Društvene mreže stalno nas podsjećaju na to da su slika koju stvaramo o sebi i dojam koji ostavljamo na druge zapravo važniji od onoga što mi doista jesmo.
Procjenjuje se da društvene mreže danas koristi oko tri milijarde ljudi, što je otprilike 40 posto svjetske populacije. Veliki problem se u posljednje vrijeme pojavio, a to je depresija povezana sa korištenjem društevnih mreža. Kako je za Fenu rekla psihoterapeutkinja dr. sc. Vahida Djedović često i u svojoj psihoterapijskoj praksi susreće slične klijente, naravno, to su oni koji postanu svjesni svojih suicidalnih misli i ipak se pobrinu za sebe.
Posljednja naučna istraživanja potvrđuju depresiju i društvene mreže.
– Što se tiče društvenih mreža, ovakvi klijenti su česti, posebno mladi ljudi koji postanu depresivni zbog iznenadnog gubitka određenog broja pratilaca, zbog nemogućnosti savršene fotografije, fotošopa, pogrdnih komentara – ističe Djedović.
Najkraće rečeno, dodaje Djedović, depresija je poremećaj raspoloženja, a manifestuje se osjećajem jake tuge, neraspoloženja, razočarenja, usamljenosti, besperspektivnosti, beznadežnosti, a razloziiI uzroci depresije su individualni i zavise od same ličnosti.
– Na primjer, oni koji vide negativizam u svemu (pesimisti), više su skloni depresiji od optimista, zatim, tu su finansijski problemi, česte stresne situacije, neka fizička oštećenja (moždani udar, srčani udar…), preseljenja, gubitak posla, odlazak u penziju – samo su neki od primjera – kazala je.
S obzirom na količinu vremena provedenog „online“, stiče se dojam da su se životi „preselili“ u virtuelni svijet, a stvarni život je pao u drugi plan.
Koliko je snažan utjecaj društvenih mreža, svjedoči i izjava jednog korisnika: „Ako nisi na Facebooku ili Instagramu, ti zapravo ne postojiš“.
– Iako društvene mreže imaju svojih prednosti, pa tako zahvaljujući njima možemo ostvariti i odličnu poslovnu saradnju, proširiti posao, sklopiti nova poznanstva i obnoviti stara prijateljstva, ne smijemo zaboraviti i na njihove opasne učinke na naše zdravlje – stava su psiholozi iz Hrvatskog udruženje za bihevioralno-kognitivne terapije.
Naime, naglašavaju da pretjerano korištenje društvenih mreža može povećati nemir i tjeskobu te povećati rizik od depresije, čak i samoubistva.
Društvene mreže stalno nas podsjećaju na to da su slika koju stvaramo o sebi i dojam koji ostavljamo na druge zapravo važniji od onoga što mi doista jesmo.
Psihoterapeutkinja Djedović ističe da se sad živi jedan svijet društvenih mreža i tu se ne može ništa učiniti. Svaki dan, skoro, pojavi se neka nova mreža i zove nove ljude da se priključe. Veliki broj ljudi je na nekoj od društvenih mreža, neki ljudi se ne odvajaju od svojih “pametnih” telefona.
– Mislim da smo, generalno, postali ovisni o pamtnim telefonima, jer, preko njih plaćamo račune, vršimo transakciju novca, pišemo poruke, pisma, imamo online sastanke. No, veći je problem “takmičarski duh” koji se stvara na mrežama po principu „ko će brže, bolje, ljepše, više…“ u prvi plan stavlja ego, a to u konačnici vodi do velikog nezadovoljstva, frustracije, nemira, osjećaja da nam stalno nešto nedostaje i izmiče – kaže Djedović.
Naglašava da upravo, “savršeni životi” (jer na društvenim mrežama svi žive savršene živote, a opet svi znaju da je to laž) i stalno prikazivanje raznih destinacija, osmijeha, zajedništva u ovima koji gledaju takve slike, pokreću sumnju u vlastiti život. Jer, tamo se prikazuje savršenstvo, a svi, kako kaže, znaju da je savršenstvo nemoguće dostići.
