Ono što slijedi je lista „prirodnih lijekova“ poznatih svakome kome je savremeno prirodno liječenje više od hobija. Ovu listu je u aprilu 2020. specijalno sastavila Cristina Cuomo, osnivačica magazina Purist, kao COVID-19 protokol nakon što su ona i njezin suprug Chris Cuomo, voditelj na CNN-u (i brat guvernera New Yorka, Andrewa Cuoma), bili pogođeni virusom:

  • – Rezonantno disanje
  • – Pranayama meditacija
  • – Napitak za čišćenje jetre koji se sastoji od glavice sirovog češnjaka, jedne narandže, jednog limuna, kašike kajenske paprike, kašike maslinovog ulja, svježeg đumbira i komadića svježe kurkume
  • – Cink
  • – Alka C – 3,000 mg na dan
  • – Vitamin B
  • – Vitamin D
  • – Glutation prah
  • – Dva ljekovita cvijeta: dikica i magnolija
  • – Viracid
  • – Vitaminska infuzija sastavljena od magnezijuma, N-acetilcisteina, vitamina C s lizinom, prolina i B kompleksa, folne kiseline, cinka, selena, glutationa i kafeina
  • – Kupka u razrijeđenom izbjeljivaču
  • – Punjač za tijelo (koji šalje električne frekvencije kroz tijelo kako bi se povećao kisik u krvi)
  • – Prenosna PEMF mašina (s pulsirajućim elektromagnetskim poljem)
  • – Ayurvedska prehrana

Za neupućene, sva ova raznolikost i spoj nespojivog zasigurno se čini neskladnim: indijska meditacija zajedno sa „punjačem za tijelo“, svježi napitak za čišćenje nutrine popraćen kupkom u razrijeđenom izbjeljivaču za čišćenje vanjštine. I onda nadodajmo na sve to opetovano insistiranje o „prirodnosti“ ovih tretmana kroz svu diskusiju o protokolu. Sirovi češnjak čini se dosta prirodnim, baš kao i vježbe disanja, ali šta s PEMF mašinom? Šta s vitaminima i mineralima koji su prerađeni i prečišćeni u prahove, tablete i infuzije? Šta je pobogu Viracid? Postoje mnoge moguće definicije „prirodnog“, no teško je zamisliti ijednu dovoljno sveobuhvatnu da prihvati sve što se nalazi na ovoj listi.

Još je više zbunjujuće opetovano spajanje „prirodnog“ sa svim što ima veze sa „nezapadnjačkim“, što je samo po sebi protejska oznaka koja obuhvata ne samo indijsku i kinesku medicinu već isto tako i domorodačke medicinske pristupe svih vrsta (uključujući tradicije Prvih naroda i Indijanaca), Hipokratov korpus (iz Grčke), homeopatiju (njemački izum), i čak kiropraktiku (nastalu u Iowi 1890-tih godina).

Ovaj anti-establišment pristup mješavine različitih kultura je globalni fenomen koji se najbolje oslikava u „naturopatiji“, popularnom sistemu za liječenje koji je nastao u Njemačkoj u kasnom 19-tom stoljeću. Kao što mu ime nagovještava, naturopatija se poziva na „prirodnost“ kako bi povezala sve one pristupe liječenju koji su inače nespojivi. Na primjer, u neuropatijskoj klinici Immanuel Medizin Zehlendorf u Berlinu, pacijenti imaju dostupan ogroman broj različitih opcija: dodatke prehrani, visoke doze infuzije vitamina C, terapiju pijavicama, suhe hidžame i hidžame s puštanjem krvi, i mnoge biljne lijekove –izvedene iz Ayurveda, tradicionalne kineske medicine, švicarske hidroterapije i „domorodačkih“ tradicija.

Nema veze što su ovi sistemi u svojoj osnovi izgrađeni na drugačijim metafizičkim sistemima i teorijama nastanka bolesti. Patološke „mijazme“ u homeopatiji i “ying-yang“ disbalans u kineskoj medicini, qi, čakre, kiropraktičke dislokacije, humori, „energija“ koja se osvježava Cuomovim punjačem za tijelo ili, ako vam se više sviđa, koje namiješta reiki praktičar – svi sretno koegzistiraju ujedinjeni samo svojom navodnom prirodnošću, učinkovitošću i suprostavljenošću onim što oni s podsmijehom nazivaju konvencijalnom zapadnjačkom medicinom.

