Komisija za borbu protiv korupcije u sastavu Ministarstva pravde Republike Srpske trebala je biti tijelo koje djeluje u cilju sprovođenja Strategije za borbu protiv korupcije Republike Srpske.
Prva Strategija za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala donesena je 2008. godine sa četvorogodišnjim mandatom. Ova Strategija je išla uporedo sa potpisivanjem konvencija Ujedinjenih nacija i Savjeta Evrope, pod nazivom Konvencija za borbu protiv korupcije.
Pritisak Evropske unije da se donesu ovakve strategije vidio se i po izjavama političara, posebno Ministra pravde Antona Kasipovića, koji je poručivao da je njegovo ministarstvo opredjeljeno za borbu protiv korupcije.
Nova strategija nastala 2012. godine osim što je bila nova, nije donijela ništa novo, da bi 2015. godine bila formirana Vladina komisija za borbu protiv korupcije, koja je trebala da brine o sprovođenju Strategija za borbu protiv korupcije Republike Srpske. Tada je komisiju, čiji je predsjednik bio ministar Kasipović, činilo 12 punopravnih članova, među kojima su ministri unutrašnjih poslova, finansija, uprave i lokalne samouprave, zdravlja i socijalne zaštite, prosvjete i kulture, rada i boračko-invalidske zaštite, predsjednik Odbora Narodne skupštine za bezbjednost, predsjednik Vrhovnog suda, glavni republički tužilac, glavni revizor Glavne službe za reviziju javnog sektora, predsjednik Republičke komisije za utvrđivanje sukoba interesa.
Šest članova Komisije u svojstvu posmatrača su bili predstavnik nevladine organizacije, koja se tada zvala “Pozitivna Srpska” Aleksandar Sajić, predstavnik Radio-televizije Republike Srpske Siniša Mihailović, predstavnik akademske zajednice iz reda profesora Goran Marković, predsjednik Unije studenata Borivoje Obradović, predsjednik Saveza sindikata Ranka Mišić i predsjednik Unije udruženja poslodavaca Dragutin Škrebić, koji je kasnije otišao na čelo Inspektorata Republike Srpske.
Ova Komisija se nakon konstituisanja više nikada nije sastala, a kamoli da je razmatrala neke detalje iz Strategije za borbu protiv korupcije. Ta Komisija je naišla na žestoke kritike opozicije, gdje je Branislav Borenović (PDP) tada izjavio da je Komisija formirana zbog marketinga.
“Ona je i formirana zbog marketinga tih dana, da se plasira javnosti to da se vlast SNSD-a pokušava boriti protiv korupcije, a u suštini je najodgovornija za korpciju i kriminal koji je zahvatio sve pore u Republici Srpskoj i kada bi se sastajala i radila svoj posao onda bi pola vrha SNSD-a bilo pod optužnicama”, poručio je tada Borenović.
Novom strategijom 2018. godine ponovo je predviđeno postojanje Komisije za borbu protiv korupcije, koja bi se starala za sprovođenje Strategije za borbu protiv korupcije na period od 2018. godine do 2022. godine. Konkurs je raspisan u februaru 2019. godine, a njime je predviđeno da tri člana iz reda NVO sektora, medija i akademske zajednice prate provođenje Strategije za borbu protiv korupcije Republike Srpske.
Nakon poništenog konkursa gdje je bio, kako ”Micro mreža” nezvanično saznaje, sporan član iz reda novinara, konkurs više nikada nije ponovljen, tako da troje članova nikada nije ni izabrano. Na naš upit iz Ministarstva pravde su odgovorili da se radilo o nepotpunim i nepropisnim prijavam, pa je konkurs poništen.
Kao što je vidljivo u odgovoru, nigdje nije navedeno zašto nije ponovo objavljen konkurs, a nama je putem telefona kratko poručeno da je došlo do problema jer niko iz medija nije htio da se prijavi. Na naše pitanje zašto ponovo nije raspisan konkurs, samo je poručeno da će konkurs biti ali ne i zašto ga nije bilo više od godinu dana.
Kako smo tragom informacija nezvanično saznali, unutar komisije više nije mogao biti Siniša Mihailović, koji je bio u prethodnoj komisiji, jer je njemu već tada bilo određeno mjesto konzula u Turskoj, pa se nije mogla naći zamjena podobna vladajućem SNSD-u.
