Dragi/e psiholjupci,
ovaj put za vas pišem tekst o psihoterapiji. Primijetili ste da često u svojim odgovorima na vaša pitanja i nedoumice rado preporučuje psihoterapijski rad na sebi. Zato osjećam dužnim napisati par crtica o tom procesu, kao i o samom metodu. Nisam pesimističan kada je u pitanju promocija prevencije mentalnog zdravlja, zaista postoji toliko sjajnih facebook i instagram stranica koje posvećeno vode kolege psiholozi i psihoterapeuti i gdje pišu tekstove na ovu temu. Ali, hajde ipak da se u ovoj našoj maloj rubrici ,,Pitaj psihologa” stvari ne podrazumijevaju tek tako. Hajde da pričamo o psihoterapiji i njenom procesu, smislu i svrsi u životu svakog čovjeka.
Budite slobodni da i sami postavite pitanje o ovoj temi, ali naravno i o bilo kojoj drugoj koja se tiče psihologije, mentalnog zdravlje, psiholoških problema i poteškoća.
Iskreno vaš,
Ognjen Pjano, master psiholog
Za početak: Šta je psihoterapija?
Sam pojam psihoterapija sastoji se od dvije starogrčke riječi: psyche– dah, duh, duša i therapeia-isceljenje, liječenje, tretman. Tako je psihoterapija, zapravo, liječenje psihičkih problema razgovorom sa osobom koja je završila edukaciju iz nekog psihoterapijskog pravca. Šire gledano, psihoterapija podrazumijeva grupu postupaka, procedura, metoda u liječenju psihičkih problema, poremećaja i smetnji. Prije nego što krenemo sa još informacija o tome šta sve psihoterapija podrazumijeva, hajde da napravimo granicu između psihologa, psihijatra i psihoterapeuta.
Psiholog je osoba koja je završila Filozofski fakultet, smjer za psihologiju. Psiholog u svom radu vrši procjenu ličnosti, njene sposobnosti kroz klinički intervju i psihološko testiranje (testovi inteligencije, testovi ličnosti, te projektivni testovi koji dodiruju naše nesvjesne teritorije u nama). Psiholog može da pruži i savjetovanje/suportivni razgovor gdje se sa klijentom bavi učenjem mehanizama prevazilaženjastresa, konflikata i frustracionih situacija. Psiholog sagledava zdrave i realne kapacitete u ličnosti, jača ih, te nudi mogućnost iznalaženja novih vještina npr. u toku učenja, ili u socijalnim situacijama. Jako je bitno istaći da psiholozi u svom radu ne postavljaju medicinske dijagnoze i ne propisuju lijekove.
Psihijatri su završili medicinski fakultet i oni su ljekari koji su se specijalizovali u oblasti psihijatrije. Oni propisuju potrebne psihofarmake (lijekove), uspostavljaju medicinke dijagnoze i zaduženi su za liječenje pacijenata i klijenata sa različitim psihičim problemima. Neophodna je saradnja između psihologa i psihijatra te jedni druge nadopunjuju svojim različitim metodama. Psihoterapeuti mogu biti i psiholozi i psihijatri, kao i stručnjaci iz srodnih nauka (pedagozi, defektolozi, socijalni radnici, itd.) koji su pored svog osnovnog obrazovanja završili neku od specijalističkih edukacija, tj. određeni psihoterapijski pravac.
Ono što je zanimljivo jeste da se u procesu izobrazbe za psihoterapeuta i sami stručnjaci podvrgavaju procesu lične psihoterapije kroz metode koje se praktikuju u pravcu za koji se edukuju. To podrazumijeva veliki broj sati rada na sebi jer se psihoterapija ne može praktikovati dok sama osoba ne razriješi svoje unutrašnje konflikte, anksioznosti i sve ono što je koči u njenom razvoju. Dakle, psihoteraputi imaju sopstveno iskustvo u psihoterapiji. To vam je ona poznata rečenica: Svaki psiholog ima svog psihologa i svaki psihoterapeut ima svog psihoterapeuta!