Prije dva stoljeća, stavljanje ovih praksi u isti koš činilo bi se u potpunosti besmislenim. Svaka od njih predstavlja jedinstveni niz tvrdnji o etiologiji bolesti, razvijenih u različitim kulturama u različitim vremenskim periodima s potpuno različitim medicinskim sistemima. Iako se qi klasične kineske medicine i Erzeugungskraft homeopatije čine sličnim kada se prevedu kao “energija” i “vitalna snaga”, u stvarnosti imaju veze jedno s drugim onoliko koliko sila inercije ima veze sa silom u Ratovima zvijezda. Liječenja zasnovana na qi nastala su mnogo prije nastanka germinativne teorije bolesti; a homeopatija se u potpunosti bavi mikrobnim prijetnjama.

Učenjacima rane medicine, nastojanja da se pripoje drevne tradicije tako što ih se naziva „prirodnima“ su u potpunosti neprikladna. Istina je da Hipokratov korpus u Grčkoj (nastao oko 400. godine p. n. e.) i Medicinski kanon Žutog cara u Kini (oko 300. godine p. n. e.) – tekstovi koji su svesrdno citirani u krugovima prirodnog liječenja – predstavljaju ključni zaokret prema naturalističkoj medicini. No „naturalističko“ u ovome kontekstu posebno se odnosi na odbijanje natprirodnih etiologija poput demona, duhova, božanstava i umrlih predaka, zajedno sa terapijama koje bi trebale odbiti te natprirodne sile poput egzorcizma ili molitve. Danas, prirodna liječenja se obično dovode u kontrast sa „neprirodnim“ operacijama i farmaceutskim lijekovima („reži, truj, pali“ je interni žargon za liječenje raka operacijama, hemoterapijom i radijacijom). U drevnim grčkim i kineskim svjetovima, suprotstavljena binarnost između prirodnih i biljnih lijekova i neprirodnih hemijskih i operacionih zahvata ne bi imala smisla. S obzirom na to da se ne oslanjaju na magijsko-religijska objašnjenja bolesti, operacija i lijekovi jesu prirodni.

Drugim riječima, sve donedavno uobičajena suprotstavljenost nije bila između prirodnog i neprirodnog već između prirodnog i natprirodnog, ista suprotstavljenost koja karakterizira sekularni naučni naturalizam i takozvanu zapadnjačku medicinu koja isključuje natprirodno. Svjetonazor modernog prirodnog liječenja, nasuprot tomu, se pruža tako daleko da uključuje različiti duhovne pristupe, od šamanskih rituala do molitve. Cristina Cuomo bi zasigurno lakše prihvatila prijedlog Dalai Lame iz januara 2020,kada je rekao da bi izgovaranje mantri božici Tari moglo pomoći da se suzbije COVID-19, nego što bi to učinili njezini kritičari. U čudnom obratu, umjesto da se isključi, natprirodno je postalo uključeno u ono što se smatra prirodnim.

Uključivanje natprirodnog liječenja moguće je samo zato što su skepticizam i propitivanje gotovo isključivo rezervirani za neprirodno liječenje.

Tvrdnje o farmaceutskim gigantima usmjerenim ka sticanju dobiti se razotkrivaju sa velikom predanošću, dok efikasnost i sigurnost prirodnih suplemenata uglavnom prolazi bez ikakvog propitivanja – a da ne spomenemo da kompanije i gurui prirodnog liječenja koji ih prodaju godišnje zgrću više od 100 milijardi dolara.

Uzmimo citat koji se pripisuje Hipokratu: „Neka hrana bude tvoj lijek i lijek tvoja hrana“, koji je sveprisutan u izdanjima o prirodnom liječenju (uzmimo kao primjer izdanje magazina Purist iz proljeća 2019). Ovo je, prema riječima klasičarke i vodeće učenjakinje o Hipokratu, Helen King, potpuna besmislica. Kada sam pričao s njom, bila je frustrirana zbog toga što su wellness gurui prisvojili hipokratske tekstove ne mareći o njihovom stvarnom porijeklu. „Tekst iz kojeg navodno dolazi ovaj citat je gotovo nemoguće razumjeti“, rekla mi je. „Samo kaže hrana-lijek-lijek-hrana, i niko ne zna kako tačno to prevesti. Zasigurno ne kao „neka hrana bude tvoj lijek i lijek tvoja hrana“.“

Lako bi bilo dizati ruke u čuđenju (kao što sam to i ja nekad činio) kad neko za akupunkturu kaže da je prirodna. „Kako se zabadanje nehrđajućih čeličnih bodljikavih igli u nekoga može nazvati prirodnim?!“ Frustracija se brzo pretvara u bijes kad slušam o tragedijama koje se dešavaju pod krinkom prirodnog liječenja – o bespotrebnim smrtima djece, članovima porodica koji troše brdo novca na obrede koji prizivaju samo lažnu nadu.

