Foto: Freepik
Sav trud i rad stručnih lica, koja su mjesecima radila na zakonu koji bi poboljšao zaštitu žrtava od nasilja u porodici i nasilja nad ženama, pao je u vodu na opšte zaprepašćenje javnosti. Još uvijek nije jasan razlog zašto Ministarstvo porodice, omladine i sporta nije uputilo u daljnju proceduru ovaj zakon koji je u Narodnoj skupštini Republike Srpske jednoglasno usvojen u novembru prošle godine.
Piše: Jelena Jevđenić
Početkom maja istekao je zakonski rok od šest mjeseci za podnošenje nacrta zakona u daljnju proceduru, a ministarstvo nije javnosti obrazložilo zašto se to desilo. U tih nekoliko dana već se desio još jedan femicid u Foči.
Na upit Impulsa, zašto ovaj nacrt zakona nije upućen u daljnju proceduru, iz ministarstva su nam odgovorili da se su pojavile nedoumice u javnosti.
“Nakon što su se u javnosti pojavile određene nedoumice u vezi s ovim nacrtom, Ministarstvo porodice, omladine i sporta je organizovalo okrugle stolove u Doboju, Prijedoru, Banjaluci, Trebinju i Bijeljini kako bismo dali priliku svim građanima i organizacijama da iznesu svoje mišljenje. Nakon održanih okruglih stolova, ministarstvo je informisalo Vladu Republike Srpske o svim stavovima i mišljenjima. S obzirom na to da je riječ o izuzetno značajnoj temi u društvu, na koji način će se dalje raditi na ovom zakonskom rješenju, odlučiće Vlada Republike Srpske”.
Iz ministarstva su dalje naveli da RS ima već Zakon o zaštiti od nasilja u porodici koji je na snazi i koji je jasno propisao da je nasilje u porodici krivično djelo za koje su propisane kazne Krivičnim zakonikom Republike Srpske.
“Dakle, ne postoji nikakav pravni vakuum u procesu donošenja novog zakona na osnovu kojeg bi se moglo reći da je moguće počiniti krivično djelo nasilja u porodici i proći nekažnjeno”, navodi se u odgovoru za Impuls.
I upravo tu dolazimo do ključne tačke u vezi s ovim nacrtom i zašto je bilo bitno da se usvoji. U odgovoru ministarstva, fokus je na kazni za počinioca zločina, što je svakako bitno, dok je nacrtom zakona poboljšana zaštita žrtve.
Lana Jajčević, pravna savjetnica fondacije “Udružene žene” za Impuls govori da se novim zakonom unapređuje postupak izricanja hitnih mjera zaštite njihovim trenutnim izricanjem od strane policije na period od 48 sati, a sud ih u hitnom postupku može produžiti na 30 dana.
“Zakon omogućava ženama koje su izložene nasilju da na vlastiti zahtjev budu smještene u sigurnu kuću i dobiju senzibilisanu podršku i oporavak od nasilja od strane obučenih i stručnih radnica bez uslovljavanja smještaja rješenjima centara za socijalni rad. Sigurne kuće u saradnji s centrima za socijalni rad izrađuju individualne planove podrške za svaku žrtvu ponaosob. Zakon definiše nasilje prema ženama i ubistva žena (femicid) u pravcu njihove prevencije, omogućava ženama koje su izložene nasilju da na njima razumljiv način budu informisane od strane institucija koje su prepoznate kao subjekti zaštite o njihovim pravima i načinima ostvarivanja zaštite”, navodi Jajčević i ističe da je zakon usmjeren na podršku i pomoć žrtvama nasilja.
Lana Jajčević, foto: zenskicentar.org
Lica koja se bave zaštitom žrtava nasilja ističu izricanje hitnih mjera u novom zakonu kao žurniju i djelotvorniju zaštitu, jer u postojećem zakonu ova stavka nije dovoljno dobro funkcionalna u praksi. Odnosno, institucije nisu dovoljno sinhronizovane.
“U postojećem zakonu hitne mjere zaštite izriče nadležni sud u prekršajnom postupku, a prijedlog za izricanje hitne mjere zaštite podnosi nadležni policijski službenik, centar za socijalni rad ili žrtva nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici, a one se izriču najkasnije u roku od 24 časa od prijema prijedloga, odnosno izvođenja učinioca nasilja u porodici pred sud”, govori za Impuls Izabela Marković, pravnica i autorka prvog naučnog rada na temu femicida u BiH.
“Novina u novom zakonu je bila da hitne mjere zaštite izriče nadležni policijski službenik kao i postupak za produženje trajanja hitnih mjera zaštite. Detaljnije je regulisan postupak izricanja i zaštitnih mjera i na taj način su otklonjene sve dileme koje postoje u sudskoj praksi i koje dovode do sekundarne viktimizacije žrtava jer one, umjesto da dobiju očekivanu zaštitu koja je predviđena zakonom, dobijaju dugotrajne i iscrpljujuće sudske postupke koji ih dodatno traumatizuju”, konstatuje.
Marković dalje navodi da je bilo slučajeva da sud nakon 20 dana izrekne hitne mjere zaštite.
“Analiza rješenja sudova Republike Srpske vezano za hitne mjere zaštite pokazala je da su sudije u 38 % slučajeva donosile rješenja isti ili naredni dan, u roku predviđenom zakonom. U 15 % slučajeva odlučivali su u vremenskom rasponu od dva do tri dana, a u 21 % četiri do deset dana. Prema 3 % rješenja protok vremena od podnošenja prijedloga do sudske odluke je čak deset do dvadeset dana, dok vremenski interval nije bilo moguće utvrditi u 23 % slučajeva. Ovo je pokazatelj da bi zakon koji je bio predložen u NSRS zasigurno omogućio hitniju i efikasniju zaštitu ne samo žrtvama nasilja u porodici već i svim žrtvama nasilja prema ženama”, ističe.