Predrasude o psihoterapiji
Jedna od čestih predrasuda uzrokovana manjkom informacija jeste ta da je psihoterapija namijenjena samo za ljude sa ozbiljnim psihičkim smetnjama. Međutim, to nije tačno. Psihoterapija pored toga što se bavi ljudima koji imaju teže psihičke smetnje, takođe je namijenjena iljudimakoji se nađu zaglavljeni u nekom periodu svog života. Na psihoterapiju mogu da dođu osobe koje žele da bolje upoznaju sebe, koje žele da poboljšaju svoj kvalitet života, osobe koje žele da otkriju svoje potencijale i razvijaju svoju kreativnost. Što znači da psihoterapija obuhvata sva bitna životna područja kao što su: međuljduski odnosi (porodični, prijateljski, partnerski, bračni),seksualni život, radne i društvene aktivnosti, akademska postignuća, itd.
Činjenica je da svi u nekom periodu svog života prolazimo kroz određene životne krize ili prepreke koje ne možemo sami da rješimo. Ovdje ću opisati samo neke od problema koji mogu da se jave, a koji nas remete u našem svakodnevnom funkcionisanju. Dosta osoba koje nam pišu na Karikama nalaze se u periodu rane adolescencija. To je doba koje zahtijeva da se pozicioniramo u društvo, da prihvatamo kako fizičke tako i psihičke promjene koje se dešavaju kod nas, formiramo stavove koji počinju da se ne podudaraju sa roditeljskim, propitujemo porodicu i vaspitanje u kojoj smo odrastali.
U tom periodu dolazi i pitanje separacije/odvajanja od roditelja kako u psihološkom smislu, tako i u fizičkom (odlazak na fakultet npr.) što može da nam stvori neku vrstu neodređenog straha, tjeskobe ili kako najčešće možemo da čujemo- anskioznosti, s obzirom da idemo u nepoznato. Emotivni raskid sa partnerom/partnerkom može da nas učini bezvoljnim i bezvrijednim. Ljudi mogu da se plaše javno da govore, te da ih obeshrabi strah od bivanja u većim grupama. Možemo da osjećamo da nam srce prebrzo kuca, da nemamo daha kada se nađemo u zatvorenom prostoru. Također, često možemo osjetiti frustraciju i bijes kad shvatimo da smo svima učinili ono što su tražili od nas, a da smo zapravo zaboravili na sebe u tom udovoljavanju drugima. Takođe, smrt nama bliske osobe učini nas tužnim ili ozbiljno depresivnima, mislimo da ta tuga nikad neće proći, te je tada jako bitna podrška stručne osobe. Sve su ovo životne situacije, krize, problemi i stranputice koje stoje na životnom putu svakog čovjeka, a psihoterapija može biti put i izbor koji ćemo odabrati kako bismo pronašli rješenje, stekli unutrašnji mir, snagu, nekoga na koga se možemo osloniti u profesionalnom smislu.
Psihoterapija nam pomaže da uspješno prevaziđemo generalizvanu anksioznost, socijalnu anksioznost, panične napade, opsesivno kompulsivni poremećaj, stres na poslu, regulaciju emocija, ispoljavanje postisnutih emocija, probleme u braku, odvajanje od roditelja. Pomaže nam da razumijemo kako prošlost utiče na naš sadašnji život. Na psihoterapiji učimo kako da postavimo granice i kako da znamo kad druga osoba prelazi iste. Mnogo je tema i problema kojima se bavi psihoterapija. Takođe, jedna od zanimljivih tema koja predstavlja izazov za svakog psihoterapeuta jeste ,,smisao života“.
Za koju životnu dob je namijenjena psihoterapija?
Psihoterapija je namijenjena za djecu, tinejdžere, adolescente, odrasle i starije osobe, tj. za sve starosne dobi. Takođe, psihoterapija može da bude individualna, ali i partnerska i porodična.
Sigurno se pitate, da li ću ići cijeli život na psihoterapiju?
