Tvrdnja je testirana na primjeru rakuna koji žive u jednom nacionalnom parku u Kanadi, a rezultati studije objavljeni su u časopisu “Nature”.
Biolozi sa Viktorijanskog Univerziteta u Kanadi ispitali su odnose između različitih veza u prehrambenom lancu životinjskog carstva. Oni su iznijeli teoriju da su uništavanjem velikih predatora, njihove potencijalne žrtve postale smjelije i da su počele da jedu i da se množe mnogo aktivnije. To je pokrenulo niz promjena u broju svih vrsta koje žive na ovoj teritoriji.
Tvrdnja je testirana na primjeru rakuna koji žive u Nacionalnom parku Zalivska ostrva u Kanadi (Gulf Islands), a rezultati studije objavljeni su u časopisu Nature.
Na ovom području su ljudi odavno istrijebili medvjede i druge grabljivce. Nakon što više nema prijetnje da će biti pojedeni, lokalni rakuni, koji su inače noćni lovci, promijenili su svoj model ponašanja: sada ne moraju da se skrivaju, pa i danju love ribu i rakove.
Kako bi kod rakuna vratili strah, biolozi su postavili nekoliko zvučnika u blizini ribnjaka. Sa zvučnika su se mogli čuti različiti zvuci oglašavanja životinja koje bi mogle da napadnu rakune, a reakcije su bilježene kamerama.
Pokazalo se da je potencijalni rizik da budu napadnuti odmah promijenio njihovo ponašanje. Rakuni su počeli da provode 66 odsto manje vremena na obali, a u roku od mjesec dana broj stanovnika vode se znatno povećao. U zavisnosti od vrste bilo je 60-97 odsto više rakova i 81 odsto više ribe. Istovremeno, u vodi se smanjila količina algi kojima se hrane ribe.
Naučnici naglašavaju važnost povratka neprijatelja rakuna, ali i drugih grabljivaca, u prirodu.
I Nacionalni park Jeloustoun takođe je naveo jedan primjer. Naime, kod nih je istrebljenje vukova dovelo do povećanja broja jelena koji su onda počeli aktivnije da brste vegetaciju, što se onda odrazilo na manje hrane za grizlije.