Ilustracija Jelena Žilić, iz knjige „Žene BiH“
Četvrti talas nadire! Prijeti delta soj, zarazniji od svih dosadašnjih sojeva! Ne rizikujte život i zdravlje! Nemojte da prolazite tantalove muke, kroz koje su prolazili oboljeli od „kovida 19“, u poslednjih godinu i po! Ma, džaba nas prepadate! Biće da vam narod ne vjeruje.
piše: Milkica Milojević
Mjesecima smo čekali vakcine, slušali lažna obećanja i nevjerovatne izgovore, kojima nas je zamajavala nesposobna i korumpirana vlast. I pratili jezive izvještaje o broju zaraženih i umrlih. Ne, nije pretjerivanje: Bosna i Hercegovina je, po broju umrlih od posljedica korona virusa u odnosu na broj stanovnika, zaista među vodećim zemljama u Evropi i svijetu.
I kada se konačno napabirčilo bar približno dovoljno vakcina, uslijedio je hladan tuš.
Vakcinacija krene, pa zastane. A jesen samo što nije.
Bosna i Hercegovina, prema posljednjim podacima koje prenose mediji, raspolaže sa 2,2 miliona vakcina. Trebalo bi toga još, da bi bar 80 odsto odraslih stanovnika države sa oko 3,5 miliona stanovnika primilo po dvije doze cjepiva. Ali, i ovo što imamo je „puna šaka brade“, u odnosu na ono što smo imali do prije nekoliko mjeseci.
Ali, gle vraga. Vakcine su stigle, uslijedio je poziv na masovnu imunizaciju bez najave, a narod se nećka.
U Sarajevu, koje je po broju zaraženih i oboljelih od početka pandemije najugroženiji grad u BiH, interesovanje za vakcinaciju rapidno opada.
Prvog dana masovne imunizacije, redovi su bili dugi. Nekoliko dana kasnije, dvorana Zetra, gdje medicinari čekaju građane sa pripremljenim špricama, bila je skoro prazna.
A do sada je na području Kantona Sarajevo potpuno vakcinisano tek 13 odsto stanovništva.
Neki tvrde da Sarajlije izbjegavaju vakcinaciju, jer im se ne sviđa što ne mogu birati vrstu vakcine. Hej, braćo i sestre, zar zaboravljte da je dobar dio vakcina u BiH pristigao iz donacija. Dobili smo ono što su nam udijelili. A poklonu se u zube ne gleda!
Uzalud epidemiolozi upozoravaju da su sve vakcine dobre i da je jedina loša opcija – ne vakcinisati se. Šta će ti epidemiolozi! Imaju široke narodne mase svoje „nezavisne analitičare“, koji upozoravaju na svjetsku zavjeru farmaceutske mafije, sve sa onim pikantnim detaljima o čipovanju i ubijanju nerođene djece u utrobama njihovih vakcinisanih majki.
Ali, kako je moguće da u jednoj, na kraju krajeva evropskoj zemlji, koja još iz doba SFRJ baštini dugu tradiciju masovne imunizacije, prolaze takve nepodopštine?
Pa, zato što je narod sluđen, jer ni nepodopštine aktuelne nam vlasti, koja bi trebalo da vodi računa o narodnom zdravlju, ne zaostaju mnogo za živopisnim performansima antivaksera.
A opet, kako to da narod koji, ako je suditi po rezultatima izbora, već 20 i kusur godina guta lažna obećanja i nacionalističke ublehe kao slatke bombonice, odluči da vlastima ne vjeruje, eto, baš kad je u pitanju kovid i vakcinacija? Iako taj stupidni otpor establišmentu mnoge može koštati glave!
Odgovor nije baš jednostavan. Oni koji baš, baš ne vjeruju vlastima BiH, ne uzimajući ih uopšte za ozbiljno, uhvaliti su prvu zgodnu priliku da odjure u Srbiju i tamo se vakcinišu. Ima takvih priličan broj! Koliko? E, to niko ne zna.
Iz Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske pozvali su građane RS, koji su se vakcinisali u Srbiji, da to prijave svom porodičnom ljekaru, kako bi bili „uvedeni u evidenciju“. Mnogi ih nisu poslušali.
