Foto: Google
Čudno je kako je fizička hrabrost tako česta pojava, a moralna tako rijetka.
O NAVIKAMA I POROCIMA
Ničemu ne trebaju tako hitne reforme kao navikama drugih ljudi.
Navika je navika, i ne može se izbaciti kroz prozor, nego se polako mami van – korak po korak.
Držim se pravila da nikad ne pušim više od jedne cigare odjednom. To je jedino ograničenje kojeg se držim u vezi s pušenjem.
Što su stvari zabranjenije, to su popularnije.
Zakon o preljubu na Havajima propisuje da svaki krivac plaća globu od trideset dolara. Onako usput, moram primijetiti da kad bi se svaki slučaj preljuba otkrio i globio, državni proračun Havaja bio bi veći od američkog.
Između svih oblika seksualnih odnosa, samozadovoljavanje se najmanje može preporučiti. Kao zabava je – prepovršno, kao zanimanje – prezamorno, a za javno prikazivanje – nerentabilno.
Na brodu nisam puno pio – pridržavali smo se prohibicije kao u Kongresu: alkohol je bio zabranjen osim u prostorijama raznih Odbora, kamo ga unose u demižonima a iznose u demagozima.
Tajnost je prirodno pribježište za ljude koji dvoje o svome ponašanju.
Okruženje čini čovjeka, a ne Čovjek – okruženje.
Divim se smirenom samopouzdanju onih koji vjeruju. Prekrasno je promatrati tihu samouvjerenost kršćanina koji u ruci drži Četiri asa.
Gotovo svi kraljevi uglavnom su – lopovi. Cezar u svojim Komentarima kaže o samozadovoljavanju: to je društvo za osamljene; prijatelj za napuštene; dobročinitelj za ostarjele i impotentne; oni koji su siromašni ipak su bogati jer imaju tu veličanstvenu razonodu. Katkad im je ono draže od sodomije.
Čudno je kako je fizička hrabrost tako česta pojava, a moralna tako rijetka.
Ima ljudi koji mogu činiti sva moguća lijepa i herojska djela, ali jedno ne mogu: šutjeti o svojoj sreći u društvu nesretnika.
Rodio sam se lijen. Sad nisam ljeniji nego što sam bio prije četrdeset godina, ali to je samo zato jer sam prije četrdeset godina dosegao vrhunac.
Ne može se ići preko granica mogućeg.
Više nisam lijen kao što sam nekoć bio – ali još sam dovoljno lijen za dvojicu.
Svatko od nas ima dva mišljenja: jedno privatno – koje se bojimo iskazati; i ono drugo – koje koristimo u javnosti. U potonje sami sebe prisiljavamo odjenuti, sve dok se iz navike ne počnemo u njemu osjećati ugodno. Navada da ga branimo učini da ga zavolimo, obožavamo i zaboravimo kako smo ga kukavno stekli.
Često je tako: što je manje temelja za neki uvriježeni običaj, to ga je teže iskorijeniti.
Argumenti su nemoćni protiv okamenjenog mišljenja; oni mu škode kao što valovi škode tvrdoj stijeni.
Zločin čuvan tisuću stoljeća prestaje biti zločin i postaje vrlina. To je zakon običaja, a običaj nadvisuje sve ostale zakonske oblike.
Ljudi obično odbiju prvu ponudu bez obzira kakva je.
Običaji su okamine; samo ih dinamit može pomaknuti u iduće stoljeće.
Odredi mjesto za svaku stvar, a stvari drži negdje drugdje – ovo nije savjet, to je samo običaj.
Ne postoji ništa što ne bi mogao podnijeti, samo ako si za to predodređen i odgojen.
Zakoni su pijesak, običaji su kamen. Zakon možeš zaobići i izbjeći kaznu, ali ako javno prekršiš običaj -nema ti spasa!
Ljudi UVIJEK prvo pročitaju telegram pa tek onda pogledaju na koga je adresiran. Otkako postoji telegrafska služba nije bilo nijedne iznimke od tog pravila.
Prevod Krsto A. Mažuranić