Nitko ne zna što budućnost nosi. Ali ako postoji nešto što se zove zakon uzroka i posljedice, onda znamo da trebamo sijati dobro da bismo požnjeli dobro. Također je jasno kakve ljude kao društvo trebamo pri suočavanju s izazovima koji će se neizbježno naći na našem putu. Razmislite na trenutak: s kakvom biste osobom željeli biti u razdoblju krize? Vjerujem da bismo svi željeli biti s osobama od povjerenja, osobama koje su mudre, vođene etičkim principima, a ne vlastitim interesima, ljubazne, skromne, odgovorne, voljne pomoći, nesebične, vrijedne, disciplinirane, pouzdane i duhovite.
Nesmanjujuće visoka razina korupcije, lažne vijesti i zlouporabe sredstava u našem modernom društvu ukazuju na potrebu za, kako se to nekad zvalo, “karakternom osobom”. Nijedan sustav ne može preživjeti ako ga svi koji imaju priliku (i misle da će im to proći) pokušavaju iskoristiti. Dobro društvo treba biti sastavljeno od dobrih ljudi i nema sumnje da naši pojedinačni karakteri značajno utječu na to kako funkcioniramo kao zajednica.
Postoji izreka u poslovnom svijetu: “Zaposli zbog karaktera, obučavaj zbog vještina”. Karakter je bio visoko cijenjen u 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća. Onda je izašao iz mode jer je zvučao viktorijanski i stereotipno. Od početka 21. stoljeća provedena su razna istraživanja o formiranju karaktera i postoje dokazi o vezi između karaktera i društvene mobilnosti. Neosporno je da samopouzdanje, odgovornost i samokontrola imaju značajan utjecaj na naše živote i da bi bilo logično unaprijediti ljude koji pokazuju odgovornost, pouzdanost i iskrenost. Ako karakter utječe na naše izglede u karijeri i na naše buduće prihode, onda zasigurno moramo razmisliti na koji način osigurati više odgoja karaktera u ime jednakih mogućnosti.
Pojedine su škole u posljednjih deset godina uvrstile u svoje nastavne programe i formiranje karaktera kao predmet. Ne samo da su izvijestile o pozitivnoj vezi između odgoja karaktera i akademskog uspjeha, nego i o većoj motivaciji, boljem ponašanju, pristupu stvarima, osjećaju zadovoljstva, boljim odnosima i socijalnim vještinama.
Centar Jubilee za karakter i vrlinu Sveučilišta u Birminghamu začetnik je istraživanja koja promiču moralni koncept karaktera u cilju istraživanja važnosti vrlina za javni i profesionalni život. Nude čak i magisterij na temu formiranja karaktera.
Što je, dakle, karakter? Potječe od grčke riječi charassein koja znači “uklesati, urezati, utisnuti”, što ukazuje na ideju da se karakter stječe dok odrastamo. Iako riječ karakter i mnoge karakterne crte mogu biti moralno neutralni – otpornost, na primjer, može biti osobina grešnika kao i sveca – najčešće se odnose na naše moralne kvalitete. Prema Michaelu Josephsonu, “karakter je moralna snaga koja nam omogućuje da djelujemo ispravno, bez obzira na cijenu”. Neprestano upoznajemo svoj karakter načinom na koji reagiramo na svakodnevne i izvanredne pritiske i iskušenja, kao i načinom na koji se odnosimo prema drugim ljudima (naročito prema onima za koje mislimo da nam “nisu važni”).
Kako se formira karakter? Procesom u kojem se naš urođeni temperament “rezbari” pod utjecajem naše okoline (roditelji, učitelji, vršnjaci, događaji). To je cjeloživotni proces, međutim, naš karakter je naš osobni izbor. Ana Frank, koja je umrla u nacističkom koncentracijskom logoru, imala je samo trinaest godina kad je u svoj dnevnik zapisala: “Formiranje karaktera neke osobe leži u njezinim vlastitim rukama.”
Moramo ponovno dati važnost karakteru, kao društvo i kao pojedinci. Bez obrađivanja našeg moralnog karaktera, ne možemo postići sreću kao pojedinci, niti pravednost kao društvo. Slijedimo često citirane riječi: “Pazi na svoje misli, jer one postaju riječi. Pazi na svoje riječi, jer one postaju djela. Pazi na svoja djela, jer ona postaju navike. Pazi na svoje navike, jer one postaju tvoj karakter. I pazi na svoj karakter, jer on postaje tvoja sudbina.”
Autor: Sabine Leitner
S engleskog prevela: Maša Jovanović