Možda to nije OK, ali šta je Institut, na kraju krajeva, obećao tim građanima. Provjeru nivoa antitjela? Treću dozu vakcine, ako je to potrebno? Ne. Obećano im je samo da će biti „uvedeni u evidenciju“. Dakle, građani su potrošili svoj novac, svoje vrijeme, svoje živce – nije lako dva puta putovati u inostranstvo po dvije doze vakcina, a zvanični čuvari narodnog zdravlja bi da to „evidentiraju“ i tako poprave (svoj) rezultat imunizacije.
I oni drugi, koji ne vjeruju mnogo vlastima BiH, ali vode računa o svom zdravlju, a iz nekog razloga nisu uspjeli da se vakcinišu u Srbiji, pohralili su na imunizaciju već prvih dana kad im je to omogućeno.
I to bi bilo to.
Ostatak vaskolikog pučanstva mudruje. Možda će opet glasati za branioce naciolanlog interesa, promotere govora mržnje i pljačkaše narodnog blaga, ali kad je u pitanju kovid i vakcinacija, oni im, eto, ne vjeruju!
Nije to nevjerovanje baš mudro ni korisno, ali se može objasniti.
Eto, uzalud Vlado Đajić, direktor Univezitetskog kliničkog centra RS, preklinje i zapomaže: vakcinišite se, ljudi! Kako vjerovati u iskrene namjere jednog doktora, direktora najveće zdravstvene ustanove u Srpskoj, koji je, usred najžešće pandemije, preuzeo dužnost predsjednika banjalučkog Gradskog odbora vladajućeg SNSD. Pa se time ponosi i kaže da se pridružio „najboljem političaru u regionu, Miloradu Dodiku“, u patriotskoj misiji odbrane Republike Srpkse.
Kako vjerovati apelima vlasti Federacije BiH, koja je za 10,5 miliona KM narodnih para, u čuvenoj aferi „Srebrna malina“, usred najžešće pandemije, uvezla beskorisne respiratore.
Kako vjerovati vlastima RS, koje su se, usred najžešće pandemije, obrukale kupujući za 4,2 miliona KM narodnih para, takozvanu poljsku bolnicu, od koje je u Banjaluku stiglo tek nekoliko šatora, baš onakvih kakvi se koriste na Kočićevom zboru. Taj je ugovor, pod pritiskom javnosti, raskinut, sa obavezom da uvoznik vrati milione. Ali, pazite sad: nikad javnosti nije predočeno da je tih 4,2 miliona KM zaista uplaćeno u budžet RS.
I to nije sve. Ispod radara su, usred pandemije, prolazile milionske javne nabavke po hitnom postupku. Tako je garaža – firma u vlasništvu Željka Babića, supruga Dodikove savjetnice Ane Trišić Babić, za samo mjesec dana dobila kovid poslove vrijedne najmanje 10 miliona KM. Samo na uvozu respiratora Babić je, prema pisanju medija, bio „dobar“ najmanje 3,7 miliona KM.
A šta reći za Alena Šeranića, ministra zdravlja RS, a po struci epidemiologa, koji se na početku pandemije proslavio redovnim pres konferencijama, kojima je građanstvu ulivao povjerenje i slao poruke da je sve pod kontrolom. Da bi koji mjesec kasnije, u Vladi RS, pred prepunom salom, skinuo s lica masku, jer je to od njega zatražio „vrhovni epidemiolog RS“ Milorad Dodik.
I tako dalje.
Nakon ovakvih nepodopština, nije čudo ako narod sumnja da ni sa vakcinama, koje su se konačno pojavile u BiH, nisu čista posla.
Ali, ima tu jedna začkoljica. Ovakve se nepodopštine kažnjavaju samo na jedan način – glasanjem na izborima. Nikako ugrožavanjem sopstvenog zdravlja i zdravlja svojih bližnjih.
Dakle, vakcinišite se, da biste dogodine, živi i zdravi, mogli da glasate!
Kolumne „Crveni karton“ objavljujemo u saradnji sa Fondacijom Fridrih Ebert u BiH. Autorka kolumni je dugogodišnja novinarka, aktivistkinja i feministkinja, koja je u mladosti bila prva žena fudbalski sudija u BiH
Autor: Impuls