Subota, 18 Aprila, 2026

Duško Trifunović – Samoća

Povlačim se u svoju samoću,/ tamo gde su ljudi moga kova

 

Samoća

Povlačim se u svoju samoću,
tamo gde su ljudi moga kova,
tamo gde se teško živi noću,
od tišine i opasnih snova.

Digao sam ruke od skandala,
od prošlosti i pogrešnih želja,
od lepote izvora svih zala,
od ljubavi i od prijatelja.

Povlačim se a ostavljam ljude
u njihovoj zabludi od zlata,
da me nađu kad i njima bude
zakucala samoća na vrata.

Povezane vijesti

SOPSTVENA SOBA I SOPSTVENA KIRIJA – Može li se živjeti od pisanja?

Fedor Marjanović; Foto: Sanja Sabadaš Svojevremeno je Virdžinija Vulf u eseju Sopstvena soba pisala kako bi žena, ako bi željala da se ostvari kao pisac,...

Emil Sioran: Potpuno nezadovoljstvo

Foto: Google

Koje bi prokletstvo moglo biti nad glavom onih koji se nigdje ne osjećaju dobro? Ni sa suncem niti bez sunca, ni s ljudima a niti bez njih.

Popular Articles