Svakih desetak godina dolazi do smjene pop pjevačica koje mijenjaju paradigmu industrije, ali i moderne predodžbe o ljepoti te idealu ženskog tijela i njegove reprezentacije.
Madonna je osamdesetih prokrčila put ženskom popu kao kraljica žanra i postala je mjerodavnom institucijom u domeni žanra. No treba imati na umu da Mads nikada nije bila pravi standard plavim pjevačicama s kraja devedesetih. Za razliku od njih, pop kraljica je debitirala s punih 26. godina kao zrela žena.
https://www.youtube.com/watch?v=ThHz9wlBeLU&feature=emb_title
Britney Spears i rušenje očekivanja
Pop je do kraja devedesetih više-manje zamro uslijed bezbrižnih devedesetih fokusiranih na grupe, boy i girl bendove. Dominacija je trajala sve do sudbonosne kemije švedskoga producenta Maxa Martina i 15-godišnje Amerikanke Britney Spears koja je vratila pop na velika vrata. Okrunjena za pop princezu, s Baby One More Time nije srušila samo glazbene stereotipe i očekivanja, nego i ideju prikaza ženskog tijela u javnosti, svakodnevici, suvremenoj kulturi.
https://www.youtube.com/watch?v=C-u5WLJ9Yk4&feature=emb_title
Britney je već za debitantski “Baby One More Time” navukla čarape do koljena, obukla najkraću haljinicu u Sjevernoj Americi i zavezala košulju podno grudi koje će odmah po objavi spota postati glavna tema američkih žutih medija. Britney je postala seks-simbolom preko noći, prozvana je glazbenom Lolitom, a svijet se nije ustručavao tada 17-godišnje dijete pitati o povećanju obujma i njezinim seksualnim maštarijama.
Koliko god da je persona s pozornice svoj izričaj oblikovala i temeljila na hiperseksualnosti, koliko možemo zamjeriti mladoj djevojci na želji za pokazivanjem, svi će se složiti, nekad zavidno isklesanog i putenog tijela? Kao 16-godišnjakinja pozirala je skoro razodjevena na svom krevetu kako grli Teletubbiesa pod zavodničkim pogledom koji je krasio naslovnicu Rolling Stonea, da bi ju kao 21-godišnjakinju časopis Esquire proglasio najseksepilnijom ženom na svijetu.
Foto: rollingstone.com
Do trudnoće, Britney je bila sinonim za seks, putenost i ideal ženske ljepote (jer svi su htjeli tražiti Amy), ali i meta fotografskih predatora, vulgarnih novina i medija koji su ili eksplicitno maštali o njezinom mladom tijelu ili je nazivali američkom kurvom, droljom i bestidnicom zbog prikaza tijela. Neprimjereno. Ali zašto? Kome? Za koga? Je li problem u našim maštarijama ili vlastitim odlukama sporne žene?
Kod Britney je sve otišlo kvragu nakon razvoda. Obrijala je obrijala glavu, postala buntovna i s kojom kilom više od tijela božice iz Slave 4 U izvela na propalom povratničkom nastupu Gimme More. Fanovi i mediji su je razapeli zbog ‘izgubljenog’ tijela koje je godinama vraćala. Britney danas u novom posrnuću i dalje pred četrdesetu redovito na Instagramu objavljuje razgolićene slike sebe u nadi za pohvalom i potvrdom. Njezini su kritičari sada milijuni korisnika ove društvene mreže koji se uglavnom skrivaju iza pseudonima i osjećaju se pozvano, ali i mjerodavno negativno komentirati njezin izgled.
Lady Gaga zvana šok
Nakon posrnuća Britney, na sceni se pojavila Lady Gaga kojoj je šok je bio u srži imidža. Svjesna da ne odgovara nametnutim standardima ljepote oblikovanim prema modelu Britney i Christine, Gaga je pažnju kompenzirala začudnim dizajnerskim kreacijama iz svijeta pomaknutog i grotesknog.
Istovremeno se razgolitila do kraja i na svojoj turneji ArtPop Ball gdje se pojavila pred publikom kao od majke rođena prije transformacije u novu personu koja ‘blefira sa svojim mufom’. Gaga je odbila igrati prema pravilima industrije i tijelo je iskoristila kao umjetničko sredstvo i alat, poigravajući se sa seksualnošću iz drukčije rodne perspektive.
https://www.youtube.com/watch?v=bESGLojNYSo&feature=emb_title
Nju nisu definirali muški pogledi, kao u slučaju pop princeze, nego njezina autonomija nad njime. Međutim, Gaga je samo unaprijeđena verzija Britney kao potvrđeno najfotografiranije osobe svih vremena – Gaga je poznata po seksualiziranim nastupima, naslovnicama, spotovima i pjesmama, među kojima se našla i danas već uklonjena Do What You Want (with My Body) s R. Kellyjem gdje se nedvosmisleno predstavlja kao objekt muške požude i seks igračka.