Ne bismo trebali imati razumijevanja prema šarlatanima prirodnog liječenja koji doprinose smrti djece, baš kao što ne bismo trebali imati razumijevanja prema proizvođačima opijata koji su uništili bezbroj života bezobzirno gurajući svoje proizvode. Ali farmaceutski proizvođači nisu čisto zlo, niti su zagovornici prirodne medicine u potpunosti u zabludi. Došao sam do tačke u kojoj imam razumijevanja prema ljudima koji se, poput Cuomo, okreću prirodnom liječenju, posebno u vremenima krize. I vjerujem da bi „mainstream medicina“ mogla sama sebi olakšati kada bi uzela za ozbiljno određene karakteristike prirodnog – i isto tako i natprirodnog – liječenja, umjesto što entuzijaste odbacuje nazivajući ih naivčinama i neznalicama.

U svojoj knjizi Priče o bolesti (1988), američki psihijatar i antropolog Arthur Kleinman kaže kako patnja iziskuje dva osnovna pitanja: Zašto baš ja? (pitanje čuđenja) i Šta se može učiniti? (pitanje reda i kontrole). Ovo nisu puka fiziološka pitanja, već jednako tako i egzistencijalna pitanja. Bolesni ljudi nisu samo pokvarene mašine. Kada se tijelo „pokvari“, nije se pokvario neki objekat, već vi i vaši voljeni. Ovo je razlog zašto pacijenti koji boluju od raka obično opisuju svoje iskustvo kao izdaju tijela. Simptomi bolesti predstavljaju raspad intimnog odnosa, gubitak povjerenja. Posljedice ovog kvara sopstvenog tijela mijenjaju svijet koji je nekada bio mjesto relativne sigurnosti – u nekim trenucima čak i neka vrsta raja – u pakao.

Moderna medicina u svojoj biti odbija dati egzistencijalne odgovore. Na pitanje Zašto baš ja?, jedini iskreni odgovor je najčešće Ne znamo. Čak i kada postoji jasan odgovor – „Rak pluća je prouzrokovan pušenjem“ – pacijenti će se i dalje pitati zašto su baš oni pogođeni bolešću kada mnogi drugi pušači nisu. Uključiti genetiku i okolinu u odgovor isto tako ne pomaže s obzirom na to da ni ove varijable zajedno ne mogu objasniti sopstvenu egzistenciju. I dalje bih se mogao pitati zašto baš ja imam tako loše gene u ovoj lošoj okolini.

Jednako tako, odgovori na pitanje Šta se može učiniti? vrlo često se ispostave nezadovoljavajućim s obzirom na to da se moderna medicina ograničava na samu bolest, a ne i na gubitak povjerenja. Kad si bolestan želiš da ti bude bolje, ali to nije sve. Isto tako želiš se osjetiti sigurnim da te tvoje tijelo i svijet neće opet izdati, i da možeš učiniti nešto da izbjegneš daljnje izdaje. U ovim ključnim trenucima potrebe i krize, moderna medicina nas vrlo malo ohrabruje. Ne pruža nam priče o harmoničnom svijetu i našoj moći upravljanja koju imamo u tom svijetu. Upravo suprotno: kada se razbolimo bivamo bačeni u strani svijet u kojem nam je u potpunosti oduzeta moć upravljanja. Zasljepljujuća fluorescentna svjetla, blještavi metal, bijeli zidovi, obrasci, pitanja, testovi, neizvjesno iščekivanje, beskrajna ispitivanja kada ti svijet počinje oduzimati svaki osjećaj kontrole – ono što Barbara Ehrenreich u svojoj knjizi Prirodni uzroci (2018) naziva „obredima poniženja“. Opštepoznato je da je doktorski rukopis kad nam pišu recepte praktički nečitljiv – to simbolički predstavlja činjenicu da nema potrebe za transparentnošću. Bezlične korporacije proizvode lijekove koristeći nedokučive metode. Lijekovi ili djeluju ili ne djeluju na osnovu bioloških principa koje većina nas samo površno razumije. Čak i imena zvuče strano – Abraxane, Taxotere, Xeloda, Thioplex, Gemzar – od kojih ni jedan nije dostupan bez skupocjenog recepta.

