Fotomontaža: Polikitina kopilad
Najnoviji božićno-novogodišnji idiotizam, sa bilbordima u Zenici i Bužimu, samo je prigodno podsjećanje da i Bošnjaci svoje nacističke konje za trku imaju.
Piše: Samir Šestan
I eklatantan primjer kako se individualna glupost, uskogrudost, šovinizam, vjerska zatucanost i ideološki fanatizam, preslikavaju na čitave zajednice – gradove, narode, države – s kojim oni ništa zajedničko ne moraju imati.
Dovoljna je samo jedna budala da na zidu lokalnog stadiona ispiše “Mlad balija trči poljem, ja ga stižem pa ga koljem” da to obilježi i grad i narod. I da izazove uobičajene talase mržnje, ne na ličnoj osnovi (prema autoru tog grafita), nego na nacionalnoj i vjerskoj (prema projektovanom kolektivitetu kome autor pripada).
Dovoljno je da jedan političar izjavi “Uprava za indirektno oporezivanje će biti hrvatska i niskim je nećemo dijeliti”, da oni manje duhoviti od onog što je na predratni grafit “Ovo je Srbija!” ispisan na sarajevskoj glavnoj pošti reagovao dopisavši “Ovo je pošta budalo.”, posumnjaju u zdravlje ne samo njegovih glasača, nego i naroda kome pripada.
Niko od takvih idiota – a nije njih, da se razumijemo, mali broj u ovoj zemlji i nabrajanje pojedinačnih slučajeva bi nas moglo odvesti do beskonačnog niza – ne nanosi svojim postupcima i riječima štetu onima prema kojima je njegova mržnja usmjerena, nego prema vlastitom kolektivitetu, kome se zbog ko zna kakvih kompleksa, psihičkih poremećaja i retardacije, ima potrebu približiti i dokazati mržnjom prema drugome.
Idiot koji s pozicije načelnika opštine naredi uklanjanje božićne čestitke s bilborda s obrazloženjem da se radi o provociranju lokalnog bošnjačko-muslimanskog stanovništva, nije uvrijedio katolike (ni dobronamjerne, ni zlonamjerne), uvrijedio je muslimane, odnosno Bošnjake (i vjernike i ateiste). I nije uvrijedio samo građane Bužima nego cijele BiH. A zgrozio čak i Islamsku vjersku zajednicu. Jer je na sve njih projektovao vlastiti umobolni nacional-šovinistički pogled na svijet.
Pri tome se kolektivitete, inače, zbog medijske opsjednutosti Zlom i fokusiranosti prije svega na njega, u masi, najčešće poistovjećuje sa najgorim a ne najboljim iz njih. Pa se Srbija i građani glavnog joj grada poistovjećuju sa neonacističkim idiotima zaljubljenim u ratne zločince koji slikaju i “brane” murale posvećene istim, a ne sa građanskim aktivistima ili mirnim stanarima koji žele da im se taj užas ukloni sa zidova zgrada u kojim stanuju.
Zenica je istog trenutka kad su mediji otkrili billbord kojim se poručuje da “Jelka, Djed Mraz i Nova godina nisu dio islama i tradicije Bošnjaka” pretvorena u vjerski zatucanu kasabu, jedva malo bolju od afganistanske.
A Bužim, Bošnjaci i islam će ostati ukaljani ideološkim fekalijama priglupog načelnika, i pored promptne ograde i građana tog grada i predsjednika Opštinskog vijeća koji je zatražio Načelnikovu ostavku, i pored činjenice da su čestitku i postavili političari bošnjaci, samo s kantonalnog nivoa i i pored brze reakcije i ograde od tog čina Islamske vjerske zajednice. Jer tako fekalije funkcionišu.
No, ono što je zaista strašno je kad ludilo ne ostane individualni čin, nego iza njega stanu institucije, organizacije, kolektiviteti.
Ono što je zaista strašno je kad murale Ratku Mladiću, od građana kojima se gadi slavljenje ratnih zločinaca štiti policija, odnosno država. IIi kad odlukom vlasti ulice i institucije nose naziv po ustašama, četnicima ili muslimanskim nacistima. Ili kad lokalni ogranak vladajuće “bošnjačke” stranke stane iza svog načelnika i izda saopštenje u kome stoji: “Smatramo da se ovakva praksa (postavljanja čestitki za Božić – op.a.) više nikad ne može i ne smije ponoviti u Bužimu, jer ako ovo dozvolimo sada, iduće godine ne bi nas začudilo da u centru grada donesu slamu i jaslice”. Molim???
Jedino što ne bi začudilo, nakon svega, je da nam lokalna organizacija SDA, koja je izdala ovakvo saopštenje, koje smrdi na fašizam, završi kao ispostava talibanskog pokreta.
No, da li samo lokalna? Indikativna je šutnja vrha stranke. Koja je istovremeno i logična.
Jer je njen osnivač, predsjednik i “Otac Nacije”, i sam bio sklon idiotskom razračunavanju sa Djeda Mrazom. Koji je u zemlji tek izašloj iz rata i narodu nad kojim je izvršen genocid, predstavljan kao jedan od najznačajnijih problema. Zajedno sa Diznijevim animiranim likovima koji su tretirani kao “sekularističko smeće”.
Satirični časopis Polikita, čiji je potpisnik ovih redova urednik bio, imao je pored fotomontaža sa Predsjednikom kao Djeda Mrazom, klovnom i Rodenovim misliocem (ispod koga je stajao natpis “Mislit i strat nije isto”), i jednu na kojoj je Predsjednik bio predstavljen kao lik iz tobože novootkrivene bajke H.K. Andersena “Predsjednikovo novo ruho”, u kome se masa partijskih morona i poslušnika divi predsjednikovom demokratskom ruhu, dok jedan dječak, otporan na partijsku propaganda i kolektivne samoobmane, zbunjeno ponavlja: “Pa to je goli nacionalista!”. Jer je naravno, kao i u orginalnoj bajci, novo ruho (u ovom slučaju demokratsko) nepostojeće. Kako nekad tako i sada.
A krije se ta tradicija i na mjestima i u odlukama u kojim nije tako očigledna. Kao npr. u svesrdnoj podršci mostarskog SDA, svom vječnom koalicionom partner HDZ-u u upokojavanju sekularne tradicije slavljenja Nove godine na ulicama Mostara i pretvaranje tradicionalne manifestacije “Zimski grad” u Advent.
“Ako se iz proračuna Grada Mostara bude finansirao projekt Advent, isto tako će se iz proračuna finansirati i projekt Kluba Srba koji je posvećen nekom vjerskom prazniku ili projekt Ramazana”, izjavio je tim povodom predsjednik Glavnog odbora SDA Grada Mostara i Gradskoga vijeća Salem Marić.
Ništa bolje od ovoga ne ilustruje SDA-ovsku potrebu da se sve u državi podjeli na “naše” i “njihovo”, uključujući i praznike. I prikrivenu mržnju prema svemu sekularnom i građanskom, na što se poziva samo u političkim obračunima sa hrvatskim i srpskim nacionalistima, a što ovi, s pravom, isčitavaju kao pokušaj prevare.
S pravom, jer se znaju. I jer znaju da su sva govna ista. Ma koliko se ponekad trudila da “svojima” mirišu na ljubičicu.
I ma koliko za vlastitu privlačnost koristila stepen smrada onih drugih. Jedino, zapravo, što ih, svo ovo vrijeme, i održava na vlasti.