Billie Eilish izaziva industrijski potres
Deset godina od njezina debitiranja, industrijski potres izaziva adolescentica Billie Eilish koja u 17. godini objavljuje prvijenac “When We All Fall Asleep Where Do We Go”. Iako se na internetskim servisima pojavila kao mlada senzacija prije četiri godine, 2019. je godina protekla u znaku dominacije mlade Amerikanke. Eilish je na nedavnim nagradama Grammy osvojila čak pet statua i potukla dobne rekorde albumom koji je napisala i producirala s bratom u srednjoškolskoj sobi.
https://www.youtube.com/watch?v=viimfQi_pUw&feature=emb_title
Eilish nikada nije formalno obrazovana, nego su ju roditelji umjetnici podučavali kući i, kao i starijem bratu Finneasu, usadili zdrave vrijednosti o samopoštovanju, umjetničkom integritetu i stvaralačkom impulsu koje ne moraju pratiti nimalo zdrave društvene konvencije. Od prvih znakova primijećenosti do početka aktualne svjetske turneje, Eilish nam nije davala mesa, nije pokazivala kožu. Naprotiv, zaogrnula se u napuhane oprave i glomazne odjevne kombinacije koji ju redovito skrivaju.
Jest da se radi o dizajnerskim komadima, no i dalje ju ne vidite da u tangama trčkara plažom i oblizuje francuske Apolone s modnih pista (znam da ste prepoznali Britneyin Don’t Let Me Be The Last To Know). Billie je do 18. rođendana osvojila 5 Grammyja (ujedno najmlađa dosad), s prvog je albuma imala deset pjesama o Top 100, krasila je naslovnice svih magazina kao Britney i Gaga, snimila bondovsku pjesmu (a di si ti bio s 18?) i zaludila generacije svih dobi. I sve to bez bačene sise da se pervertiti patrijarhata igraju. Bez piercinga na pupku, obavijanja zmijama ili striptiza na nastupima.
Izvor fotografije: Facebook.com / @billieeilish
Naprotiv, Billie je tek započetu (i zbog Corone naglo prekinutu te odgođenu) turneju otvorila s porukom kakvu nijedna kolegica dosad, pa čak ni Alicia Keys na prethodnom albumu kojim se ‘osvijestila’ o ženskom tijelu i rodu, nije isporučila.
Eilish je u početku pjesme All the Good Girls Go to Hell (kao kritika upravo kulture koja tjera djevojke na moralnu korupciju) snimila prilično prijelomnu video poruku o predodžbi vlastitoga tijela i očekivanjima drugih o tome kako će se ono prikazati.
Možda će nama starijima njezine riječi biti trivijalne, ali treba se sjetiti percepcije naših poznanika o mladoj ženi, posebice uspješnoj ženi koja mora ‘dati’ da bi dobila pažnju. Sjećam se samo Zlatana Zuhrića Zuhre i komentara Severini da je prije negoli je postala slavna bila i pjevačica.
Billie se u monologu osvrnula na komentare iz mržnje koje je posljednjih mjeseci dobivala na društvenim mrežama na račun tijela. U popratnom videu se počela skidati do jednodijelnog kostima koji je dao lažne nade sliniteljima – Billie se utopila u katranu prije razgolićenja, odbivši biti nečiji predmet masturbacije ili razlog za zazubice. No osoba koja danas oko sebe okuplja najveću bazu mladih obožavatelja mogla je i zanemariti ovu razinu komunikacije i ne pokazati osviještenost prema mladim ženama koje ju obožavaju.
Eilish je svoju karijeru u kratkom roku izgradila nekonvencionalno, bez obnaživanja radi pažnje i konzumerističkog interesa. Njezina etika nije nimalo nevina: redovito je oblijepljena logotipima brendova i dizajnerskim potpisima, no i same je njih pretvorila u vlastitu, originalnu estetiku. Stavljajući tako fokus na glazbu i rad, mlada je Eilish uz dobru koordinaciju roditelja koji je (srećom) prate u stopu, u kozmičkoj eksploziji koju je doživjela uspjela sačuvati zdrav odnos prema sebi, tijelu i predodžbi istog.
U intervjuima će na pitanje o slojevitom i nezgrapnom oblačenju reći da se u takvoj odjeći osjeća ugodno i to ne fizički, nego ugodno u ignoriranju i zanemarivanju očekivanja od onog što drugi smatraju da bi trebala pokazati. Ponovno je fokus na umjetnosti, a ne na umjetniku kao svačijem komoditetu. A kao umjetnica, ona je glasnica generacije kojoj se napokon šalje ispravna poruka.
