Ilustracija
Da bi vještačka inteligencija ispunila svoj globalni potencijal, potrebne su nove strukture i zaštitne ograde koje će cijelom čovječanstvu pomoći da napreduje. Pet osnovnih principa treba da usmjere kreiranje politika
Iako nam vještačka inteligencija (AI) tiho pomaže decenijama, a napredak se ubrzao posljednjih godina, 2023. godina ostaće upamćena kao trenutak “velikog praska”. Sa pojavom generativne vještačke inteligencije, tehnologija prodire u javnu svijest i oblikuje javni diskurs, utičući na investicije i ekonomske aktivnosti, podstičući geopolitičku konkurenciju i mijenjajući sve ljudske aktivnosti – od obrazovanja preko zdravstvene zaštite do umjetnosti. Svaka nedjelja donosi nove, uzbudljive događaje. Vještačka inteligencija neće nestati, a promjene su sve brže.
Definisanje politike se odvija gotovo istom brzinom, a nove regulatorne inicijative i forumi počinju da se kreću naprijed kako bi bili ukorak s vremenom. Ali, iako su tekući napori G7, Evropske unije i Sjedinjenih Država ohrabrujući, nijedan od njih nije univerzalan i ne predstavlja globalno zajedničko dobro. U osnovi, s obzirom na to da razvoj AI pokreće mala grupa izvršnih direktora i tržišnih igrača u samo nekoliko zemalja, glasovi većine, posebno onih sa Globalnog juga, nedostaju u diskusijama o definisanju pitanja upravljanja.
Jedinstveni izazovi koje AI postavlja zahtijevaju koordinisan globalni pristup upravljanju, a samo jedna institucija ima inkluzivni legitimitet potreban da orkestrira takav odgovor: Ujedinjene nacije. Ako želimo da iskoristimo potencijal AI i smanjimo rizike, moramo njome pravilno upravljati. S tim u vezi, osnovano je Savjetodavno tijelo na visokom nivou UN za vještačku inteligenciju, koje treba da ponudi analizu i preporuke za rješavanje jaza u globalnom upravljanju. To je grupa od 38 ljudi iz cijelog svijeta i oni predstavljaju širok spektar geografskih područja, polova, disciplina i uzrasta, oslanjajući se na stručnost vlade, civilnog društva, privatnog sektora i akademske zajednice.
Za nas je čast da budemo dio Izvršnog komiteta tog Savjetodavnog tijela. Upravo smo objavili privremeni izvještaj grupe, koji predlaže pet principa za učvršćivanje upravljanja vještačkom inteligencijom i rješavanje niza međusobno povezanih izazova.
Prvo – pošto se rizici razlikuju u različitim globalnim kontekstima, za svaki će biti potrebna odgovarajuća rješenja. To podrazumijeva razumijevanje činjenice da prava i slobode mogu biti ugroženi posebnim dizajnom, upotrebom (i zloupotrebom) i izborom praksi upravljanja. Neuspjeh u nastojanju da se AI primijeni smisleno – ono što nazivamo “izgubljenom šansom” – može nepotrebno da pogorša postojeće probleme i nejednakosti.
Drugo, pošto je vještačka inteligencija alat za ekonomski, naučni i društveni razvoj, i pošto već pomaže ljudima u svakodnevnom životu, njome se mora upravljati u interesu društva. To znači da se moraju uzeti u obzir ciljevi koji se odnose na jednakost, održivost, dobrobit zajednice i pojedinca, a takođe i šira strukturna pitanja kao što su konkurentna tržišta i zdravi inovativni ekosistemi.
Treće, da bi globalni problemi upravljanja vještačkom inteligencijom bili efikasno riješeni, neophodno je uskladiti regulatorne okvire koji se pojavljuju u različitim regionima. Regulatorni okviri u nastajanju u različitim regionima će morati da budu usklađeni kako bi izazovi globalnog upravljanja vještačkom inteligencijom mogli biti efikasno prevaziđeni. Četvrto, upravljanje vještačkom inteligencijom mora da bude praćeno mjerama za očuvanje servisiranja, privatnosti i bezbjednosti ličnih podataka. Konačno, upravljanje mora biti utemeljeno u Povelji Ujedinjenih nacija, u međunarodnom pravu koje se tiče ljudskih prava i u nekoliko drugih međunarodnih obaveza o kojima postoji širok globalni konsenzus, uključujući Ciljeve održivog razvoja.
Uspostavljanje ovih principa u kontekstu AI zahtijeva prevazilaženje nekih teških izazova. Vještačka inteligencija je izgrađena na ogromnim količinama računarske snage, podataka i, naravno, posebnog ljudskog talenta. Globalno upravljanje mora razmotriti načine za razvoj i osiguranje širokog pristupa u odnosu na sva tri resursa. Osim toga, trebalo bi raditi na izgradnji kapaciteta osnovne infrastrukture koja podržava AI ekosistem, kao što su pouzdani širokopojasni pristup i električna energija, posebno za zemlje na Globalnom jugu.
Takođe, potrebni su veći napori da se adresiraju i poznati i još nepoznati rizici koji mogu nastati iz razvoja, implementacije ili upotrebe AI. Rizici povezani sa AI su tema o kojoj se žestoko raspravlja. Dok se jedni fokusiraju na scenarije za mogući kraj čovječanstva, drugi su više zabrinuti za štetu nanijetu ljudima ovdje i sada; malo ko, međutim, tvrdi da su rizici od nekontrolisane vještačke inteligencije neprihvatljivi.
Dobro upravljanje je zasnovano na jakim dokazima. Mi predviđamo potrebu za objektivnom procjenom stanja vještačke inteligencije i njene putanje kako bismo građanima i vladama pružili zdravu osnovu za politiku i regulativu. U isto vrijeme, analitička opservatorija za procjenu društvenog uticaja AI – od izmještanja poslova do prijetnji po nacionalnu bezbjednost – pomogla bi kreatorima politike da održe korak sa ogromnim promjenama koje vještačka inteligencija izaziva van mreže. Međunarodna zajednica treba da razvije kapacitet za samokontrolu, uključujući praćenje i reagovanje na potencijalno destabilizujuće incidente (kao što glavne centralne banke rade u finansijskim krizama), kao i za promovisanje odgovornosti, pa čak i preduzimanje prinudnih mjera.
Ovo su samo neke od preporuka koje promovišemo. Treba ih posmatrati kao pod, a ne kao plafon. Iznad svega, one su poziv da nam što više ljudi saopšti kakve oblike upravljanja vještačkom inteligencijom bi oni željeli da vide.
Da bi vještačka inteligencija realizovala svoj globalni potencijal, potrebne su nove strukture i zaštitne ograde koje će nam svima pomoći da napredujemo dok se ona razvija. Svako ima udjela u bezbjednom, pravednom i odgovornom razvoju vještačke inteligencije. Rizici nečinjenja su očigledni. Vjerujemo da je globalno upravljanje vještačkom inteligencijom od suštinskog značaja za iskorištavanje značajnih mogućnosti i upravljanje rizicima koje ova tehnologija predstavlja za svaku državu, zajednicu i pojedinca danas, ali i za generacije koje dolaze.
Autori Ian Bremmer i Marietje Schaake su kopredsjedavajući i izvjestioci Savjetodavnog tijela UN za vještačku inteligenciju
Project Syndicate, 2023. (prevod: N.R.) Vijesti.me