Nekada su se magijsko-religijski narativi i obredi bavili brigama koje se nalaze van djelokruga medicinske nauke. Kako se sfera autoriteta religije smanjuje, postaje sve teže dati izričito natprirodne – ili, ako vam se više sviđa, egzistencijalne – odgovore na Zašto baš ja? i Šta se može učiniti?pitanja bolesti. Paradigma naučnog naturalizma u kojem djeluje moderna medicina ne može ispuniti tu prazninu, tako da ljudi na egzistencijalnu izdaju bolesti odgovaraju tako što odgovore počinju tražiti negdje drugo. Upravo tu dolaze priroda i prirodnost.

U važnom smislu „prirodno“ je samo skraćenica za nešto poput „van dominantnog sistema“ , što objašnjava zbunjujuću raznolikost metoda liječenja na listi iz Purista, od kojih su mnoge izvučene iz mješavine metafizičkih sistema. Kategorija „prirodnog liječenja“ nije zamišljena da se ograniči na niz terapija izabranih po sistematičnom kriteriju. Ona je zapravo organski nastala iz osnovnih ljudskih potreba, sakupljajući sve što bi pacijentima moglo pomoći da se izliječe boli koja prevazilazi biologiju.

Kao odgovor na Kleinmanova pitanja (Zašto baš ja? i Šta se može učiniti?), PEMF mašina, vitaminski dodaci, kupka s razrijeđenim izbjeljivačem, energijsko liječenje i ayurvedska prehrana imaju smisla – pacijentima pružaju moć djelovanja, dostupni su laicima, objašnjenja imaju smisla, ili se barem čini da imaju, bez ikakvog dubljeg razumijevanja biologije ili hemije. Vježbe disanja nam pomažu da usmjerimo „protok vibrirajuće životne energije“. Detoksikacija čisti tijelo od opasnih elemenata. Vitamini nadopunjavaju nedostatke i pospješuju imunološki sistem. Poput molitve, a za razliku od kemoterapije ili vakcina, ne odnose se na specifičnu bolest već na bilo koje trenutno ili moguće oboljenje. Šta se može učiniti? – Pa dosta toga, ispostavlja se, i sve je unutar tvoje kontrole. Možeš učiniti svoje tijelo potpunim, balansiranim, pročišćenim i obnovljenim sastojcima koji se nalaze u ostavi i energijskim mašinama dostupnim na eBayu. Nema potrebe za osiguranjem ili receptom.

Metafizički, „prirodno“ liječenje nije baš iznutra koherentno. Bez obzira na to, riječ i ideja „prirodno“ je nezamjenjiva zato što sadrži zadovoljavajući egzistencijalni odgovor na pitanje Zašto baš ja?. Mnogi drevni medicinski sistemi gledali su na dobro raspoređeno ljudsko tijelo kao na mikrokozmos veće, harmonično uređene cjeline. Balans yina i yanga koji osigurava ljudsko zdravlje ogleda se u prirodnom kozmičkom balansu koji upravlja zdravljem nacija i prirodnog svijeta. Patnja je uvijek posljedica udaljavanja od prirodnog reda stvari. Može se izbjeći preustojavanjem u red koji je u isto vrijeme fizički i metafizički. Grijeh možda više nije mogući uzročnik bolesti, no neprirodne aktivnosti – sekularizirani grijeh – još uvijek jesu.

Ljudsko tijelo kao mjesto neprirodne povrede zvuči posebno ubjedljivo kako se stalno susrećemo sa štetom koju tehnologija nanosi prirodnom svijetu. Životinjske vrste, koje se oblikuju milionima godina, nestaju u geološkom treptaju oka. Drevni plovni putevi zagađeni su smećem. Zemlja je raskopana i izgorjela, gasovi zagrijavaju planetu. Ove tragedije – proizvod tehnologije koja se upotrebljava u ogromnoj mjeri – jednako prijete tijelu Zemlje kao i pojedinačnim ljudskim tijelima. Milioni obolijevaju zato što žive blizu fabrika, industrijskih, agrikulturalnih i drugih simbola neprirodne savremenosti. „Zapadnjačka medicina“ koju prirodno liječenje odbija je sinegdoha modernog Zapadnog svijeta.

