Ne volim govoriti o zagrobnom životu jer imam prijatelje na objema stranama.
Što je ljudski život? Prva trećina je uživanje, a ostatak je sjećanje.
U prvoj polovici života čovjek je sposoban za uživanje, ali nema prave prilike – u drugoj polovici je u prilici, ali nema prave sposobnosti.
Svakome mogu pomoći kako da u životu postigne sve što želi. Jedini je problem što ne mogu naći nikoga tko zna što želi.
Proživimo život tako da na pogrebu za nama tuguje i pogrebnik.
Ako se prisjetimo da smo svi pomalo ludi, zagonetke nestaju i život postaje razumljiv.
Kako to da se radujemo kad se netko rodi, a tugujemo kad umre? To je zato što se rađaju i umiru drugi, a ne mi.
Žive ljude bi trebalo žaliti, a mrtvima zavidjeti.
Svaki čovjek od rođenja posjeduje vrijednost veću od svih drugih – svoj zadnji dah.
Smrt je jedini besmrtnik koji sa svima postupa jednako. Svoju sućut, mir i utočište namijenila je svima, bez razlike: prljavima i čistima, bogatima i siromašnima, voljenima i nevoljenima.
Među svim tegobama što ih čovjek mora podnijeti, možda je najteže biti napušten od susjeda i ostati u prezrivoj osamljenosti.
Snažan duh s jasnim ciljem može slabo tijelo učiniti jakim i takvim ga održati.
S vremenom Božanstvo je spoznalo da je smrt pogreška jer umrlome omogućava da u blaženom utočištu groba izbjegne svako daljnje mučenje. To Mu se nije činilo primjerenim i morao je naći način kako da mrtve muči onkraj groba… pa je izumjelo i proglasilo Pakao.
Svi kažu: “Kako je teško umrijeti” – čudna žalopojka iz usta ljudi koji su morali živjeti.
Govoriti o smrti mi je mrsko kad sam ja u pitanju, a nemam nikakvih smrtno ozbiljnih misli ni kad su drugi u pitanju.
Ne volim govoriti o zagrobnom životu jer imam prijatelje na objema stranama.
Nikad još nije bilo nezanimljiva života… I iza najdosadnije vanjštine skrivaju se drama, komedija i tragedija.
Što se mene tiče, nadam se da će me kremirati. Jednom sam to spomenuo svome župniku, a on mi je odgovorio tonom koji je smatrao upečatljivim: “Ja ne bih o tome brinuo da imam vaše izglede.”
Izvješća o mojoj smrti uvelike su pretjerana.
Jedna od zagonetki prirode jest da čovjek može podnijeti ovakav udarac iz vedra neba i živjeti dalje. Tome vidim samo jedno objašnjenje. Um je omamljen šokom i pipajući traži značenje te vijesti. Moć daje shvati u potpunosti, milosrdno nedostaje. (Na vijest o smrti svoje kćeri Susy Clemens)
Ne postoji ni najmanja vjerojatnost da je ijedan proživljeni život promašen – po skrovitom sudu osobe koja ga je živjela.
Zatvori vrata! Ne da ne uđe zima, nego da ne iziđe ugoda.
Koja zima! Da je termometar bio centimetar dulji, umro bih od hladnoće.
Prevod Krsto A. Mažuranić