Srijeda, 12 Augusta, 2026

Duško Trifunović – Samoća

Povlačim se u svoju samoću,/ tamo gde su ljudi moga kova

 

Samoća

Povlačim se u svoju samoću,
tamo gde su ljudi moga kova,
tamo gde se teško živi noću,
od tišine i opasnih snova.

Digao sam ruke od skandala,
od prošlosti i pogrešnih želja,
od lepote izvora svih zala,
od ljubavi i od prijatelja.

Povlačim se a ostavljam ljude
u njihovoj zabludi od zlata,
da me nađu kad i njima bude
zakucala samoća na vrata.

Povezane vijesti

Andrićeva “Žena na kamenu”: Mjerimo li ženinu vrijednost njenom ljepotom i godinama?

Foto: media.istok photo Starenje, riječ koja u svakom čovjeku budi strah, riječ koja nas tjera da okrenemo glavu i pređemo na ljepšu temu, kao da...

ИВИЦА ТРАЙКОВИЧ ВУК – «ПОСЛЕДНЯЯ ПРИСТАНЬ»

Foto: Ivica Trajković Снег той зимой пришёл раньше срока. Сначала несколько дней он тихо падал над рекой и пристанью, цепляясь за корабельные канаты, плечи портовых...

Popular Articles