Drugačije kritike u odnosu na one od prije deset ili dvadeset godina
No Eilish kao mlada glazbenica nosi se s drukčijim kritikama i pritiscima društva u odnosu na prethodnicu Spears čija je slava u trenutku vrhunca nadmašivala i Madonninu. Britney je stasala u vrijeme kada je bilo sasvim dopušteno 17-godišnjakinju ispitivati o grudima, ismijavati se na račun tijela (body shaming) i ujedno ulaziti u najdublju intimu. Gaga je pak poučena prethodnicom svoju seksualnost pretvarala u protuoružje i ujedno je subvertirala, zbog čega bi bila ujedno i diskreditirana kao glazbenica.
Ironično, Gaga je smatrana pop klaunom čak i u trenutku kada je brojala Emmyje, Grammyje, VMA, ali i svog Oscara za glazbu, kao i kad je nosila filmske ili jazz lovorike. Eilish pak prozivaju zbog manjka seksepila, skrivanja potencijalne ‘gojaznosti’, kao što je i slučaj s Christinom Aguilerom kao jednim od najvećih vokala naše generacije. Kao ni Britney, ni njoj nije bilo dopušteno kao nekad provokativnoj, ‘prljavoj’ i senzualnoj ženi zaobliti stvari.
Demi Lovato nedavno je priznala kako je njezi problem s alkoholom, a kasnije i heroinom kojim se predozirala bio upravo body shaminga koji je prije svega dobivala od svog menadžmenta kao ‘poznavatelja’ njezine publike.
Najbliži suradnici su velik utjecaj
Upravo su najbliži suradnici najčešće glavni razlozi za iskrivljenu sliku ženskog tijela i opću autopercepciju kao posrednici između umjetnika i samog konzumenta, odnosno pijuni industrijskog stroja. Menadžmenti su najčešće oni prema čijim se predodžbama nastali prema analizi i osluškivanju ciljne publike oblikuju konačni proizvodi. U ovom je slučaju ciljna publika dobnog raspona 14-24 koji su ujedno jedni od najvećih potrošačkih skupina globalnog društva.
Eilish nije nužno jedinstvena u svojoj autoreprezentaciji koja odbija razgolićavanje radi publiciteta i keširanja: Lorde se već svojim debitantskim singlom obračunala s medijskim očekivanjima. Da seks ne prodaje uvijek i da je efemerni konzumerizam zagadio cijelu perspektivu na žensko pop stvaralaštvo, demonstrirala je svojim pomalo androginim, bovijevskim pristupom vlastitoj estetici. Lorde je bila prva nakon Britney koja je potukla njezine rekorde, no Australka hrvatskih korijena nije za to morala mlatarati u minici i kečkicama da bi nekome zapela za uho.
https://www.youtube.com/watch?v=nlcIKh6sBtc&feature=emb_title
Najglasnija poruka
Eilishina je poruka najdalekosežnija dosad, a pretpostavlja ideju o ženskoj autonomiji nad vlastitim tijelom. Svaka od njih ima pravo izložiti ga ili sakriti na sebi svojstven način; naglasiti svoju ženstvenost ili je, ako to želi, prigušiti u svrhu isticanja drugog određenog momenta. Žena ima pravo biti putena poput Britney, a da je pritom ne prozivamo za provokaciju, zabundana kao Billie da je pritom ne osuđujemo zbog njezine veličine. Pritom njezina odluka također nije odgovornost ni prema kome: ni mladim djevojkama ni njihovim roditeljima na kojima je jedino da uspostave odnos prema tome kako će se pojedinačno modno prikazivati.
Senzualno ne znači i poželjno, ugodno i (osobi) primjereno. Medijska hiperseksualizacija više nema mjesta u modernome svijetu, ne zbog političke korektnosti, kritike i revizije patrijarhalnog poretka i njegovih odjeka, nego zbog kobnih identitetskih posljedica i izazova (mladih) žena kojima su postavljena artificijelna pravila poradi konačne konzumacije.
Konzumacija njihovih proizvoda kojima posreduje seksualna fantazija jednako je umjetna koliko i same estetske varijacije. No poremećena slika mlade žene koju je stvorila glazbena industrija zajedno s potrošačkim društvom pronosi se među osjetljivom generacijom kojoj su dostupni načini i alati transformacije u nešto nalik njihovim idolima. No dok mlada žena odbija predodžbu sebe, inferiorne u odnosu na publicirane žene s ekrana, njezina se ideja prema tijelu, svojoj ulozi, seksualnosti i seksu distorzira.
Autopredodžba se uspoređuje s filigranski oblikovanim personama iza koje stoje deseci aktera koji je oblikuju prema onome što će donijeti novac. Pritom i same pjevačice pop glazbe krahiraju pred očekivanjima javnosti i industrije kada je nakon njihovog javnog tijela jedino preostao njihov javni pad.
Igor Yuri Jurilj – www.ziher.hr