COVID-19 s lakoćom se uklapa u eksplanatorni okvir prirodnih sistema koje uništava neprirodna modernost. Pandemija je naša kazna za eksploataciju prirode – za sječu šuma u kojima žive šišmiši, krijumčarenje egzotičnih divljih životinja, industrijske farme. Kada nam se prezentira ova binarnost, zašto se onda protiv bolesti nastalih kao posljedica neprirodnog ne bismo borili nečim prirodnim umjesto što koristimo „neprirodne“ pristupe koji su nastali upravo zahvaljujući sistemu koji ih je prouzrokovao na prvom mjestu. Zašto baš mi? Zato što smo narušili prirodne sisteme. Šta se može učiniti? Obnovimo sami sebe i svijet vraćanjem svega u prirodni balans.

Prirodno liječenje potvrđuje postojanje dobroćudne božanske sile koja nastoji da pospješi život i štiti naše zdravlje. Kada se suočimo sa zdravstvenom krizom, možda nam je potrebno ono što bioetičar Insoo Hyun naziva „terapeutskom nadom“. Potonje predstavlja medicinsku terapiju koja pored toga što obećava efikasnost, također stvara i značenje.

Kroz ovaj objektiv, a ne „prirodnost“, je najbolji gledati COVID-19 protokol iz Purista, koji njegova osnivačica pripisuje naturopatkinji Lindi Lancaster. Lancaster je osnivačica Light Harmonics (Lagane harmonije), sistema za liječenje „zasnovanog na yogi, ayurvedi, antroposofiji, tradicionalnoj kineskoj medicini, naturopatiji i homeopatiji“. Lancaster i Light Harmonics podučavaju pacijente da „pristupe i brinu“ o svojim tjelesnim “vitalnim snagama izlječenja … kako bi „upalili“ sposobnost svog tijela da ostane zdravo u svijetu izazovnih sila i kako bismo pomogli našem tijelu da se izliječi kada smo bolesni. Ova sila postoji unutar svih nas, bez obzira na godine, trenutne zdravstvene probleme, ili predispozicije.“

Medicinska etika nalaže da terapeutska nada ne može skrenuti u lažnu nadu ili obmanu, što znači da bi medicinska nauka trebala ostati epistemiološki ograničena iskrenošću o svojoj moći i odgovorima koje može pružiti. Iscjelitelji poput Lancaster nisu limitirani tim ograničenjima. Ali kao što su Kleinman i drugi ljekari pokazali, kada se ljudi razbole, ili se boje da će se razboliti, vjerske vođe i prirodni isjelitelji – koji su danas vrlo često jedno te isto – ne bi trebali biti njihovo najbolje utočište od egzistencijalnih kušnji bolesti i medicinskog liječenja. Pri reformiranju medicine, troškovi i efikasnost ne bi smjeli biti osnovni kriteriji, iako su najlakši za odrediti. Umjesto toga, trebali bismo se više fokusirati na ljudskost pacijenata. Ljekarima se mora dati vremena da saslušaju svoje pacijente – ne samo zato što bi im to pomoglo da lakše otkriju i izliječe bolest, već zato što je pozivanje pacijenta da ispriča svoju priča neizostavni dio procesa liječenja. Nema potrebe da konvencionalna medicina zamijeni naučni naturalizam sa kontradiktornom uključivošću prirodne medicine. No bilo bi dobro kada bi se pozabavila potrebom za metafizičkom utjehom koja objašnjava zašto pacijenti posežu za prirodnim liječenjem bez obzira na sve kontradikcije.

Autor: Alan Jay Levinovitz, aeon

S engleskog prevela: Amina Turudija, Prometej.ba

Alan Jay Levinovitz je vanredni profesor filozofije i religije na Univerzitetu James Madison u Virginiji. Njegova najnovije knjige su Laž o glutenu: I drugi mitovi o onome što jedemo (2015) i Prirodno: Kako vjera u dobroćudnost prirode dovodi do štetnih trendova, nepravednih zakona, i manjkave nauke (2020)