– Usporedite ono što vidite u stvarnosti sa slikama na društvenim mrežama, gdje su lica neprestano nasmijana, snimljena u savršenom ambijentu, samo kako bi vam dala do znanja da „žive izvrsno, puno putuju, fantastično jedu, odlično se zabavljaju“ i sl. Upravo ta nerealna slika u mnogima koji to prate stvara snažnu tjeskobu koja izvire iz pitanja: „Zašto moj život ne izgleda tako? – istakla je.
Negativni učinci društvenih mreža na mentalno zdravlje su mnogobrojni.
– Društvene mreže mogu stvoriti snažnu ovisnost. Jednom kad se „zakačimo“ na Instagram ili Facebook, zaista je teško imati kontrolu nad time koliko ćemo vremena provesti „online“ jer izgubimo pojam o vremenu. Neprestano provjeravanje statusa, lajkanje, ostavljanje komentara i sl. još nas više veže za društvene mreže. I mnogi sve teže podnose duže vremena biti „offline“ – stav je Hrvatskog udruženja.
Danas se ovisnost o društvenim mrežama, osobito kod mladih upravo zbog psihičkih poremećaja i porasta broja samoubojstava, smatra problemom kojemu treba ozbiljno pristupiti.
Britanska studija pokazala je da se 70 posto korisnika društvenih mreža općenito ne može opustiti kada nisu „online“.
– Pretjerano korištenje društvenih mreža dovodi do nemira, tjeskobe, zabrinutosti, pomanjkanja koncentracije i fokusa, a može uvelike narušiti i kvalitetu sna zbog smanjene proizvodnje hormona melatonina – pokazala je studija.
Oni koji puno vremena provode na Facebooku općenito su nezadovoljniji svojim životom nego drugi, pokazala su istraživanja.
Kako je zaključeno iz Britanske studije razlog je vrlo jasan, „savršeni“ profili postaju ideal kojem mnogi teže. No taj im ideal neprestano izmiče zato što se realni život, poput rijeke, neprestano mijenja, prepun je izazova i ne možemo ga ugurati u okvir „savršene slike“.
Djedović navodi primjer da ako “bismo nekim slučajem bili privedeni u policijsku stanicu, a imamo pravo na samo jedan poziv, čiji bismo broj pozvali, a da ga znamo napamet? Kao da nas zaglupljuju ovi tzv. “pametni” telefoni.”
– Nedavno sam radila sa klijenticom koja je bila depresivna, a razlog njene depresije našla je na društvenim mrežama. Imala je skladne odnose u svojoj porodici. Ona, muž i njhovih troje djece, često su slobodno vrijeme provodili zajedno. Išli su na izlete, družili se bez telefona i ona je, gledajući razne objave i fotografije na društvenim mrežama, počela vjerovati kako oni ne žive ni upola tako lijepo kao što žive njene prijateljice, koje svaku situaciju zabilježe i podijele fotografije javno. Rekla je da oni nikada i ne nose telefone sa sobom i nemaju kad ni da se slikaju – potcrtala je Djedović.
Kao poseban problem ističe takozvanu nasmijanu depresiju koja još nije zabilježena u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, ali se sve češće spominje.
– Ljudi ni sami ponekad nisu svjesni da imaju ovakav oblik depresije, jer rade smiju se, druže se, ali u sebi duboko pate. Međutim, najteži dio ovog problema jeste što ovi ljudi nerijetko imaju samoubilačke misli, a njihovi prijatelji i porodica ne primjećuju ništa – navodi ona.
Ipak, kao pomoć, naglašava da postoje neki znakovi koji ukazuju da bi osoba mogla imati skrivenu depresiju.
– Najčešće se ogleda u promjeni ponašanja, u apetitu, slobodnom vremenu, gubitak koncentracije, iznenadni pesimizam… Oni koji dobro poznaju ovakvu osobu, mogu primijetiti da nešto nije u redu i reagovati.
Ističe da često u svojoj psihoterapijskoj praksi susreće slične klijente, naravno, to su oni koji postanu svjesni svojih suicidalnih misli i ipak se pobrinu za sebe.
– Što se tiče društvenih mreža, u posljednje vrijeme i ovakvi klijenti su česti, posebno mladi ljudi koji postanu depresivni zbog iznenadnog gubitka određenog broja pratilaca, zbog nemogućnosti savršene fotografije, fotošopa, poogrdnih komentara – naglasila je.
(FENA)