Foto: Ernesto Benavides/AFP
„Prije 20 godina, kada je ova borba i počela, nosio sam transparent na kojem je pisalo da je zdravlje djece vrijednije od zlata”, izjavio je jedan od stanovnika La Oroje, Don Pablo. „Nikada nismo odustali, i sada sam veoma srećan zbog odluke suda”
„Ova presuda je veoma važan korak naprijed i ključni presedan za ekološku pravdu u Latinskoj Americi jer je to prvi slučaj u kojem sud priznaje odgovornost države za kršenje prava na zdravu životnu sredinu.”
Ovo je izjavila pravnica Lilijana Avila iz Međuameričkog udruženja za zaštitu životne sredine (AIDA) povodom revolucionarne odluke vodećeg suda za ljudska prava u Americi.
Stanovnici jednog od najzagađenijih mjesta na planeti, La Oroja u Peruu, krajem marta ove godine izvojevali su pobjedu pred Međuameričkim sudom za ljudska prava.
Sud, smješten u Kostariki, presudio je da je Peru odgovoran za štetu po zdravlje ljudi koju je izazvalo metalurško postrojenje u andskom gradiću na preko tri hiljade metara nadmorske visine.
Među oštećenima su i dvije osobe koje su, nažalost, preminule: utvrđeno je da su njihove smrti nastale kao posljedica zagađenja iz lokalne topionice stare sto godina.
Decenijama unazad, tačnije od 1922. godine, u centru La Oroje nalazi se topionički kompleks koji i dan danas nastavlja da proizvodi metale uključujući zlato, srebro, olovo, cink i bakar. Posljedično, vazduh, voda i zemljište u ovom rudarskom mjestu od oko 33 hiljade stanovnika su toliko zagađeni da je jedan ekspert prostor opisao kao „zonu žrtvovanja”.
Dobra ilustracija stanja su testovi koje je 1999. sproveo Generalni direktorat za zdravlje životne sredine u Peruu (DIGESA), a koji su otkril tri puta veće koncentracije olova u krvi stanovništva u odnosu na tadašnje preporuke Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Danas SZO navodi da ne postoji zdrav nivo izloženosti olovu, te da – čak i u malim količinama – on može znatno uticati na fizički i mentalni razvoj djece. U pojedinim slučajevima prisustvo olova je čak i fatalno.
Kod stanovništva pogođenog zagađenjem zabilježena su respiratorna, srčana i kožna oboljenja, kao i druge bolesti poput stresa, stomačnih problema i hroničnih glavobolja. Situacija je još sumornija kada se uzme u obzir da nisu imali pristup adekvatnoj zdravstvenoj zaštiti uprkos tome što su federalne vlasti bile svjesne povezanosti kako se metalurgija negativno odražava na njihovo zdravlje.
Ipak, nova obavezujuća presuda, na koju ne može da se uloži žalba, unosi optimizam u živote tamošnje zajednice…
Sud je naložio vladi da svakome od osamdesetoro ljudi isplati kompenzaciju i do 30 hiljada dolara koja bi trebalo da pokrije troškove za ljekara i količinu nanijetog bola i patnje, u zavisnosti od njihovih pojedinačnih okolnosti. Predstavnici preminulih, po sudskoj presudi, dobiće od Perua po 65 hiljada dolara.
Pored finansijske odštete, vladi je takođe naloženo:
- da izvrši pregled aktuelne kontaminacije u La Oroji i pripremi plan za remedijaciju životne sredine;
- da uspostavi sistem za monitoring kvaliteta vazduha, vode i zemljišta, kao i sistem za upozoravanje;
- da obezbijedi žrtvama besplatnu medicinsku njegu;
- da javno obznani svoju ulogu u nepravdi.
Međutim, metaluško postrojenje može da nastavi sa radom, ali tako što će se povinovati standardima za zaštitu životne sredine.
Borba za pravdu nije bila nimalo laka: prema navodima suda, koje su prenijeli mediji, radnici topionice i drugi stanovnici koji su branili njeno poslovanje prijetili su oštećenima, a nadležni organi na prijetnje i uznemiravanje nisu reagovali.
Međunarodni postupak protiv Perua pokrenut je još 2006. godine, a porodice su u ovom slučaju predstavljale dve peruanske organizacije za ljudska prava i neprofitne pravne organizacije Earthjustice.
„Prije 20 godina, kada je ova borba i počela, nosio sam transparent na kojem je pisalo da je zdravlje djece vrijednije od zlata”, naveo je jedan od stanovnika La Oroje, Don Pablo, u pisanoj izjavi za medije. „Nikada nismo odustali, i sada sam veoma srećan zbog odluke suda.”
Presuda u slučaju La Oroje prva je takva odluka Međuameričkog suda za ljudska prava. Kako je primjetan rastući broj sličnih tužbi koje pokreću građani protiv vlada u Latinskoj Americi, ovakva presuda – iako je presedan – mogla bi da utiče na buduće odlučivanje.