Navike mobilnosti se mijenjaju, posebno u velikim gradovima. Sve više ljudi koristi carsharing i nema vlastiti automobil. Barselona je bila evropski grad s najvećom gustoćom automobila. Ali, sada uvodi novu saobraćajnu politiku.
U kasno popodne na jednom križanju u četvrti Sant Antoni u Barseloni ranije se mogla čuti prije svega buka automobila. Sada se čuje razgovor žena. Montse i njene prijateljice, odreda starije gospođe, sjede na klupama i čavrljaju. U svoj omiljeni kafić ne mogu zbog pandemije koronavirusa.
“Trenutno je sve zatvoreno. Mi smo susjede, sve živimo ovdje u blizini. Već sat sjedimo ovdje”, kazala je Montes.
Njoj i njenim prijateljicama se sviđa ideja “super-otoka”. “Super-otok” se sastoji od više stambenih blokova koji zajednički tvore područje s ograničenjem saobraćaja. U njega automobilima smiju ući samo stanari i dostavna vozila – a i to samo u određeno vrijeme. Taj koncept je osmislila gradska uprava.
Ovaj “super-otok” u četvrti Sant Antoni postoji nešto više od dvije godine. Tamo gdje su ranije vozili ili parkirali automobile sada se nalazi cvijeće, stolovi na kojima je naslikana ploča za igranje šaha, klupe. Asfalt je žutom bojom iscrtan raznim motivima: tako su označena područja na kojima se djeca mogu igrati.
“Ne smijemo zaboraviti da Barselona već sad ima jako puno starijih stanovnika. Idućih godina će njihov udio biti još veći. Da bi se udovoljilo njihovim potrebama javni prostor se mora promijeniti i postati ugodniji”, ocijenio je Matilla.
Ugodan za arhitektu Matillu znači: bez saobraćanja automobila. U Barseloni i bližoj okolici živi više od četiri miliona ljudi na površini od 600 četvornih kilometara. Velik dio te površine dosad je bio namijenjen automobilima. Parkova ili drugih zelenih površina u Barceloni ima jako malo. Zagađenost zraka je jako velika.
Gradska uprava to želi promijeniti. Ona ne samo da je ograničila saobraćaj nekim ulicama nego je i proširila pješačke staze i izgradila biciklističke staze. Istovremeno potiče jačanje javnog prijevoza i iznajmljivanja automobila, bicikala i drugih prijevoznih sredstava. Voditeljica odjela gradske uprave za saobraćaj Rosa Alarcon želi, prije svega, više mjesta za ljude.
“U Barseloni imamo gustoću naseljenosti koja se može usporediti sa središtima New Yorka ili Kalkute. Vrijednost javnog prostora za nas je neprocjenjiva. Tu se sve mora odvijati”, ukazala je Alarcon.
I zaista, život se vratio na ulice četvrti Sant Antoni. Po navodima gradske uprave broj pješaka u gradu se u godinu dana povećao gotovo za trećinu.
Istovremeno je onečišćenje zraka u toj četvrti smanjeno za jednu trećinu – a osjetno je smanjeno i opterećenje bukom. Jedno istraživanje njemačkog sedmičnjaka Der Spiegel pokazalo je, međutim, da druge ulice koje su u blizini sad moraju podnositi više saobraćaja. Ali, povećanje opterećenja je ipak podnošljivo, kaže se u tom istraživanju.
“Super-otoci” u Barseloni ne nailaze samo na pozitivne reakcije. Neki smatraju da upadljivo bojenje asfalta unakažava sliku grada, da je to zločin prema ljepoti Barselone. Ali, “super-otoci” dobivaju sve više pristaša.
Sigurno i zato što ljudi sad mogu suodlučivati kako će njihova područja biti uređena. Stanovnik Josep je u svakom slučaju zadovoljan što je grad objavio rat automobilima.
“Automobil izaziva probleme kod suživota, on je odgovoran za prljavštinu i buku. Na početku je mnogima bilo teško to shvatiti. Ali, u međuvremenu su ljudi shvatili da od ‘super-otoka’ imaju više prednosti nego nedostataka. Ja apsolutno podržavam tu ideju”, izjavio je Josep.
Grad je time ojačao i veze među komšijama, kazao je Josep. Ipak, kad se ljudi susretnu na ulici, kako stari tako i mladi, ne mogu se izbjeći ni prepirke.
“Nekad se djeca penju ovdje na klupe – svojim biciklima i skateboardovima”, kritikuje Montse.
“Ne volimo te bicikle”, dodaje njezina prijateljica.
Nije dakle uvijek sve mirno i bez problema. Ali, ima puno mjesta. I četvrt živi, prenosi Deutsche Welle.