Godinu i po nakon objavljenog konkursa, komisije još nema, a ona se i formira kako bi se ispunili zahtjevi Evropske unije prema Bosni i Hercegovini, odnosno, Republici Srpskoj, pojašnjava predsjednik PDP-a Branislav Borenović.
“Komisije u zemljama Zapadne Evrope imaju itekako veliki značaj, dok se kod nas imenuju samo da bi se ispunile obaveze prema Evropskoj uniji i njenim zahtjevima prema nama. Te komisije ne služe ničemu, osim da ispune formu”.
Sličnog mišljenja je i politička analitičarka Tanja Topić, koja kaže da ako želiš nešto da zataškati, zatvoriti i nikada ne uraditi, onda formiraš komisiju.
“Mislim da postoji jedna izreka vezana za formiranje razlitičitih komisija, prema kojoj ako želis nešto zataškati, zatvoriti i nikad ne uraditi onda formiraš komisiju. Tako je i preko ove inicijative da se u okviru Ministarstva pravde RS formira komisija pala prašina. Ne znam ni šta bi bio smisao njenog postojanja, jer imamo brojene institucije, zakone ali se ne sprovode, tako da je korupcija postala javna pošast, javna tajna i stil življenja. Ona je trebalo samo deklarativno da pokaže opredijeljenost ovdašnjih vlasti da će se boriti i raditi na suzbijanju korupcije. Mislim da ni sami ne vjeruju u tu misiju. Imamo izvještaje glavnog revizora, prema kojima niko ne djeluje i koji takođe skupljaju prašinu. Hoću reći da imamo brojne druge institucije i tijela ali rezultati su slabi. Gotovo da ih nema”, kazala je za ”Micro mrežu” Tanja Topić.
Bez obzira kakvo ovo tijelo bilo, ono je itekako neophodno Republici Srpskoj, posebno ako pogledamo rezultate koje posjeduje Transparency internacional BiH, prema kojima je BiH pala za 11 mjesta u odnosu na prošlu godinu i zauzela poziciju 101 u odnosu na 180 država.
Indeksa koji mjeri pecepciju korupcije BiH je pala za 11 mjesta u odnosu na prošlu godinu i zajedno sa Kosovom zauzela 101. poziciju od 180 država. Sve više se govori o fenomenu zaroboljene države i da su ključne institucije zarobljene interesima političkih elita, pa se korupcija manifestuje kao sistemska i politička. Uloga nezavisnih tijela kao što je državna Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK) svedena je na praćenje i koordinaciju anti-koruptivnih politika na različitim nivoima vlasti, ali je njihova uloga bez većeg značaja pri kreiranju samih politika. Slično je i sa drugim komisijama i osnovanim posebnim tijelima na drugim nivoima vlastima”, poručuju iz Transparency-ja.
Zbog izuzetno visokog stepena korupcije u institucijama Republike Srpske, više od polovina studenata ne vjeruje ni jednoj instituciji u Republici Srpskoj, pokazalo je istraživanje dvojice studenata banjalučkog Fakulteta političkih nauka Siniše Simikića i Ljubinka Jovića, čiji su rezultati objavljeni prošle godine.
Bosna i Hercegovina je postala članica Grupe zemalja za borbu protiv korupcije (GRECO) pri Savjetu Evrope 2002. godine. GRECO je do sada okončala četiri kruga evaluacija. Primjedbe i preporuke koje su date odnose se na unapređivanje pravnog i institucionalnog okvira borbe protiv korupcije, dosljedno sprovođenje strategija i akcionih planova, kažnjavanje krivičnih djela korupcije kao snažnog preventivnog sredstva, transparentnost finansiranja i rashoda političkih stranaka, propise o sukobu interesa i prijavljivanju imovine, potrebu zakonskog regulisanja pitanja ispitivanja porijekla imovine, kao i na rad pravosudnih organa u procesuiranju predmeta korupcije.
Ako analiziramo samo ovu godinu, gdje je u periodu vanrednog stanja “isplivalo” nekoliko afera, pogotovo kada je u pitanju nabavka pokretne bolnice i konkursi Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske, jasno je da bi pomenuta Komisija imala pune ruke posla. Ipak, mnoge stvari u BiH, bar one vezane za poštovanje zakona su izuzetno diskutabilne i primjenjuju se selektivno, što tjera čitave porodice iz naše zemlje, a oni koji odlaze ne ističu toliko problem egzistencije, koliko je korupcija i neizvjesnost ono što stvara najveći pritisak.