na istoimenom romanu Richarda McGuirea. Priča skače kroz povijest jednog komadića zemlje, viđenu iz perspektive tokom nekoliko hiljada godina. Većina filma fokusira se na desetljeća kada je to područje bilo dio američke kuće u vlasništvu para kojeg glume Tom Hanks i Robin Wright.

Za obožavatelje Forresta Gumpa (1994.), najznačajniji aspekt trailera, koji je debitirao prošle sedmice, bio je ponovni susret njegovih dviju zvijezda zajedno s rediteljem Zemeckisom. Ali ono što je bilo jednako zapaženo je digitalno podmlađivanje koje je Hanksu i Wrightu omogućilo da glume likove starosne dobi  od njihovih tinejdžerskih godina pa nadalje. Hanks, koji sada ima 67 godina, prikazan je vitak i svježeg lica, s gustom kovrčavom kosom, baš onakav kakav je bio u filmovima Splash i Momci s Beverly Hillsaa (1984.) prije mnogo godina. I ako Zemeckis može postići taj učinak u filmu “Here”, ostaje pitanje koliko dugo vremena će proći prije nego što takvo podmlađivanje postane jednako uobičajeno poput korištenja boje za kosu ili šminke, kako bi se smanjila vidljiva starost glumca?

Foto: Sony Pictures

Zemeckis je oduvijek bio fasciniran time kako se ljudi i mjesta mijenjaju tokom desetljeća – sjetite se samo samog Forresta Gumpa, kao i njegove trilogije Povratak u budućnost. Također je dugo bio fasciniran digitalnim inovacijama, koje objašnjavaju jezive animirane lutke, stvorene pomoću stvarnih glumaca i tehnologije snimanja pokreta, u Polarnom ekspresu (2004), Beowulfu (2007), Božićnoj pjesmi (2009) i duboko čudnom filmu Dobrodošli u Marwen (2018).

Što se Hanksa tiče, on se čini opuštenim što može glumiti mladenačke likove sve dok ne umre – pa čak i nakon toga. U The Adam Buxton Podcastu prošle godine, rekao je da su on i Zemeckis, kada su zajedno snimili The Polar Express, shvatili da nema kraja onome što takva kompjuterizirana prevara može učiniti.

“Svako se sada može rekreirati u bilo kojoj dobi pomoću umjetne inteligencije ili tehnologija dubokog lažiranja. Sutra bi me mogao udariti autobus i to je to, ali moje izvedbe mogu trajati i trajati…. Izvan razumijevanja umjetne inteligencije i tehnologije dubinskih laži, neće biti ničeg što bi vam reklo da to nisam ja i samo ja”, rekao je Hanks.

Pomalo je uznemirujuće razmišljati da bi u dugoročnom planu prave superzvijezde mogle biti zamijenjene svojim AI dvojnicima, i da bi u kratkom roku podmlađivanje moglo omogućiti veteranima poput Hanksa da nastave igrati uloge koje bi po pravilu trebale pripasti mladim nadolazećim glumcima. Ali to bi se lako moglo dogoditi: pomlađivanje je u manje od 20 godina prošlo od ismijavanog noviteta do korisnog filmskog alata.

Godine 2006., vizualni efekti su piksel po piksel podmladili Patricka Stewarta i Iana McKellena u filmu X-Men: The Last Stand, a najčešća reakcija bila je podsmijeh na njihov izgled kako su izgledali sjajno i robotski. Tehnologija je godinama bila rijetko korištena u znanstveno-fantastičnim filmovima kao što su  Neobičan slučaj Benjamina Buttona (2008.) i Tron: Naslijeđe (2010). Zatim je 2019. godine postala ključni dio nekoliko važnih filmova.