Izabela Marković, foto: Ustupljena fotografija
Ona još dodaje da bi detaljno propisivanje postupka izricanja hitnih mjera zaštite i zaštitnih mjera olakšalo rad i subjektima zaštite, jer više ne bi bilo prostora za dileme u načinu postupanja i izbora zakona.
Femicid kao strašna riječ
Nakon niza femicida u Bosni i Hercegovini, kao i protesta građana i građanki protiv nasilja nad ženama u novembru prošle godine, Narodna skupština RS je usvojila nacrt Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama. Femicid je kao termin trebalo da bude ugrađen u tu verziju zakona.
To je bila jedna od najbitnijih novina, navodi Marković, jer to upućuje na zaključak da se predlagač zakona odlučio da, pored nasilja u porodici, proširi predmet ovog zakona i na sve druge oblike nasilja prema ženama, nastojeći da unaprijedi dostignuti nivo zaštite i da ga podigne na jedan viši nivo koji omogućuje hitnu i efikasnu zaštitu, podršku i pomoć ne samo žrtvama nasilja u porodici već žrtvama drugih oblika nasilja prema ženama.
“Samim usvajanjem ovog zakona femicid bi bio propisan kao najteži oblik i posljedica nasilja prema ženama, odnosno svako lišenje života žene izvršeno, u potpunosti ili djelimično, zbog njene pripadnosti ženskom polu ili smrt žene koja je posljedica radnji nasilja prema njoj, bez obzira na to da li je osumnjičeni za radnje nasilja član porodice ili drugo lice”, dodaje.
Posljednji UN-ov izvještaj pokazao je da je u 2021. ubijeno 45 000 žena i djevojaka širom svijeta. Ubili su ih partneri ili drugi članovi porodice. To znači da u prosjeku više od pet žena svakog sata ubije neko iz njihove porodice, odnosno da je jedna žena u prosjeku ubijena svakih 11 minuta. Takođe, u izvještaju se navodi da je u prosjeku samo pet posto vladine pomoći usmjereno na borbu protiv nasilja nad ženama, a manje od 0,2 posto usmjereno je na prevenciju.
Marković navodi da prvi uslov za efikasnu borbu protiv bilo koje društveno neprihvatljive pojave jeste to da se ona prepozna i definiše, odnosno da društvo postane svjesno njenog postojanja i opasnosti koje sobom nosi.
“U tom smislu smatram, da je pored prevencije, kojoj se mora posvetiti više pažnje, u ovom trenutku najvažnije da se poduzmu hitni koraci ka suzbijanju negativnog trenda porasta ubistava žena u našoj državi, na način da se primijene postojeće zakonske norme”, dodaje.
Upravo uvođenjem termina femicid u zakon društvo bi postalo svjesno sve više rastućeg rodno zasnovanog nasilja. Adnan Kadribašić, stručnjak za ljudska prava i ravnopravnost polova, izjavio je prošle godine za medije da je 40 posto svih ubistava u Bosni i Hercegovini rezultat femicida.
Međutim, početkom ove godine, nekoliko konzervativnih i desničarskih udruženja oglasilo se protiv zakona, s posebnim osvrtom na termin femicid. Njihov stav je da cilj nije zaštita žrtava već uništavanje tradicionalne porodice. Manipulišući informacijama i spinovanjem zakona, ove organizacije su razlog “nedoumica javnosti” koje navodi ministarstvo.
Novi zakon u EU
U danima kada je istekao zakonski rok za nacrt zakona, odnosno kada resorno ministarstvo nije podnijelo nacrt u daljnju proceduru, Vijeće Evropske unije usvojilo je prvi Zakon o borbi protiv nasilja nad ženama. Zakon sadrži detaljna pravila o mjerama pomoći i zaštite koje države članice trebaju pružiti žrtvama. Između ostalog, uključuje mjere za sprečavanje nasilja nad ženama i nasilja u porodici te postavlja standarde za zaštitu žrtava ovih krivičnih djela.
Postavlja se pitanje da li ćemo pratiti evropske trendove, posebno sada kada su za BiH odobreni pristupni pregovori za članstvo u EU i da li ćemo se baviti boljom zaštitom žrtava i prevencijom nasilja, odnosno, da li nacrt zakona može da se vrati u skupštinsku proceduru.
“Vezano za mogućnost da se zakon vrati u skupštinsku proceduru, u ovom trenutku, ona ne postoji, budući da je protekao rok od 6 mjeseci od usvajanja nacrta zakona koji se desio u novembru 2023. godine. Jedina mogućnost koja postoji, jeste da se ponovno pokrene postupak za donošenje zakona, a pravo predlaganja zakona, drugih propisa i opštih akata imaju predsjednik Republike, Vlada, svaki narodni poslanik ili najmanje 3000 birača” objašnjava Marković.
Jajčević ističe da će sve ženske organizacije insistirati na vraćanje zakona u proceduru, jer je nacrt usaglašen s Istanbulskom konvencijom koju je BiH ratificirala i usklađen s najvišim evropskim standardima zaštite žrtava nasilja tako da od donosioca zakona očekuje najbrže moguće vraćanje zakona u ponovnu proceduru.
“Na izradi zakona radila je radna grupa sačinjena od vrhunskih pravnih stručnjaka tako da ćemo sigurno zajedničkim djelovanjem i argumentima “ubijediti” javnost da novi zakon ničim ne utiče na “tradicionalne vrijednosti porodice” već ima cilj bolje zaštite žrtava nasilja i onih koji su predominantno žene i djeca bez kojih “tradicionalne porodice” i nema”, naglašava.