Foto: Omar Tursić — fotobaza.ba
Potpisivanje nepopunjene, odnosno blanko punomoći kojom se advokatu prepušta zastupanje pred sudom i obavljanje drugih pravnih poslova, postalo je posljednjih godina predmet zloupotrebljavanja i često se koristi za “napumpavanje” troškova bez znanja stranke.
Piše: Andrijana Pisarević
Pravilo da advokati na početku saradnje sa svakom strankom moraju potpisati punomoć kojom se dokazuje ovlašćenjenje za zastupanje pred sudom trebalo bi precizno da definiše koje to radnje može da preduzme u ime svoje stranke.
Međutim, dešava se da stranke ne žive u BiH ili u istom gradu u kojem je advokat, ili su zbog nekih drugih situacija spriječene da fizički potpišu punomoć, zbog čega je i započela praksa da se ostavi nekoliko linija koje se naknadno popunjavaju, proširivanjem i dopunjavanjem ovlašćenja i pravnih radnji koje pravni zastupnik i stranka dogovore.
„Bildovanje“ računa
Kao i svaka slobodnija praksa u BiH, i ova je pokazala svoju mračnu stranu, pa su neki advokati iskorisitili novoustoličenu fleksibilnost i počeli dopisivati sebi ovlašćenja te “bildovati” račune svojih stranaka, čije bi interese trebalo da brane i zastupaju.
Ova se dogodilo u preduzeću “Kozaraputevi” čija je pravna zastupnica u prvom i drugom stepenu bila banjalučka advokatica Marija Marković, koja je, kako tvrde i dokazuju primjerkom punomoći, sama dopisala ovlašćenje za pisanje nepotrebne revizije na presudu u predmetu u kojem ih je zastupala dvije godine ranije, a da ih o tome uopšte nije obavijestila, niti se sa njima konsultovala.
Igor Čorokalo, zamjenik direktora ovog preduzeća priča da se radilo o tužbi jednog podizvođača protiv “Kozaraputeva” u vezi zastarjelih potraživanja iz 2004. godine.
“Dobili smo parnicu u prvom stepenu 2018. godine, što je potvrđeno i drugostepenom odlukom iz 2019. godine. Krajem 2019. godine tužilac je u tom predmetu izjavio reviziju Vrhovnom sudu RS, a naša advokatica je upotijebila blanko punomoć koju smo joj dali 2017. godine i bez konsultacije sa zakonskim zastupnicima društva napisala sama sebi, svojeručno, ovlaštenje da izjavi odgovor na reviziju. U odgovoru na reviziju advokat nije naveo ništa što već nije bilo istaknuto u toku postupka. A i punomoć koju je sama sebi napisala je neuredna, jer ne sadrži ni broj predmeta u kojem je ovlaštena da nas zastupa, ni nazive parničnih stranaka, ali s obzirom na marginalni značaj odgovora na reviziju očigledno sud nije obratio pažnju ni na tekst njene punomoći”, kaže Čorokalo.
Nakon toga, tvrdi on, poslala je fakturu u iznosu od oko 2.600 maraka, u kojoj je potraživanje iskazano uvećano za 100 odsto u odnosu na naknadu predviđenu advokatskim tarifnikom, i opomenu pred tužbu, a ubrzo zatim je podnijela i tužbu kako bi naplatila radnju za koju niko od zakonskih zastupnika nije ni tražio da bude preduzeta, a ni znao da će u ime društva biti preduzeta.
“Čak nije poslala ni originalnu fakturu, nego nepotpisanu kopiju. Nije bilo druge opcije, ušli smo u sudski postupak i sada čekamo ishod. Nismo je prijavljivali Advokatskoj komori, ali i to je jedna od opcija. Ako ne dobijemo proces u prvom postupku, onda ćemo ići sa krivičnom prijavom i prijavom Advokatskoj komori RS”, rekao je Čorokalo.