Dosadašnji mješoviti rezultati

Samuel L. Jackson je podmlađen tokom cijelog filma Captain Marvel kako bi igrao Nicka Furyja iz 1990-ih; brojni glumci su prošli isti tretman u Avengers: Endgame; Will Smith je bio ubica koji se bori sa svojim mlađim klonom u filmu Gemini Man reditelja Anga Leeja; i, kontroverzno, Martin Scorsese je koristio “podmlađivanje” na Robertu De Niru, Al Pacinu i Joeu Pesciju u filmu The Irishman. No, najpoznatiji primjer podmlađivanja do sada bio je prošlogodišnji Indiana Jones i brojčanik sudbine, reditelja Jamesa Mangolda, koji je imao produženu flashback scenu s Indijem koji se bori s nacistima 1944. godine.

Baš kao što su kompjuterski generirane postavke okoline i kompjuterski poboljšani kaskaderi postali norma, vjerovatno će uskoro postati norma i podmlađeni glumci

Neki kritičari su bili uzbuđeni ovim visokotehnološkim podsjetnikom koliko je Ford bio zgodan osamdesetih godina. Ali mnogi su bili skeptični. Kada ste navikli pogled na bore i opuštenu kožu, može biti ometajuće vidjeti njegov nevjerovatan, cyber-Botoxirani pandan. U filmu The Irishman, bilo je smiješno čuti kako Pesci naziva De Nira u sedamdesetima “klincem”. I nije se moglo zanemariti da je, bez obzira na uklanjanje bora, De Niro bio širi, teži i sporiji nego što je nekada bio u filmu Taksist.

“Podmlađivanje” Harrisona Forda u najnovijem filmu o Indiani Jonesu izazvalo je različite reakcije/ Foto: Lucasfilm

Ne bi li bilo logičnije da su Scorsese i Mangold koristili konvencionalna sredstva za pomlađivanje svojih junaka? Gledati Rivera Phoenixa kako imitira Forda dok je igrao školskog Indianu Jonesa u Indiana Jonesu i posljednjem križarskom pohodu bilo je puno impresivnije nego vidjeti samog Forda pretvorenog u lik iz videoigre. I ne zaboravimo da je De Niro igrao mlađu verziju Vita Corleonea Marlon Branda u Kumovom II dijelu, dok je Scott Tiler igrao mlađu verziju Noodlesa Aaronsona De Nira u Jednom davno u Americi – i oba su bili uspješni. I da se vratimo Zemeckisu…Je li digitalno retuširanje učinkovitije od tradicionalnih metoda filmske maske koje su stvorile starije i mlađe članove obitelji McFly u “Povratku u budućnost”?

Možda i ne, ali kao što su kompjuterski generirane postavke okoline i kompjuterski poboljšani kaskaderi postali norma, vjerovatno će uskoro postati norma i podmlađeni glumci. Ono što je trenutno impresivno jest koliko su ograničene bile primjene te tehnologije. Do sada, podmlađivanje je više bilo marketinški trik nego ozbiljan pripovjedni manir, a njegova primarna svrha manje je da likovi izgledaju mlađe, nego da podsjećaju gledatelje na filmove koje su sami gledali dok su bili mlađi.

Emotivni utjecaj lažnog mladog Hanksa u filmu “Ovdje” temelji se na našim sjećanjima na pravog mladog Hanksa dok je tek počinjao karijeru. Podmlađeni Ford u posljednjem filmu Indiana Jonesa evocira uzbuđenje gledanja Indyjevih klasičnih avantura. Podmlađeni Mark Hamill pojavljuje se u TV serijama “Mandalorian” i “Book of Boba Fett” iz Ratova zvijezda kako bi iskoristio našu ljubav prema originalnoj trilogiji na velikom platnu.

U međuvremenu, rezidencijalni koncert Abba Voyage, koji je otvoren u Londonu u maju 2022., ima virtualne “Abbatare” koji podsjećaju na četiri muzičara  kakvi su bili 1979. godine.

U većini slučajeva , dakle, podmlađivanje nije korišteno za produžavanje karijera superzvijezda ili za olakšavanje pripovjednih zapleta s hronološkim izmjenama – već za poticanje nostalgije. Ironično za tehnologiju koja djeluje tako futuristički i revolucionarno, još uvijek je fokusirana na prošlost.

federalna.ba/BBC