Sjećanja, a i prisjećanja: Nešto kao flash

Djevojke za susjednim stolom pile su pivo. Biće da se jedna od njih „bavila“ nekakvim žestokim pićem. Ali, to nije ni važno. Skoro će dvije godine kako sam pivu i ŽAP-u (žestokom alkoholnom piću) dao „tarabu.

Autor: Impuls

A znalo se popiti. Iako nije popijena prosječna fabrika piva ili višegodišnja proizvodnja neke od tvornica alkoholnih pića, dobro se „udaralo“. Sada je u „modi“ limunada i negazirani sokovi. Bez mjehurića.

I djevojke su bile na pivu. Mi za drugim stolom na limunadi i sokovima. Umalo da zaboravimo. Mjesto radnje:KSET. Ali, ne ona podrumska prostorija gdje se osamdesetih godina znala puštati dobra muzika, bile i nekakve promocije, i prašio se rokenrol. Sada je to bašta, uz samu zgradu fakulteta, odlično sređena i uređena, jedan solidan i ugodan ugostiteljsko-klupski prostor. Jedina zamjerka za binu, čini se malena da primi jedan prosječan bend.

I zašto su to julsko veče djevojke pile pivu, a mi ostali limunadu i sokove. Bila je promocija knjige Borisa Leinera „Sve je bio ritam“. Nekadašnji bubnjar „Azre“ osim vrhunskog umijeća u sviranju bubnjeva, okušao se i kao uspješan kipar, a onda se posvetio i spisatesljkoj karijeri. Mada narušenog zdravlja, Leiner je uspio reći nešto u svom književnom djelu, čak je nešto i odsvirao na udaraljkama. Sasvim dovoljno za nas koji čuvamo jetru, želudac, i ostale organe ili kako je to napisao kolega novinar Nebojša Šatara „na samoj promociji je bilo jako emotivno za starije banjalučke fanove koji su u nogama sakupili više od pola vijeka, lagano su cirkali svoja bezalkoholna pića jer u tim godinama je važnije sačuvati ono što je ostalo od jetre, bešike i prostate“.

Nakon oficijelnog dijela, raja je mogla podjeliti svoja sjećanja na „Azru“, njihovu muzičku karijeru, pa čak i ispričati nekakvu priču, doživljaj, što se odnosilo na rad benda. Nije bilo interesenata. A djevojke su pile pivo, a neki od nas koji smo bili na bezalkoholnom osjetili smo potrebu da se raspričamo o „Azri“. Učinili smo to, ali djevojkama koje su pile pivo. Kako je Leiner nakon jednog koncerta u Banjaluci prikupljao snagu i energiju istovremeno jedući hljeb i čokoladu. Ili Džoni poslije nastupa dolazi u hotel, recepcionarka traži ličnu kartu, koja mu se negdje „zagubila“, a on ponudi člansku kartu udruženja muzičara. Djevojke koje su pile pivo su saslušale. Čini mi se sa pažnjom, a mi koji smo bili na bezalkoholnom režimu, otišli u noć.

M.V.