Foto: CBBiH
Građani Finske, zvanično najsrećnije države na svijetu, na Dan poreske transparentnosti, na uvid, bez izuzetka, dobijaju podatke o prihodima i imovini svih građana te države (ono na šta se plaća porez), što je u BiH trenutno nemoguća misija, jer se ovdje, kako kažu sagovornici “Nezavisnih novina”, ne može doći ni do potpunih podataka o prihodima i imovini političara i nosilaca pravosudnih funkcija, a dok se to ne desi, tako nešto se ne može zahtijevati ni od građana.
Transparentnost je za BiH, nažalost, teška riječ, jer da se to poštuje, ne bi neprestano stizale poruke kako je sistem korumpiran, a demokratija na jako niskom nivou.
Ipak, kada bi bilo volje, ne postavlja se pitanje da li bi se i u BiH lako mogao sprovesti model u kome bi u svakom trenutku znali od čega žive oni koji predstavljaju građane i koje su oni birali, a onda se po takvom modelu ponašaju i sami građani.
Ono što svakako treba imati na umu, kada je u pitanju BiH, jesu rigorozni zakoni o zaštiti ličnih podataka, ali kako u razgovoru navode stručnjaci, sigurno je da postoje načini kojima bi se na transparentan način i po principu “crno na bijelo” prikazali svi izvori finansiranja, stečena imovina…
Admir Čavalić, ekonomista, podsjeća da je prije nekoliko godina BiH imala dan poreske slobode, gdje se računalo koliko bh. građani u prosjeku rade za sebe i za državu.
“Tada su istraživanja određenih organizacija civilnog društva pokazala da otprilike pola godine radimo za sebe i porodicu, a pola godine za državu. Ovaj dan porezne transparentnosti bi se mogao fokusirati na pojedinačne porezne obveznike i mogao bi se pratiti spram navedenog i neki odnos ličnih primanja i slično”, kaže on.
Ono što je još uvijek nepoznanica kada govorimo o BiH, dodaje Čavalić, jeste i to da li je svim građanima jasan fiskalni okvir koji je ovdje na snazi.
“Odnosno, da li su građani svjesni koliko plate, prije svega poreza na rad, poreza na potrošnju, a svakako poreza i na kapital i na imovinu, jer su to stubovi našeg fiskalnog sistema. Bilo bi dosta jasnije, bolje i transparentnije da sami građani imaju apsolutni uvid u neto i bruto odnose, ili bi čak bilo bolje da na početku mjeseca dobiju bruto, a da onda na kraju mjeseca moraju da vrate razliku, tek bi tada razumjeli koliko mnogo novca ide na poreze”, smatra Čavalić.
Da finski model za BiH izgleda kao dalek i nedostižan san, uvjerena je i Tanja Topić, analitičarka iz Banjaluke, koja ističe da BiH prvo mora da učini “pionirski korak kada je riječ o poreskoj kulturi i transparentnosti”.
“Potrebno je osvijestiti građane da shvate koliko je važno da su oni kao poreski obveznici ti koji imaju pravo da znaju kako se troši njihov novac, a potom da izbjegavanje plaćanja poreza znači smanjenje kvaliteta usluga u zdravstvu, loš kvalitet obrazovanja, nizak nivo ulaganja u kulturu”, kazala je Topićeva.
Ona navodi da je BiH država u kojoj vrijedi paradigma prema kojoj se traže načini izbjegavanja plaćanja poreza, te nepotističkih i klijentelističkih sprega koje pogoduju onima koji narušavaju javni, radi ličnog ili parcijalnog interesa.
“Političari u BiH su majstori u skrivanju onog što posjeduju, čime generiraju loš model, prema kojem su samo sitne ribe u obavezi prijaviti svaki cent, dok se njima velikodušno praštaju porezi na imovinu. Imamo i jedan zanimljiv sindrom u naših političara, a to je da često ‘zaborave’ prijaviti što imaju ili pak ne misle da su obavezni bilo kome polagati račune”, naglašava Topićeva za “Nezavisne novine”.
Srđan Traljić, iz Transparency Internationala u BiH, kaže da bi za BiH na prvom mjestu bilo važno da imamo javnu i transparentnu kontrolu imovine nosilaca javnih, ali i pravosudnih funkcija.
“Transparency International godinama ukazuje na to da je problem kod imovine javnih funkcionera to što ne postoji sistem kontrole njihovih imovinskih kartona, a svi oni su na početku i na kraju svog mandata dužni da to dostave CIK BiH. Ali, vidjeli smo da se otkrivalo da brojni funkcioneri nisu u svojim imovinskim kartonima navodili sve ono što posjeduju. Problem je, međutim, što ovdje ne postoji sankcija i ne postoji institucija koja to kontroliše. Dakle, mi nemamo uvid u to šta su ti funkcioneri imali na početku, a šta na kraju mandata, i da se vidi da li on može iz svojih realnih prihoda opravdati svoju imovinu. Isto je i za nosioce pravosudnih funkcija. Treba nam jača kontrola. Mi smo predlagali da se imovina ne upisuje na bliske srodnike”, rekao je Traljić.