U sudskom procesu, tužena advokatica pravdala se interesom stranke, ali nije mogla precizno da objasni zašto se nije konsultovala sa njom. Na naše pitanje o ovom slučaju i da li je zloupotrijebila punomoć, Marija Marković, rekla je da ne želi komentarisati situaciju jer je u toku suđenje i čeka se presuda.
“Neka sud kaže svoje, ja ne želim to da komentarišem. Čekamo presudu”, rekla je ona.
Ekstreman primjer zloupotrebe punomoći
Advokatica Bojana Vranješ kaže da prilikom davanja punomoći advokatu klijenti treba da budu jednako oprezni kao i kada daju punomoć nekom drugom licu da u njihovo ime i za njihov račun preduzme određene radnje.
“Ovo je zaista ekstreman primjer zloupotrebe punomoći sa kojim sam se susrela. Advokat bez znanja klijenta, nakon što je postupak pravosnažno okončan, popunjava blanko punomoć i ovlasti sam sebe za preduzimanje pravne radnje koja nije nužna (pisanje odgovora na reviziju) i preduzima tu radnju, a zatim klijentu istovremeno šalje fakturu i obavijest o preduzetoj radnji“, kaže Vranješeva.
Ona napominje da treba biti posebno oprezan kod davanja blanko punomoći zbog eventualnih zloupotreba, kao što smo vidijeli u ovom primjeru.
“Mnogi advokati praktikuju da daju klijentima na potpis blanko punomoći u kojima se naknadno svojeručno navode pravne radnje za koje ih klijent ovlašćuje, tako da klijent prilikom potpisivanja punomoći i ne zna za šta sve daje ovlaštenje. I sam zakonodavac daje velika ovlašćenja advokatu, jer je zakonskom odredbom definisano da ako je stranka izdala advokatu punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, on je na osnovu takve ovlašten da obavlja sve radnje u postupku, a posebno da podnese tužbu (što se odnosi i na protivtužbu), povuče tužbu, da odgovor na tužbu, prizna tužbeni zahtjev ili ga se odrekne, primi troškove na svoj račun, zaključi nagodbu i drugo”, kaže naša sagovornica.
Nije usamljen slučaj
Nažalost, i pored svih tehnoloških dostignuća i olakšica za skeniranje i slanje punomoći, kod nas se i dalje u praksi susreću rukom pisani tekstovi.
Nedavno je jedna sudinica i reagovala jer je primijetila da je punomoć za mladog pripravnika potpisana i ovjerena prije nego što je on uopšte završio fakultet.
Kako nam je ispričao izvor iz jednog suda, parnica je vođena godinu i po, a advokat je u međuvremenu zaposlio novog pripravnika i onda dopisao i njega na punomoć. Sudija je to primijetila i tražila novu, jer je punomoć potpisana i ovjerena prije nego što je pripravnik uopšte završio fakultet.
“Ovo je primjer koji nije uzrokovao neki poseban problem za stranku, ali dešava se da bude i mnogo težih situacija. Problem je u tome što advokatu preko blanko punomoći ostavimo odriješene ruke i on može da dopisuje šta hoće i koliko hoće. Nije ovdje samo problem što se to radi, nego što to sud prihvata i što advokatske komore ne reaguju na ovakve situacije. Ni advokati nisu redom svi pošteni ni visokomoralni, ima ih i osuđenih za mnoga krivična djela, zato treba biti oprezan”, objasnio je naš sagovornik.
Visoki sudski i tužilački savjet BiH do sada nije raspravljao o ovakvim situacijama, te su nas uputili na advokatske komore Republike Srpske i Federacije BiH. Iz Advokatske komore RS, koja je nadležna za konkretan slučaj koji je eTrafika istraživala, odgovor nismo dobili i pored upornih poziva i upita. Pa tako nismo saznali da li planiraju i na koji način bi kaznili advokate koji na ovaj način zloupotrebljavaju povjerenje klijenata i nedvosmisleno narušavaju ugled struke.
