Krajem godine uglavnom se svode računi na društvenom, ekonomskom privrednom, političkom planu, pa su mediji prepuni analiza, ocjena, osvrta, zapažanja, pa i procjena šta nas sve može „zadesiti“ u godini koja nam predstoji. U trenutku dok nastaju ovi redovi, ističu i zadnji decembarski dani 2019., nećemo se baviti šta je sve i kako bilo u godini koja traje još koji dan.To smo prepustili drugima, palimo vremensku mašinu i vraćamo se 35 godina unazad-da vidimo kako je to bilo u decembru 1984. godine.
Piše: Mišo Vidović
„Novogodišnji `zaborav`”, osvanulo na naslovnoj strani banjalučkog „Glasa“ u broju od 31. decembra 1984. godine:“Ako naša civlizacija ičemu treba podići spomenik, onda je to najviše zaslužio zaborav. Jesmo li se ikada zapitali kako bi izgledao čovjekov život da nije ove sposobnosti njegovog duha. Eto, zahvaljujući baš zaboravu uspjeli smo izaći i iz Orvelovog ljeta 1984…“
Ipak, Orvelova godina 1984., prema onome što su konstatovali novinari „Glasa“, „kada je riječ o zapošljavanju nije bila naklonjena mladoj genereraciji„ i „ispraćajujući staru godinu mladi bi da isprate sve honorarce, penzionere, nerad i javašluk koji su velika brana za njihovo zapošljavanje“: “Broj nezaposlenih u pesimističkoj 1984.godini u BIH je porastao na 235 hiljada, na području banjalučke regije oko 40 hiljada, u Banjaluci na 13 hiljada…“. Novogodišnje „poruke“ i „razmišljanja“ u ovom novogodišnjem broju „Glasa“ dali su u humoristi (vidi ilustraciju uz tekst – op.aut), ali šta je sve građane dočekalo u Novoj 1985. godini svjedoče i tekstovi objavljeni u „Glasu“ od 14. januara 1985. Tih godina zima koja je, prema tvrdnjama mnogih, bila jedna od najoštrijih i sa obilnim sniježnim padavinama, stvorila je brojne probleme građanima, privredi, funkcionisanju normalnog života.
„Ovogodišnja zima naoštrila zube i u sve krajeve zemlje, pa i u Bosansku Krajinu donijela mnogo nevolja…“, ovako bi u najkraćem izgledalo sažetak izvještaja koje su sa terena slali dopisnici „Glasa“. Tako se u rubrici vremenska situacija u Bosanskoj Krajini navodi da je najteže u Prijedoru i fabrici „Celpak“, odnosno da se u „Ljubiji već tri dana ne prozvodi ruda“, dok je „stala Fabrika za proizvodnju papira“. Primjećuju novinari „Glasa“ i da se u Čelincu na poziv SSRN-a (Socijalističkog saveza radnog naroda), na akciji čišćenja snijega „umjesto na stotine, odazvalo samo 40 Čelinčana“. A Banjalučani su se tih zimskih dana součavali i sa problemom grijanja –„Najveća briga grijanje“, naslov u gradskoj rubrici „Glasa“, ukazuje da je „postignut dogovor oko redovnog snabdijevanja Toplane mazutom, ali i pored toga mogući su problemi oko zagrijavanja stanova i radnih prostora zbog dotrajalosti jednog dijela vrelovodne mreže“. Takođe, Banjalučani su početkom 1985. godine osjetili i prva poskupljenja-meso je „otišlo“ gore za 26 posto, ali kako se navodi, ovo poskupljenje „nije iznenadilo potrošače jer je i u drugim mjestima Bosne i Hercegovine poskupjelo prije novogodišnjih praznika“.
Autor: Impuls