Ne. Imamo različite pravce u psihoterapiji, neki psihoterapijski procesi su dužeg trajanja, a neki kraćeg, ali i pored odabira ,,kratke“ ili ,,duže“ psihoterapije jako je bitno istaći da je trajanje psihoterapijskog procesa individualno. Takođe, zavisi i od psihoterapijskog cilja i sa onim sa čim ste došli. Kada završite psihoterapijski proces, kasnije se možete odlučiti da idete kada procijenite da bi vam bilo korisno, obično u vidu konsultacija.
Koliko košta psihoterapija?
Psihoterapija se plaća, po pravilu, po jednoj seansi, a način i vrijeme plaćanja dogovara se sa terapeutom. Visina cijene jedne seanse je uvijek stvar dogovora klijenta i terapeuta i otprilike se kreće od 20 do 70 KM. Frojd kao utemeljivač psihoanalize iz koje je proizašla čitava psihoterapijska praksa, nije uobičavao da odbija pacijente koji finansijski nisu mogli da plaćaju psihoterapiju, ali je smatrao da je klijentova novčana participacija neophodna.
Da li su psihoterapija i psihoanaliza usluga koja je predviđena samo za određenu povlašćenu klasu- nipošto. Mentalno zdravlje ne smije da bude ničija privilegija! Takođe, postoje određena udruženja koja pružaju psihoterapijske usluge za veoma simoblične cijene, a nekada i besplatno. Detaljnije odgovore na ovo pitanja ponudit ću u narednoj seriji tekstova koju spremam.
Psiholog/psihoteraput ima ,,neke super moći” u rješavanju problema
Ovdje ću razočarati sve one sa ovim stavom. Psiholog/psihoterapeut vam ne može čitati misli, nema brza rješenja za vaš problem te ne može samo on ili ona učestvovati u ovom procesu. U psihoterapijskom procesu, dakle, učestvuju obje strane i psihoterapeut i klijent. Jedno bez drugog ne može, tj. psihoterapeut mora da ima odgovarajuće kompetencije i da zna u kom smjeru treba da ide, a klijentov dio posla je saradnja i preuzimanje dijela odgovornosti za proces.
Psihoterapeut vam ne daje gotova rješenja, već vas vodi na putu na kojem zajedno dolazite do odgovarajućih odgovora ili psihoterapijski rečeno ,,uvida“. Mislim da je jako bitno naglasiti da je to zajedničko ,,putovanje” psihoterapeuta i klijenta, a samim tim ne postoje dva ista putovanja.
Da, postoji putanja ili već utabani put, ali način, sredstvo i opažanje tog puta su različiti. Metaforički rečeno, ljudi često idu jednim te istim putem prolazeći i ne opažajući znakove, detalje, put postaje mehanički i automatski. Tako je i sa našim unutrašnjim svijetim, našim ponašanjem, mislima i emocijama. Mogu da postanu automatske ili bivaju neopažene, baš kao navedeni znakovi pored puta. Tako je nekad dobro povesti vodiča, kako bismo mogli zaista da vidimo pravu ljepotu životnih puteva i mogućnosti. Psihoterapeut je vodič na putovanju do neopaženih (potisnutih) emocija, misli i ponašanja.
Pored svih tehnika i metoda koje psihoterapeut posjeduje najbitniji je ipak odnos sa klijentom. Odnos povjerenja, prihvatanja, odnos u kojem se reflektuje vaše biće, autentično, bez kritikovanja, straha i osude. Odnos u kome nema ,,Ja sam iznad, ti si ispod” – odnos ravnopravnosti dvije ljudske duše. Putovanje nije samo posjetiti drugi grad, državu, kontinent, putovanje je prolaziti sa nekim zajedno kroz najintimnija mjesta u ličnosti.
Zato, želim da vas najiskrenije ohrabrim na putu ka sopstvenosti, autentičnosti, ozdravljenju – boljem i kvalitetnijem životu.
U narednom periodu, obećavam seriju tekstova koji će pojasnit neke od najpoznatijih psihoterapijskih pravaca kroz razgovore sa psihoterapeutima koji ih praktikuju u praksi sa svojim klijentima. Na taj način ću vam približiti svaki od psihoterapijskih procesa kako biste izabrali najbolji put za sebe.
Do tada mi slobodno pišite vaša konkretna pitanja, nedoumice i izazove sa kojima se susrećete.