Foto: Dragana Stanković
Obraćanje američkoj administraciji, koje bi moralo ići preko zakonitih mehanizama međunarodne pravne pomoći, bilo bi prije svega uslovljeno pronalaženjem u obrazloženju američkih sankcija osnova sumnje na počinjenje krivičnog djela. Ocjena da li postoje osnovi sumnje je na postupajućem tužiocu.
Razgovarao: Miljan Kovač
Suđenje Miloradu Dodiku tema je broj jedan u Bosni i Hercegovini, koja iz dana u dan izaziva različite reakcije i otvora prostor mnogobrojnim spekulacijama koje se prije svega odnose na političku budućnost lidera vladajućeg SNSD-a.
Poseban doprinos takvoj situaciji dale su najnovije sankcije koje je administracija Sjedinjenih američkih država, odnosno Ministarstvo finansija te zemlje uvelo Dodiku, al i članovima njegove porodice. To se posebno odnosi na činjenicu da su u obrazloženju tih sankcija članovi porodice Dodik pojedinačno označeni kao akteri različitih, uglavnom povezanih koruptivnih radnji i drugih krivičnih djela.
To je dodatno podijelilo javnost u Bosni i Hercegovini, a naročito u Republici Srpskoj, na gotovo precizno razgraničena dva pola od kojih je jedan uvjeren da je došao kraj političkoj karijeri Milorada Dodika, dok nas drugi pokušava razuvjeriti u takav ishod trenutne situacije.
Portal Impuls je odlučio pronaći odgovore, rasterećene od bilo kakvog uticaja. Ne ulazeći u politički diskurs ove priče, odgovore “koji nedostaju”, potražili smo u okvirima struke.
Banjalučka advokatica Dragana Stanković, u razgovoru za naš portal, kaže da je “teško i nezahvalno tumačiti optužbe strane države na račun domaćih zvaničnika i političara, a još teže i nezahvalnije razlučiti da li su takve optužbe ozbiljne i utemeljene, ili su (geo)politički igrokaz”. Ona naglašava da se može primjetiti kako se u ovim optužbama potencira podrivanje rada visokog predstavnika, dok se istovremeno ne iznose konkretne tvrdnje i dokazi o korupciji sankcionisanih lica.
S druge strane, kaže Stanković, “Ukoliko, pak, takvi dokazi o korupciji postoje, naši građani nesporno imaju pravo da se sa njima upoznaju. Neiznošenje takvih dokaza može da potkopa povjerenje u iskrenost i dobronamjernost poteza američkih vlasti”
Impuls: Da li bi tužilaštvo trebalo da reaguje po službenoj dužnosti?
Dragana Stanković: Tužioci su prema Zakonu o krivičnom postupku dužni da preduzmu potrebne mjere i radnje odmah po saznanju za osnove sumnje u postojanje krivičnog djela, a to bi moglo uključivati i ovakva saopštenja stranih vlada.
Zakon propisuje da tužilac ima pravo i dužnost da odmah nakon saznanja da postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo, preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovođenja istrage. Dakle, tužilac nije ograničen postupanjem po podnesenoj krivičnoj prijavi (da postupa samo kada je podnesena krivična prijava) nego može na osnovu svakog svoga saznanja da postupa – da poduzima mjere u cilju otkrivanja krivičnog djela i sprovođenja istrage.
Može li građanin podnijeti krivičnu prijavu na osnovu informacija objavljenih u ovom obrazloženju?
Svaki građanin može da podnese krivičnu prijavu ako sumnja da je počinjeno neko krivično djelo ili ako ima saznanja da je počinjeno krivično djelo, s tim da je lažno prijavljivanje krivičnog djela takođe krivično djelo, ali samo ako je prijavljivač znao da prijavljeni nije počinilac. Što se tiče obrazloženja sankcija, u njima ne prepoznajem nijednu konkretnu informaciju o korupciji, već jedino tvrdnje da su sankcionisana lica učestvovala u koruptivnim radnjama.
Dakle, građanin ima pravo da prijavi izvršenje krivičnog djela, a prijava se podnosi tužiocu, pisano ili usmeno. Ako se prijava podnosi usmeno, lice koje podnosi prijavu upozoriće se na posljedice lažnog prijavljivanja. Zakon propisuje da će se o usmenoj prijavi sastaviti zapisnik, a ako je prijava saopštena telefonom, sačiniće se službena zabilješka. Ako je prijava podnesena sudu ili ovlašćenom službenom licu, oni će prijavu primiti i odmah dostaviti tužiocu. Postoje i slučajevi propisani zakonom kada je obavezno da se prijavi krivično djelo, i da neprijavljivanje krivičnog djela predstavlja krivično djelo.
Treba li se tužilaštvo obratiti američkoj administraciji?
Tužilaštvo treba da preduzme sve što je u okviru njegove nadležnosti i njegovih dužnosti na rasvjetljivanju krivičnih djela, a to podrazumijeva i prikupljanje potrebnih informacija. Tužilac shodno zakonu, postupa na osnovu svojih saznanja, u okviru svojih ovlaštenja.
Obraćanje američkoj administraciji, koje bi moralo ići preko zakonitih mehanizama međunarodne pravne pomoći, bilo bi prije svega uslovljeno pronalaženjem u obrazloženju američkih sankcija osnova sumnje na počinjenje krivičnog djela. Ocjena da li postoje osnovi sumnje je na postupajućem tužiocu.