Ponedjeljak, 30 Decembra, 2024

Ono što nam ne govore o Kubi

Kubanska novinarka Rosa Miriam Elizalde osvrnula se na međunarodnu medijsku kampanju dezinformacija pokrenutu protiv Kube.

Informacijski rat u starom stilu protiv Kube kojem smo svjedočili nije počeo s Bidenom. Od 2017. godine SAD neprestano i netočno govore o društvenoj eksploziji na Kubi zazivajući svoje čarobno rješenje “humanitarne intervencije”. Istodobno je Trump napredovao u svojoj litaniji pojačavajući sankcije, točnije dodao je njih 243, a trenutna administracija ih je zadržala.

U veljači 2020. godine prijatelji Luisa Almagra, glavnog tajnika OAS-a, i kongresmeni s Floride, između snimanja selfija s najgnusnijim fašistima krajnje desnice, pokrenuli su kampanju na društvenim mrežama pod nazivom „Kriza na Kubi: Represija, Glad i koronavirus. ” U tom trenutku na otoku nije bilo niti jednog slučaja COVID-19. Nije nedostajalo, kao što je sada situacija, hrane ili lijekova. Situacija se održavala unatoč uzastopnim udarcima na financije, pritiscima na banke, progonom brodova s ​​naftom, naglim prekidom doznaka, otkazivanjem redovitih letova iz Sjedinjenih Država i mnogim drugim. Kao što je nedavno rekao kubanski književnik René Vázquez Díaz, zamislite da vojska američkih državnih dužnosnika koja od 1960. godine neumorno radi na tome da kubanska djeca, stariji i bolesni, žene i muškarci neizrecivo trpe u maloj zemlji koja nikada nije napala svoje krvnike. Zamislite ogroman broj dužnosnika američke vlade koji, sada više nego ikad, nastavljaju obavljati taj posao na dnevnoj razini.

Zamislite na trenutak cijenu ovog sveobuhvatnog rata koji se odvija u kibernetskom prostoru. Povezuju se i razmjenjuju informacije sa svim svojim operativcima koji rade u “stvarnom vremenu” kako bi osigurali da se društveni nemiri razviju s nečeg što ima potencijal u nešto konkretnije. To se događa bez da se ikad spomene “ruka koja je zaljuljala kolijevku”. I bez otkrivanja, naravno, da većina Kubanaca nije sudjelovala u prosvjedima i da ni na koji način ne žele prihvatiti “humanitarnu intervenciju”, niti bombe i marince koji dolaze s njom u paketu.

Kad je kubanska vlada pozvala narod da brani svoju revoluciju, na društvenim mrežama i preko međunarodnih medija dat je signal da se predsjednika Miguela Díaza-Canela pretvori u kriminalca. Zaboravili su spomenuti da predsjednik nije pozvao vojsku da puca na građane ili nanosi ozljede oka, niti koristi električne palice i spremnike za vodu s kiselinom ili suzavcem ili bilo kojim drugim oružjem. Većina na Kubi zna tko je pravi kriminalac u ovoj priči.

I oni su izašli braniti revoluciju čak i prije nego što je Diaz-Canel u nedjelju popodne objasnio što se događa i pozvao na mir usred bombardiranja oceanima otrovnih informacija i lažnih vijesti svih vrsta na društvenim mrežama. Samo jedan mali primjer, ovotjedni izvještaj CNN-a na španjolskom predstavio je demonstracije održane kao podršku Revoluciji od strane radnika Ministarstva gospodarstva u Havani, kao da se radi o prosvjedu protiv vlade. Da bi bilo realnije, dodali su pjesmu “Libertad” biznismena iz Miamija Emilija Estefana.

Ono što vodeći mediji također izostavljaju u svojim izvješćima jest da postoje dokumenti koji dokazuju sudjelovanje tvrtki i web stranica s Floride u organizaciji antikubanske kampanje, a koje primaju financijska sredstva američke vlade. Također su objavljena opsežna izvješća o upotrebi big data i najsuvremenijih sustava umjetne inteligencije protiv Kube, sličnih onima kojima su opravdavali puč u Boliviji. Analitičari su također dokumentirali postojanje digitalnih cyber trupa koje koordiniraju akcije na društvenim mrežama i koriste računalne inteligencijske sustave kako bi stvorile bučnu propagandu protiv kubanske vlade. No sve se navedeno se nekako nije spominjalo.

Španjolski istraživač, Julián Macías Tovar, pokazao je kako su se te cyber trupe organizirale na Twitteru, proširili milijune poruka i davali upute za koordinirano uznemiravanje utjecajnih osoba kako bi se dalo na snazi hashtagu #SOSCuba. Korištene taktike, tipične za operaciju kibernetskog rata, imale su za cilj stvoriti iluziju širokog konsenzusa protiv kubanske vlade. To je pomno isplanirana operacija sile na društvenim platformama koja sadrži sve karakteristike neregularnog ili hibridnog ratovanja američkog dizajna u doba interneta, u čemu postoji već skoro 20 godina prakse.

Godine 2003. američko Ministarstvo obrane proglasilo je kiberprostor novim teritorijom za osvajanje. Njime su definirane operacije Network Centric Warfare ili cyber rat, opisane kao „provođenje i priprema za provođenje vojnih operacija u skladu s načelima vezanim za informacije. To znači narušavanje, ako ne i uništavanje, informacijskih i komunikacijskih sustava, općenito definiranih tako da uključuju i vojnu kulturu, na koju se protivnik oslanja da „spozna“ sebe: tko je, gdje je, što može učiniti, kada to možete učiniti, zašto se borite, kojim prijetnjama se prvo suprotstaviti itd. ” Dezinformacije, prijevare i manipulacije pokušavaju scenarije stvorene u američkim laboratorijima pretvoriti u društvene nemire. Oni također pretvaraju svoje gledatelje u suučesnike u zločinu nad milijunima Kubanaca. O Kubi se ne govori mnogo stvari, ali ovo je bez sumnje ključno.

Rosa Miriam Elizalde kubanska je novinarka i osnivačica stranice Cubadebate. Potpredsjednica je i Unije kubanskih novinara (UPEC) i Latinoameričke federacije novinara (FELAP). Napisala je i napisala nekoliko knjiga, uključujući Jineteros en la Habana i Our Chavez. Više puta je dobila Nacionalnu nagradu za novinarstvo Juan Gualberto Gómez za svoj izvanredan rad. Trenutno je tjedni kolumnist La Jornade iz Mexico Cityja.

Ovaj članak originalno je objavljen u La Jornadi.

Naslovna fotografija: Ariel Cecilio Lemus/ Granma

Rosa Miriam Elizalde

radnickaprava.org

Povezane vijesti

Neslaganje američkih obavještajaca o porijeklu korona virusa

Foto: Frank Rumpenhorst/dpa Izvještaj objavljen u američkom listu The Wall Street Journal otkriva da su postojala oštra neslaganja među američkim obavještajnim agencijama oko toga je...

ŽUTA MINUTA – Dodik se (ne)vraća Bijeloj kući

Ilustracija Jelena Žilić

U moru problema s kojima se suočava Milorad Dodik jedan djeluje nerješivo – odlučnost američke administracije da ga kroz pojačavanje sankcija potpuno izoluje što bi značilo stavljanje tačke na njegovu političku karijeru.
U poređenju s tom činjenicom Dodikova javna proslava pobjede Donalda Trampa na američkim predsjedničkim izborima bi izgledala jadno, da nije presmiješno.

Popular Articles